- 1 -              Rev 223/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 223/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice S. K. iz S., koju zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Z. i II-tužiteljice M. S. iz D. S., koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u S. B., protiv tuženika E. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika i II-tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2310/14-2 od 13. siječnja 2015., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1638/2011 od 9. srpnja 2014., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2310/14-2 od 13. siječnja 2015. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1638/2011 od 9. srpnja 2014. koji se odnosi na I-tužiteljicu (stavak II izreke drugostupanjske presude) te u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1638/2011 od 9. srpnja 2014. (stavak III izreke podstavak 2. izreke drugostupanjske presude).

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija II-tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2310/14-2 od 13. siječnja 2015. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1638/2011 od 9. srpnja 2014. koji se odnosi na II-tužiteljicu i u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1638/2011 od 9. srpnja 2014. (stavak I izreke drugostupanjske presude) te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima revizije II-tužiteljice ostavlja se za konačnu odluku.

 

III. Odbija se zahtjev I-tužiteljice za troškom odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom se nalaže tuženiku da I-tužiteljici na ime naknade neimovinske štete naknadi iznos od 200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška u iznosu od 23.887,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka I izreke), a odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 20.000,00 kn kao razlike od ukupno zatraženog iznosa naknade štete od 220.000,00 kn do dosuđenog iznosa (točka II izreke). Točkom III prvostupanjske presude nalaže se tuženiku da II-tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška u iznosu 13.250,00 kn, a točkom IV se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 70.000,00 kn kao razlike od ukupno zatraženog iznosa naknade štete od 150.000,00 kn do dosuđenog iznosa naknade pod točkom III izreke.

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba II-tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV izreke i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška, a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na I-tužiteljicu u dijelu pod točkom I izreke. Presudom drugog stupnja je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II izreke u odnosu na I-tužiteljicu, a u odnosu na II-tužiteljicu u dijelu pod točkom III izreke te u dijelu kojim I-tužiteljica i tuženik nisu uspjeli sa parničnim troškom i suđeno je da se odbija tužbeni zahtjev II-tužiteljice da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete plati iznos od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, zatim se nalaže tuženiku da I-tužiteljici na ime naknade neimovinske štete plati daljnji iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom te se nalaže II-tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Drugostupanjskom presudom je naloženo tuženiku naknaditi I-tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,00 kn te je naloženo II-tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,00 kn, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u odnosu na I-tužiteljicu i zahtjev I-tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev I tužiteljice tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predložio je da se revizija usvoji i pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim se preinačuje prvostupanjska presuda i odbija tužbeni zahtjev II-tužiteljice i kojim je potvrđena prvostupanjska presuda i, II-tužiteljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) i predlaže prihvatiti reviziju kao osnovanu uz naknadu troškova.

 

I-tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika i predlaže odbiti reviziju tuženika u cijelosti.

 

Revizija II tužiteljice je osnovana.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu sukladno čl. 392.a st. 1. ZPP u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Predmet spora je zahtjev I-tužiteljice i II-tužiteljice radi naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta M. S. sina I-tužiteljice i posinka II-tužiteljice koji je teško stradao u prometnoj nezgodi dana ...

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je M. S. u dobi od ... godina kao posljedica prometne nezgode nastupio izrazito težak invaliditet u opsegu od 95 posto te je potpuno ovisan o brizi i njezi druge osobe i nesposoban za samostalan život,

 

- da I-tužiteljica, majka stradalog M., ne živi sa sinom jer nakon razvoda nje i M. oca od 2001. M. živi s ocem,

 

- da je I-tužiteljica boravila sa sinom u K. T. tijekom liječenja i da je nastavila ga posjećivati dnevno nakon povratka kući,

 

- da postoji dubok emocionalni odnos između I-tužiteljice i sina neovisno o tome što dijete živi s ocem,

 

- da se I-tužiteljica dugotrajno psihijatrijski liječi zbog zabrinutosti za stanje i život sina,

 

- da je II-tužiteljica nezaposlena i od pete godine života M. živi zajedno s njim i njegovim ocem te sinom iz druge veze,

 

- da je II-tužiteljica posvećena skrbi za obitelj i kućanstvo i da su odnosi među ukućanima skladni,

 

- da je II-tužiteljica posve posvećena skrbi oko M.,

 

- da je II-tužiteljici rješenjem Centra za socijalnu skrb Z. priznat status roditelja njegovatelja za pastorka M.,

 

- da je II-tužiteljica svakodnevno prisutna u M. životu i skrbi i da će njegovo liječenje biti dugotrajno.

