- 1 -              Rev 63/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 63/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice S. P. iz R., OIB: … i drugotužitelja M. P. iz R., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. K. eG, K. am W., A., kao pravni slijednik V. K. S. e. Gen., OIB: …, zastupan po punomoćnici S. I., odvjetnici u R., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1343/18-2 od 17. rujna 2018. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Tribunale comunale di Pula-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno poslovni broj P-1053/17-21 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja protiv dijela rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1343/18-2 od 17. rujna 2018. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Tribunale comunale di Pula-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno poslovni broj P-1053/17-21 od 25. svibnja 2018. u dijelu pod točkom II. izreke (kojim je tužba odbačena) se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke je riješeno da se ne dopušta preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 12. prosinca 2017., pod točkom II. izreke odbačena je tužba tužitelja od 11. kolovoza 2017. te je pod točkom III. izreke tužiteljima naloženo da nadoknade tuženiku parnični trošak u iznosu 25.265,62 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

Drugostupanjskim rješenjem je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjsko rješenje, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

 

Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da je ista podnesena protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbačaju tužbe, sve uz pozivanje na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. ZPP-a, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predloženo je preinačenje drugostupanjskog rješenja sukladno revizijskim navodima, podredno ukidanje drugostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da ovaj sud odbaci reviziju kao nedopuštenu, podredno je odbije kao neosnovanu, uz naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, u vezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a,Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

Tužitelji su u ovom postupku zatražili utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka, na kojem su stranke ovjerile svoje potpise 20. srpnja 2007., navodeći da je 1. kolovoza 2017. stupio na snagu Zakon o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ broj 72/17 - dalje: Zakon o ništetnosti) zbog čega traže utvrditi taj ugovor ništetnim primjenom navedenog Zakona.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je između istih stranaka o istovjetnom tužbenom zahtjevu već vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Rovinju-Rovigno, u kojem je donesena prvostupanjska presuda broj P-178/13 od 22. listopada 2014., kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a koja je postala pravomoćna donošenjem presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3930/14 od 28. srpnja 2016.

 

U predmetu koji se vodio pod brojem P-178/13 tužitelji su zatražili utvrđenje ništetnosti istog Ugovora o kreditu koji je zaključen između parničnih stranaka 7. prosinca 2007., temeljeći zahtjev na tvrdnji da je Ugovor o kreditu zaključen na teritoriju Republike Hrvatske, a da tuženik pritom nije imao valjanu dozvolu za obavljanje djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Takav zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan, pri čemu sudovi (među ostalim) utvrđuju (odlučnu) činjenicu da predmetni ugovor nije sklopljen u Republici Hrvatskoj.

 

Obzirom da je pretpostavka primjene Zakona o ništetnosti upravo okolnost da se radi o ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem koji je sklopljen u Republici Hrvatskoj (čl. 1. tog Zakona), a ta činjenica je utvrđena u postupku ranije vođenom između istih parničnih stranaka, nižestupanjski sudovi su ocijenili da, uz subjektivni identitet ovog spora i pravomoćno dovršenog postupka koji se vodio pod brojem P-178/13, postoji i objektivni identitet postupaka koji se ogleda u istovjetnosti tužbenog zahtjeva, ali također i u identitetu činjeničnog osnova.

 

Stoga su sudovi, pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a i čl. 288. st. 2. ZPP-a, zaključili da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari radi čega je tužba odbačena.

 

Slijedom svega navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama (mjestu sklapanja ugovora) nema proturječja između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3930/14 od 28. srpnja 2016.), a suprotna izlaganja revidenata nisu osnovana.

 

Stupanje na snagu Zakona o ništetnosti nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pod brojem P-178/13, a suprotno tvrdnjama tužitelja, ne može se smatrati novom činjenicom na temelju koje bi za tužitelje mogla biti donesena povoljnija odluka. Naime, donošenje novog propisa (kao nove pravne osnove) prema kojoj se ocjenjuje valjanost nekog pravnog posla ne može se smatrati novom činjenicom zbog koje bi bilo dopušteno ponovno odlučivati o istom tužbenom zahtjevu između istih parničnih stranaka.

 

Zbog navedenog reviziju je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja, sve na temelju odredbe čl. 393. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za donošenje odluke povodom revizije (čl. 155 st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. rujna 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.