- 1 -              Rev 935/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 935/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o., V., OIB: …, zastupan po direktoru i zakonskom zastupniku Š. B., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., protiv tuženika A. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-151/16-2 od 16. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-607/15 od 19. siječnja 2016., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I/Utvrđuje se da su raskinuti Ugovori o kupoprodaji nekretnina zaključeni dana 18. studenog 2018. godine između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, krivnjom tuženika, kojim ugovorima prodavatelj prodaje a kupac kupuje:13/10000 dijela čest. zem. br. 4075/6 k.o. Z., uložak 12493, poduložak 39, zgrade, garaže i dvorište, površine 4779 m2, poslovni prostor oznake … u prizemlju, ulaz 2, ukupne površine 9,30 m2, u grafičkom dijelu označen ljubičastom bojom i 13/10000 dijela čest. zem.br. 4075/6 k.o. Z., uložak 12493, poduložak 40, zgrade, garaže i dvorište, površine 4779 m2, poslovni prostor oznake … u prizemlju, ulaz 2, ukupne površine 9,30 m2, u grafičkom dijelu označen ljubičastom bojom.

 

II/ Temeljem ove presude, toč. 1. izrijeke, određuje se uspostava ranije zemljišno-knjižnog stanja, na nekretnini etaža 13/10000 dijela čest. zem. 4075/6 k.o. Z. iz zk.ul. 12493, poduložak 39, zgrade, garaže i dvorište, površine 4779 m2, poslovni prostor oznake … u prizemlju, ulaz 2, ukupne površine 9,30 m2, u grafičkom dijelu označen ljubičastom bojom i 13/10000 dijela čest. zem.br. 4075/6 k.o. Z., uložak 12493, poduložak 40, zgrade, garaže i dvorište, površine 4779 m2, poslovni prostor oznake … u prizemlju, ulaz 2, ukupne površine 9,30 m2, u grafičkom dijelu označen ljubičastom bojom upisom prava vlasništva u korist tužitelja N. d.o.o. V., uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena A. B.

 

III/ Nalaže tuženiku da tužitelju preda u posjed nekretnine, navedene, opisane u toč. 1.2. izrijeke ove presude, slobodne od svojih osoba i stvari.

 

IV/ Tuženik dužan je tužitelju naknaditi parnični trošak.“

 

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu 15.625,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 15.625,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 42.187,50 kuna.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu (toč. I. i II. izreke) potvrđena je presuda suda prvog stupnja te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su raskinuti ugovori o prodaji dvaju poslovnih prostora sklopljeni 18. studenog 2013. između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca. Tužbeni zahtjev se temelji na tvrdnji tužitelja da mu tuženik nije isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 70.000,00 kuna po svakom ugovoru, pa da je ovlašten zahtijevati uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su bile predmet tih ugovora, kao i predaju posjeda spornih poslovnih prostora.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da iz provedenih dokaza ne proizlazi da tuženik nije ispunio obvezu prema predmetnom ugovoru o prodaji dvaju poslovnih prostora od dana 18. studenog 2013., već da je isplatio zakonskom zastupniku tužitelja ugovoreni iznos kupovnine, obzirom na sadržaj potvrda zakonskog zastupnika tužitelja od 18. studenog 2013. i 7. srpnja 2014., kao i njegovog iskaza danog tijekom postupka. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da iz izjave od 18. studenog 2013. proizlazi da tužitelj potvrđuje da je tuženik poslovne prostore oznake … i … čest. zem. 4075/6 broj z.k. uloška 12493 k.o. Z. u cijelosti isplatio na dan 18. studenog 2013., dok iz izjave od 7. srpnja 2014. proizlazi da Š. B. potvrđuje kako mu je tog dana K. M. isplatio iznos u protuvrijednosti od 20.000,00 EUR, čime je K. M. u cijelosti namirio postojeće dugovanje za dužnika A. B. s osnova kupoprodaje poslovnog prostora u Z., B. B.

 

Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu.

 

Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 8. i čl. 221.a ZPP.

 

Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Protivno revizijskim navodima nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da tužitelj tijekom ovog postupka, uz sve dokaze koje je predložio, nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji te su pravilno primijenili odredbu čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja i odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 365. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 365. st. 1. ZPP.

 

Drugi opsežni prigovori revidenta odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku, pa ti prigovori u biti predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Prema odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u dvostranim obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima raskinuti ugovor jednostranom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

 

Obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik ispunio obvezu prema predmetnom ugovoru pravilno je primijenjeno materijalno pravo te je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je raskinut ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina ocijenjen neosnovanim. Radi navedenog irelevantni su prigovori revidenta glede tereta dokazivanja i dokazivanja negativne činjenice, u situaciji kada je tuženik dokazao svoje tvrdnje da je ispunio ugovornu obvezu prema tužitelju.

 

S obzirom na to da je zahtjev za utvrđenje da je raskinut ugovor o kupoprodaji predmetnih poslovnih prostora ocijenjen neosnovanim, pravilno su ocijenjeni neosnovanim i zahtjevi za uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja te predaju nekretnina.

 

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se tužitelj poziva u reviziji.

 

Obzirom iz navedenog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tužitelja izjavljena valjalo je istu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 15. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.