Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1695/2017-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. I., OIB ..., iz B., ..., koju zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2144/15-2 od 7. lipnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-278/13-19 od 16. ožujka 2015., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2144/15-2 od 7. lipnja 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk.ul. 1867 k.o. V. koja se sastoji od 1. čkbr. 4576 oranica B. sa 7504 m2, 2. čkbr. 4577 livada B. sa 7105 m2, 3. čkbr. 6261 livada L. s 1923 m2, 4. čkbr. 6296 livada L. s 323 m2, 5. čkbr. 6305 oranica B. s 4602 m2, 6. čkbr. 7265 oranica K. s 3436 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime (točka I.). Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 10.875,00 kn (točka II.).
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev (točka I.). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka (točka II. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu.
Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti istu kao neosnovanu.
Revizija je osnovana.
Revidentica je u reviziji naznačila sljedeće pravno pitanje:
"Da li se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana u slučajevima u kojima su posjednici do 17. studenog 1999. stekli uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno može li se temeljem odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukinute 17. studenog 1999. u rok dosjelosti računati i razdoblje prije 8. listopada 1991. i steći pravo vlasništva dosjelošću, ako su do dana 17. studenog 1999. ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću?"
Obrazlažući razloge važnosti revidentica se pozvala na odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1261/2015-2, Gž-1112/2014-2, odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske zahtjev br. 35298/04 (presuda od 11. lipnja 2009), Jakeljić protiv Hrvatske zahtjev broj 22768/122 (presuda od 28. lipnja 2016.) u kojima je izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj presudi odnosno u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991.
Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini pobliže označenoj u izreci prvostupanjske presude.
Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenje da je tužiteljica posjedovanjem nekretnine kroz vrijeme od 100 godina zajedno sa svojim pravnim prednicima, a na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) stekla pravo vlasništva dosjelošću.
Drugostupanjski je sud zaključio da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo te je na temelju čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP preinačio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da vrijeme dosjelosti od 40 godina nije prošlo računajući od 8. listopada 1991. pa do dana zaključenja glavne rasprave.
Ovaj sud ne može prihvatiti ovakvo pravno shvaćanje.
Naime prema pravnom shvaćanju ovoga suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona (tako u Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019. i dr.).
Drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije ispitivao postoje i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije 8. listopada 1991.
Budući da iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da su prednici tužiteljice posjedovali spornu nekretnine i prije 8. listopada 1991. u nastavku postupka treba ispitati te okolnosti. Osim toga drugostupanjski sud treba imati u vidu i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da budu u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, a ne u vrijeme zaključenja glavne rasprave kako je to u ranijoj odluci zaključio drugostupanjski sud.
Slijedom navedenog kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovni postupak sukladno čl. 395. st. 2. ZPP.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.