- 1 -              Revd 2058/2020-2

Broj: Revd 2058/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB: ... iz SAD, N. Y., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika B. V., OIB: ... iz M. L., i II. tuženika M. V., OIB: ... iz M., koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K. i M. M. J. iz M. L., radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-749/2019-2 od 5. veljače 2020., kojim je ukinuto rješenje i odbačena tužba tužitelja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Psp-108/2018-32 od 9. listopada 2019., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

I.   Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-749/2019-2 od 5. veljače 2020. pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u prvo postavljenom pitanju odluke na koje ukazuje tužiteljica ne odnose se na navedenu situaciju, niti su u vezi s postavljenim pravnim pitanjem, jer se u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev-3062/2015 i Rev-744/2013 radi o situaciji kada se nakon obavljenog očevida, preciznije odredi i uredi tužbeni zahtjev u okviru prvotno označenog učinjenog smetanja posjeda, te izraženim pravnim shvaćanjem da se u tom slučaju ne radi o postavljanju novog zahtjeva o kome se do tada nije raspravljalo, ne radi se ni o povećanju ni povlačenju prvotnog zahtjeva niti zamjenjivanju tog zahtjeva nečim drugim, jer nije došlo do mijenjanja sadržaja zahtjeva niti pravne osnove. U pobijanoj odluci drugostupanjski sud je zaključio da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, jer je postupak pokrenut podnošenjem tužbe zbog smetanja suposjeda stvari (vrata), dok je podneskom tijekom postupka tužiteljica tražila utvrđenje čina smetanja suposjeda prava (prolaz kroz vrata).

U odnosu na drugo postavljeno pitanje nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom toga prijedloga.

Zagreb, 15. rujna 2020.