- 1 - Revd 2327/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.P.K. N. d.o.o. Z., ..., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i partneri d.o.o., Z., protiv tuženice OPĆINE S., S., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik iz H., radi utvrđenja raskida, utvrđenja, ništetnosti ugovora i isplate, v.p.s. (7.217.597,53 kn), odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje za podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2578/2017-3 od 6. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-245/2015 od 16. ožujka 2017., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
1. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2578/2017-3 od 6. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-245/2015 od 16. ožujka 2017.
U odgovoru na prijedlog tužitelj je osporio postojanje pretpostavki za odlučivanje o prijedlogu i njegovoj osnovanosti te je predložio isti odbaciti, kao nedopušten, te mu dosuditi troškove sastava odgovora na navedeni prijedlog.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri pravna pitanja, a ona se odnose na razloge za raskid ugovora mimo motiva stranke za njegov raskid, na primjenu odredbe čl. 385. st. 2. i 5. ZPP-a, na (ne)dispozitivnost odredbi ZOO-a glede nevraćanja kamate kod dođe do raskida ugovora, te je li odluka donesena u z.k. postupku prethodno pitanje ili presuđena stvar u parničnom postupku.
U prijedlogu uz navedena pitanja predlagatelj je naveo da su važna, te se pozvao na određene materijalnopravne propise, kojima je regulirana navedena materija, ali nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se ne poziva ni na jednu odluku VSRH, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
