- 1 -              Rev 757/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 757/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeka, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. Z. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Kliničke psihijatrijske bolnice V., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi poništenja odluke i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-2038/19-2 od 14. siječnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-5480/18-124 od 9. rujna 2019.,. u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom poništena je odluka Disciplinske komisije tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja od 23. rujna 1991. broj ... te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos na radno mjesto evidentičara skladišnih kartica u skladištu. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju isplati plaću u iznosu od 421,15 kn sa pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, kako su naznačeni u izreci presude (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2019. pa do isplate (toč. II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 3.343,74 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je poništenje odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja te isplata naknade plaće. Navedenu je odluku tuženik donio uz obrazloženje da je tužitelj 30. kolovoza 1991. putem telefonskog aparata puštao radnici M. G. glazbu neprijateljskog sadržaja i time počinio težu povredu obveze iz radnog odnosa ometanja radnika u izvršenju obveza iz radnog odnosa te izazivanje nereda, opisano u odredbama čl. 12. st. 1. toč. 12. i 22. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tuženika (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

 

Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tuženik nije dokazao počinjenje djela s dovoljnim stupnjem izvjesnosti kao i da nije utvrđeno da bi odluka od 23. rujna 1991. sastavljena u skladu s Pravilnikom.

 

Drugostupanjski sud, ocjenom provedenih dokaza kao i cijeneći njihovu međusobnu povezanost, prihvaća kao pravilno činjenično stanje opisano u pobijanoj odluci Drugostupanjske komisije, zaključuje da je tijekom disciplinskog postupka tužitelju omogućeno sudjelovanje i iznošenje obrane (čl. 39. i 51. Pravilnika) i da je pravilno donesena odluka mjera prestanka radnog odnosa (čl. 20. st. 2. i čl. 49. Pravilnika) pa stoga preinačuje prvostupanjsku presudu.

 

              Tužitelj u reviziji ističe da pobijana presuda sadrži proturječnost u razlozima presude i da nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

              Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor na koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Neosnovano se u reviziji ističe da je obrazloženje drugostupanjskog suda kontradiktornog u pogledu buke koja je dolazila iz kotlovnice. Naime, drugostupanjski je sud jasno naznačio da su članovi Drugostupanjske komisije koji su provjeravali kvalitetu zvuka telefonske linije prilikom poziva iz kotlovnice i iz skladišta, neposrednim opažanjem utvrdili da postoji evidentna razlika jer kad se zove kotlovnica tad je buka pa čak i kad se vrata zatvore, samo je manjeg intenziteta. Dakle, sud je zaključio da po pozivu iz kotlovnice u svakom slučaju čuje buka, samo je razlika u intenzitetu kad su vrata zatvorena – pa neosnovano revident ističe da je drugostupanjski sud kontradiktoran jer je da ipak zaključio da je u kotlovnici bilo moguće javiti se na telefon bez buke u pozadini.

 

              U pogledu revizijskog prigovora da kotlovnica nije proizvodila buku 30. kolovoza potrebno je reći da su se činjenicom kolikog intenziteta kotlovnica buku proizvodi bavila i prvostupanjska i drugostupanjska disciplinska komisija te su o tome i iskazivali svjedoci, tako da je tužitelj, navedeni prigovor trebao isticao u vrijeme provođenja disciplinskog postupka, odnosno saslušanja svjedoka.

 

              Predmet spora je poništenje odluke tuženika o prestanku radnog odnosa te posljedično tome i vraćanje na rad i isplata naknade plaće. Navedenu je odluku tuženik donio uz obrazloženje da je tužitelj 30. kolovoza 1991. putem telefonskog aparata puštao radnici M. G. glazbu neprijateljskog sadržaja i time počinio težu povredu obveze iz radnog odnosa, ometanja radnika u izvršenju obveza iz radnog odnosa te izazivanje nereda, opisano u odredbama čl. 12. st. 1. toč. 12. i 22. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tuženika.

 

              Da je upravo tužitelj puštao navedenu glazbu, premda je tužiteljev telefon imao dvojnika u kotlovnici, drugostupanjski je sud zaključio ne samo na temelju iskaza svjedokinja G. M., A. Ž. i Z. J. već i na temelju zaključka i neposrednog opažanja članova Drugostupanjske komisije tuženika koji su provjeravali kvalitetu zvuka telefonske linije prilikom poziva iz kotlovnice i iz skladišta, kojom prilikom je utvrđeno da postoji evidentna razlika jer kad se zove kotlovnica tad je buka pa čak i kad se vrata zatvore, samo je manjeg intenziteta. Pritom je drugostupanjski sud imao u vidu je navedenog dana tužitelj bio sam u prostoriji skladišta jer i iz njegovog iskaza proizlazi da s njim u prostoriji radi još jedan radnik koji tog dana nije došao na posao dok je šef otišao radi kupovine nekih stvari za bolnicu, a da nitko drugi nije mogao nazvati a da ga tužitelj onda ne bi vidio (kako je i sam potvrdio svojim iskazom). Stoga se neosnovano prigovara da je sud pogrešno primijenio čl. 8. ZPP.

 

              Stoga drugostupanjski sud pravilno zaključuje da se radi o težoj povredi obveze iz radnog odnosa iz čl. 12. t. 22. Pravilnika i da je opravdano izrečena mjesta prestanka radnog odnosa (čl. 20. st. 2. i čl. 49. Pravilnika).

 

              Tužitelj revizijskim navodima prvenstveno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu iznosi svoju ocjenu dokaza. Sukladno članku 385. ZPP-a, zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, revizija se ne može izjaviti. Nadalje, iznoseći svoju ocjenu iskaza svjedoka, tuženik osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. Pritom tužitelj u reviziji neosnovano ističe da svjedoci nisu saslušani pred sudom jer su saslušani na ročištu održanom 23. siječnja 1995.

 

              To što je Drugostupanjska disciplinska komisija tuženika sama utvrđivala činjenično stanje a da nije ukinula odluku Prvostupanjske komisije i njoj vratila na utvrđivanje činjenice, ne čini povredu takve težine da bi zbog nje drugostupanjska odluka bila nezakonita.

 

Budući da je drugostupanjski sud naglasio  da iz sadržaja zapisnika i isprava sastavljenih tijekom disciplinskog postupka, proizlazi da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u tom postupku i iznošenje obrane sukladno čl. 39. i 51. Pravilnika, neosnovano se sad u reviziji privi put ističe da nije sudjelovao predstavnik sindikata (ne navodi se kojeg) kao ni punomoćnik tužitelja.

 

Sama činjenica da tuženik nije tužitelja prijavio radi kaznenog gonjenja, ne umanjuje značaj zaključka Drugostupanjske disciplinske komisije da je tužitelj počinio navedenu povredu obveze iz radnog odnosa.

 

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. rujna 2020.