- 1 -              Rev 1814/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1814/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L., OIB ..., iz M. L., ..., kojeg zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-176/16-2 od 14. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1218/15 od 17. prosinca 2015., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-176/16-2 od 14. veljače 2017. i presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1218/15 od 17. prosinca 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao dio čest.zem. 930/1 k.o. B. D. u površini od 1917 m2 prikazanoj na skici lica mjesta ing. geodeta D. K. od 10. studenog 2015. u točkama A,B,C,D,E,A koja skica je sastavni dio ove presude te je tuženica dužna trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a nakon izvršene parcelacije predmetnu nekretninu uknjiži u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice (točka I.). Odbijen je i eventualni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao dio čest.zem. 930/1 k.o. kako je pobliže označeno u točki I. izreke (točka II.). Rješenjem je naloženo tužitelju da naknadi tuženici troškove parničnog postupka od 3.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom odlukom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska odluka.

 

Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je prihvatiti reviziju, ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revident je u reviziji naznačio sljedeće pravno pitanje:

 

"Računa li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu vremenski period prije 1. siječnja 1997. kako to čini Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-1128/11 od 26. svibnja 2011. jer u tom slučaju i na strani tužitelja i njegovih prednika od označenog datuma bi bio ispunjen zakonski rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ili pak prednji period nije moguće uračunati u rok dosjelosti kakvo stajalište je zauzeo sud u pobijanoj odluci?"

 

Obrazlažući razloge važnosti revident se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1128/11-2 od 26. svibnja 2011. u kojoj je zauzeto shvaćanje da ako su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (duljina posjeda, potrebna kvaliteta posjeda) ostvarile do stupanja na snagu (1. siječnja 1997.) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili najkasnije do 17. studenog 1999. kao dana prestanka važenja njegove kasnije ukinute odredbe iz čl. 388. st. 4., posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao je temeljem te ukinute odredbe pravo vlasništva dosjelošću uz uvjet da o tom njegovom pravu na toj nekretnini nije bilo suprotstavljenih prava trećih osoba.

 

Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

 

Nižestupanjski sudovi su uz utvrđenje da je tužitelj gradio obiteljsku kuću 1979. na zemljištu koje je dobio od svog oca, a koje je ovaj koristio kao pašnjak kao i njegovi prednici, zaključili da tužitelj nije dokazao da bi njegovi prednici bili posjednici sporne nekretnine u razdoblju od 40 godina do 6. travnja 1941. jer su svjedoci, koji su iskazivali da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji L. dugi niz godina, rođeni 1933. i 1942. tako da, prema ocjeni sudova, svjedoci ne mogu imati saznanja o razdoblju koje je relevantno u ovoj pravnoj stvari, a to je prije 6. travnja 1941. Zaključili su da je do 8. listopada 1991. bila propisana zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine" broj 93/91) prema kojem je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu do 8. listopada 1991. stoga su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Ovaj sud ne može prihvatiti ovakvo pravno shvaćanje.

 

Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona (tako u Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019. i druge).

 

Nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu ispitivali postoje li pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije 8. listopada 1991.

 

Budući da iz činjeničnih navoda proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu i prije 8. listopada 1991. prvostupanjski sud će u nastavku postupka ispitati te okolnosti. Pri tome će imati u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. prema kojem pretpostavke za stjecanje prva vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

 

Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je odluke sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 15. rujna 2020.