- 1 -              Revd 2236/2020-2

Broj: Revd 2236/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku G. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & J. j.t.d. iz O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., Z., (OIB: ...), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-507/2019-2 od 21. travnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2837/2018-46 od 28. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. (u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju „na ime manje isplaćene naknade plaće koje obuhvaćaju naknadu za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za godišnji odmor“, sve po mjesecima, a za razdoblje od siječnja 2014. do studenoga 2018., iznose određeno navedene u izreci presude, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, „izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak“), II. (u odluci kojom je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 12.312,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) i IV. izreke (u odluci kojom je odbijen zahtjev tuženika da se njemu naknadi parnični trošak),

- u stavku II. izreke, prihvaćena je žalba tužitelja i prvostupanjska presuda preinačena u točki III. izreke tako da je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka od 625,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom - dok je ista presuda potvrđena „u odbijajućem dijelu do iznosa od 2.227,50 kn“,

- u stavku III. izreke, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak sastava žalbe od 390,62 kn.

Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda i o kojem sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije.

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 21. travnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

- odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: o pitanju naznačenom u prijedlogu za dopuštenost revizije revizijski sud je izrazio shvaćanje na osmoj sjednici Građanskog odjela pod brojem: Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019. i ono glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

U tome je ujedno sadržan i odgovor na u prijedlogu postavljeno pitanje: on se odnosi na mogućnost kumuliranja u prekovremenom radu svih dodataka o kojima je u istome smislu u odredbama KU-a na koje se revident poziva riječ.

Drugostupanjska presuda temeljena je suštinski upravo na takvome (već prihvaćenom) shvaćanju i Vrhovni sud Republike Hrvatske (razmatrajući prijedlog) ne nalazi razloge da bi (nakon što se o tom pitanju već izjasnio) takvo shvaćanje trebalo promijeniti ili da bi ono i dalje imalo biti nesigurno i u praksi neujednačeno: riječ je o suđenju u skladu sa sudskom praksom koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ustalio - i koju bi upravo stoga što je takva i temeljena na pravilnom tumačenju odredaba Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) i KU-a bilo ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

- da pitanje iz prijedloga tuženika nije važno za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu (gdje shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije u ničemu u nesuglasnosti sa već izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske) Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 15. rujna 2020.