-1-

                                                        Poslovni broj: 4 UsI-1316/2019-18

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1316/2019-18

                                                       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja D. I. iz S. P. S., kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenica M. Lj., službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Nova Gradiška, Strossmayerova 11, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 14. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

Direkcije KLASA: UP/II-502-03/19-01/881, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 3. prosinca 2019.

 

2. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod KLASA: UP/I-502-03/19-01/248, UR.BROJ: 338-12-02-19-2 od 22. kolovoza 2019.

 

3. Tužitelju D. I. iz S. P. S.,

OIB:., u radnom odnosu kod Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Nova Gradiška, Strossmayerova 11, Nova Gradiška, kao osiguraniku, priznaje se ozljeda pretrpljena dana 24. svibnja 2019., pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S83.7, ozljedom na radu te se tužitelju priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po osnovi iste.

 

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od

9.375,00 kn u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/19-01/881, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 3. prosinca 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod KLASA: UP/I-502-03/19-01/248, UR.BROJ: 338-12-02-19-2 od 22. kolovoza 2019.

              Navedenim prvostupanjskim rješenjem se pod točkom I. tužitelju kao osiguraniku, u radnom odnosu kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružnica Nova Gradiška, šifra dijagnoze ozljede prema MKB-10: S83.7 od dana 24. svibnja 2019., ne priznaje ozljedom na radu. Pod točkom II. se istome u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

              Tužitelj u tužbi navodi da u bitnome da su osporavana rješenja donesena na temelju nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitne povrede upravnog postupka te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Smatra da iz priložene dokumentacije proizlazi kako se predmetna ozljeda tužitelja treba tretirati kao ozljeda na radu, a nikako kao stečena predispozicija zdravstvenog stanja tužitelja zbog navodnog ranijeg ozljeđivanja istog koljenskog zgloba te osporava nalaz provedenog vještačenja jer smatra da isti nema uporište u stručno-medicinskom smislu niti odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Navodi i da tužitelj nije osobno pregledan, a niti su u obzir uzete izjava očevidaca niti medicinska dokumentacija. Nadalje, navodi i da sami vještaci dovode u pitanje sporno vještačenje, u kojem stoji da se kod tužitelja radi o opsežnim kroničnim promjenama desnog koljena, no ne daju odgovor na to ima li se nastala ozljeda nakon poskliznuća tužitelja cijeniti ozljedom na radu. Smatra da su vještaci dužni u skladu s pravilima struke jasno, precizno i nedvosmisleno utvrditi koji je uzrok nastanka ozljede kod tužitelja, a ne na temelju nekakvih predispozicija i ranijih oštećenja ocjenjivati predmetnu ozljedu. Tvrdi i da nije razvidna metodologija provedenog vještačenja niti je li postupljeno u skladu s Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te citira odredbe članka 8. do 10. istoga. Tvrdi da vještačenje nije provedeno objektivno niti u skladu s pravilima struke niti su u obzir uzeti medicinski nalazi tužitelja jer nije utvrđen uzrok nastale ozljede niti odgovornost za istu. Predlaže Sudu provesti medicinsko vještačenje, vještačenje po vještaku zaštite na radu, saslušati stranke te svjedoke D. M. i I. V. te usvojiti tužbeni zahtjev.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da suprotno navodima tužbe je činjenično stanje u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno uvažavajući sve dokaze u postupku te da je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, navodi da je tuženik proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu sa odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13. i 137/13.), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 132/17. i 41/19., dalje: Pravilnik) te Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP).

Navodi da se tijekom provedbe stručno-medicinskog postupanja od strane Liječničkih povjerenstava Zavoda u cijelosti pridržavalo odredaba Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj 8/15., 17/15., 104/17. i 34/18.). Nadalje, da je prema Nalazu, mišljenju i ocjeni KLASA: UP/II-502-03/19-01/881, URBROJ: 338-01-10-04-19-02 od 7. listopada 2019., uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio da se dijagnoza: S83.7, ozljeda više koljenskih struktura ne može uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem od 24. svibnja 2019. kao ozljeda na radu. Navodi da se kod tužitelja radi o opsežnim kroničnim promjenama desnog koljena uslijed prethodnih ozljeđivanja te rupturi prednjeg križnog ligamenta koji je rekonstruiran 7 mjeseci prije predmetnog događaja, a da se ozljede već od ranije kronično izmijenjenih i oštećenih struktura ne smatraju ozljedom na radu u smislu navedenog Zakona. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, poslodavac tužitelja se uključio u predmetni spor podneskom od 24. veljače 2020.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 27. veljače 2020. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), na kojoj su opunomoćenici stranaka ostali kod svih navoda iznesenih tijekom spora, a opunomoćenica zainteresirane osobe se pridružila navodima odgovora na tužbu tuženika.