 

Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev I-tužiteljice, majke, u iznosu od 200.000,00 kn temeljem odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) koji izričito navodi da pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi uže obitelji osobe s teškim invaliditetom, dok je odbio tužbeni zahtjev u dijelu od 20.000,00 kn. II-tužiteljici, maćehi, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 80.000,00 kn smatrajući, iako se maćeha ne navodi u navedenoj zakonskoj odredbi, da je osnovano pravo II-tužiteljice za odštetu po zatraženom osnovu jer je utvrđena trajna zajednica nje i posinka koja se po sadržaju i svakodnevnim faktičnim manifestacijama poistovjećuje s određenim stupnjem rodbinskih odnosa uz postojanje emocionalne i egzistencijalne povezanosti, a odbio je dio tužbenog zahtjeva II-tužiteljice u iznosu od 70.000,00 kn.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda i preinačio prvostupanjsku presudu te usvojio tužbeni zahtjev I-tužiteljice u cijelosti, a odbio tužbeni zahtjev II-tužiteljice iz razloga da s obzirom na odredbu čl. 1102. st. 2. ZOO ne postoji obveza tuženika da II-tužiteljici naknadi zatraženu neimovinsku štetu.

 

Osporavajući pravilnost takvih zaključaka drugostupanjskog suda, II-tužiteljica u reviziji postavlja slijedeće pitanje:

 

„Da li se pravno shvaćanje iskazano u sudskoj praksi u svezi primjene odredbe čl. 201. st. 2. ZOO/91 može danas primijeniti na odredbu čl. 1101. st. 2. ZOO/05 pod uvjetom da između tužiteljice kao oštećene i pastorka kao osobe sa teškim stupnjem invaliditeta postoje trajni stušanj takvih odnosa koji se može u svemu izjednačiti odnosu roditelja i djece?“

 

II-tužiteljica se poziva na odluke ovog suda poslovni broj Rev 122/82, Rev 1929/84 i Rev 259/87 prigovarajući da je sud u pobijanoj odluci izgubio iz vida standarde sudske prakse u svezi odredbe čl. 201. ZOO („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOO/91) navodeći da nema nikakve razlike u sadržaju zakonskih odredbi čl. 201. ZOO/91 i odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO /05 jer između maćehe i pastorka postoji odnos koji se u svemu može poistovjetiti odnosu roditelja i djece pa slijedom toga to pravo pripada i maćehi.

 

Revizijski sud je ocijenio prigovor II-tužiteljice osnovanim i postavljeno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer postoji niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev 551/12) u kojima je pastorku odnosno maćehi ili očuhu priznato pravo na pravičnu novčanu naknadu kad je postojala trajna zajednica i emocionalna povezanost kao da je riječ o odnosu roditelja i djece.

 

Zbog toga je valjalo ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje u kojem ponovljenom postupku će sud ponovno odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva pri čemu će raspraviti s obzirom na ukazani stav revizijskog suda.

 

Stoga je radi pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP pobijanu presudu suda drugog stupnja valjalo ukinuti i vratiti predmet istom sudu na ponovno suđenje te donijeti zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

U odnosu na reviziju tuženika ovaj sud je sve revizijske navode ocijenio neosnovanim jer u pobijanoj odluci nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koji se poziva tuženik a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na I-tužiteljicu već je drugostupanjski sud pravilno dosudio majci pravičnu novčanu naknadu temeljem odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO. Naime prigovore tuženika da u trenutku štetnog događaja I-tužiteljica nije bila član uže obitelji oštećenog te da iz tog razloga nema pravo na naknadu neimovinske štete ovaj sud smatra neosnovanim jer je upravo ovom odredbom propisano tko ulazi u članove uže obitelji a to je upravo majka.

 

Zbog izloženih razloga na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika je odbijena.

 

Odluka o troškovima revizije donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Trošak odgovora na reviziju nije priznat jer taj podnesak nije bio potreban.

 

Zagreb, 15. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.