Sud je na održanoj raspravi usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku specijalisti ortopedu s obzirom da je za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja vezano uz ozljedu na radu tužitelja potrebno stručno znanje kojim ovaj Sud ne raspolaže, a u smislu odredbe članka 250. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), u vezi s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a.

S obzirom da je tužitelj podneskom od 27. veljače 2020. predložio osobu vještaka, Sud je odredio provođenje vještačenja po predloženom sudskom vještaku, doktoru medicine, specijalisti ortopedu, dr. med. D. M. na okolnosti određene rješenjem ovog Suda od

17. travnja 2020., odnosno može li se dijagnoza šifre prema MKB: S.83.7, ozljeda višekoljenskih struktura, uzročno-posljedično povezati s događajem od 24. svibnja 2019., poskliznućem tužitelja te radi li se o opsežnim kroničnim promjenama desnog koljena uslijed prethodnih ozljeđivanja te rupturi prednjeg križnog ligamenta koji je rekonstruiran 7 mjeseci prije predmetnog događaja i ozljedi već od ranije kronično izmijenjenih i oštećenih struktura koje se ne smatraju ozljedom na radu.

              Sudski vještak je sačinio nalaz i mišljenje te ga dostavio Sudu 10. lipnja 2020.

Iz dostavljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi, nakon detaljno iznesenih medicinskih nalaza, kliničke slike i provedenih operacijskih zahvata, da je iz svega navedenoga razvidno da je za tužitelja poslodavac Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Nova Gradiška podnio prijavu ozljede na radu radi priznavanja ozljede na radu pretrpljene dana 24. svibnja 2019. kod poslodavca po dijagnozi šifre S83.7 kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaju ozljede na radu. Iz podataka na temelju dokumentacije odnosno tiskanice Prijave ozljede na radu koja je priložena spisu je vidljivo da je do ozljeđivanja osiguranika došlo prilikom primanja drvenih sortimenata na pomoćnom stovarištu pri čemu se pokliznuo te je pretrpio ozljede. Spisu je priložena medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da je liječen od pretrpljenih ozljeda, kao i izjava ozlijeđenog tužitelja te izjave neposrednog rukovoditelja I. V. te očevica D. M., o okolnostima nastanka ozljede. Prvostupanjsko je tijelo u spis pribavilo Nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Osijek, PS Slavonski Brod od 31. srpnja 2019., kojim se ocjenjuje da se osiguraniku D. I. ne priznaje dijagnoza šifre S83.7 kao ozljeda na radu.

              Vještak dalje navodi da je prvostupanjsko tijelo nakon provedenog postupka donijelo rješenje od 22. kolovoza 2019. kojim se tužitelju dijagnoza šifri prema MKB klasifikaciji S83.7 ne priznaje ozljedom na radu kao u svezi iste dijagnoze ne priznaju se niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu te je Drugostupanjsko tijelo u postupku po žalbi, zatražilo stručno-medicinsko vještačenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

              Isto tijelo vještačenja nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, svojim Nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/I-502-03/19-01/881, URBROJ: 338-01-10-04-19-02 od 7. listopada 2019., utvrđuje da se dg. S83.7 Ozljeda više koljenskih struktura ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od dana 24. svibnja 2019. kao ozljeda na radu. Kod osiguranika se radi o opsežnim kroničnim promjenama desnog koljena uslijed prethodnih ozljeđivanja te rupturi prednjeg križnog ligamenta koji je rekonstruiran 7 mjeseci prije predmetnog događaja. Ozljede već od ranije kronično izmijenjenih i oštećenih struktura ne smatraju se ozljedama na radu u smislu Zakona.

              Prema obavljenom osobnom kliničkom pregledu je vještak uočio hipotrofiju natkoljenične muskulature desne natkoljenice, prisutna je rotaciona nestabilnost u desnom koljenu. Test Jerck pozitivan ++/+++, test prednje ladice ++/+++ i Lachman test poz ++/+++. Pozitivni testovi govore u prilog ozljede prednje križne sveze. Primjetna je i djelomična nestabilnost prilikom izvođenja testa stres varusa u desnom koljenu što je znak ozljede vanjske postranične sveze. Pokreti pasivno uredno se izvode.

              Vještak daje mišljenje da je tužitelj u štetnom događaju 24. svibnja 2019. zadobio slijedeće ozljede: 1. Ruptura ligamentum crutiatum anterior genus i dex. (ruptura grafti m semitendinosi et m gracilis)- puknuće prednje križne sveze desno g koljena (nadomjeska ligamenta od tetiva mišića semitendionzusa i gracilisa); 2. Ruptura menisci medialis genus dex-puknuće unutarnjeg meniska desnog koljena i 3. Ruptura partialis ligamenum collaterale laterale genus dex-djelomično puknuće postanične vanjske sveze desnog koljena.

              Zaključak vještaka je da se ozljede kod tužitelja mogu direktno povezati sa štetnim događajem koji je bio 24. svibnja 2019. budući da se pacijent javlja neposredno nakon događaja kod ortopeda – operatera (dr. T. C.) sa svim relevantnim znacima akutne ozljede desnog koljena, nalaz se objektivizira MR-om (magnetna rezonanca) koja je potvrdila gore navedene ozljede. Kronične promjene na koljenu su rezultat instabiliteta koljena u periodu od puknuća prednje križne sveze do trenutka rekonstrukcije, u tom periodu je postojala i stečena sklonost ozljeđivanju koljena radi nestabilnosti uzrokovane nedostatkom prednje križne sveze.

Stoga je vještak zaključio da se operativnom rekonstrukcijom prednje križne sveze, gubi stečena predispozicija za ozljeđivanje istog koljena te je ozljeda nastala u tijeku štetnog događaja 24. svibnja 2019.

Predmetni nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je strankama na očitovanje u skladu s

odredbom članka 260. stavka 3. ZPP-a a u svezi s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a.

Tužitelj je u podnesku od 30. lipnja 2020. naveo da je suglasan s pismenim nalazom vještaka jer su istim potvrđeni tužbeni navodi da je predmetna ozljeda nastala zbog rada,, odnosno prilikom obavljanja radnog zadatka i tijekom radnog vremena i povezana je sa štetnim događajem od 24. svibnja 2019. i nema veze s ranijim ozljeđivanjem.

Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda se na isto očitovalo 3. srpnja 2020. na način da je u bitnome istaknuo da je tužitelj prije predmetnog događaja bio gotovo osam mjeseci privremeno nesposoban za rad radi ranije ozljede desnog koljena, od 17. rujna 2018. do 15. svibnja 2019. Nadalje, da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je višekratno ozljeđivao desno koljeno, da je 18. prosinca 2017. kod tužitelja artroskopski verificirana ruptura prednjeg križnog ligamenta nakon što je rehabilitiran do 5. mjeseca 2019. Pri tome navodi da sudski vještak utvrđuje da su kronične promjene na koljenu rezultat instabiliteta od puknuća do rekonstrukcije prednje križne sveze te da je u tom periodu postojala stečena sklonost ozljeđivanju, a koja se gubi rekonstrukcijom prednje križne sveze. Navodi da se stečena predispozicija uslijed kroničnih promjena koljena ne može izgubiti jer je kronično stanje trajno i definitivno. Smatra da tome u prilog govori i činjenica da je kod tužitelja 7 mjeseci nakon rekonstrukcije prednje križne sveze došlo ne do istegnuća ili parcijalne rupture već kompletne rupture prednjeg križnog ligamenta, a najvjerojatnije uslijed nedovoljno ojačanih stabilizatora koljena i već postojeće kronične degenerativne bolesti koljena. Zaključuje i da ozljede već od ranije kronično izmijenjenih i oštećenih struktura ne smatraju se ozljedama na radu u smislu Zakona te u skladu s navedenim ostaje kod dane ocjene.

Zainteresirana osoba se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije očitovala.

Vještak je na održanoj raspravi u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, dok je zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao pri svim navodima tužbe, kod očitovanja na nalaz i mišljenje vještak te kod dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka D. M. i  I. V. te kod provođenja sudskog vještačenja po vještaku zaštite na radu. Uredio je tužbeni zahtjev na način da je zatražio priznavanje predmetnog prava tužitelju uz ostala pripadajuća prava te naknadu troška upravnog spora prema troškovniku koji je predao u spis (list 67 spisa). Opunomoćenica tuženika je ostala pri navodima odgovora na tužbu, kod očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka od 3. srpnja 2020., te se protivila izvođenju predloženih dokaza.

Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka budući da način nastanka ozljede tužitelja nije sporna činjenica u konkretnom slučaju te bi njihovo saslušanje samo prouzročilo produljenje trajanja spora i nepotrebne troškove. Osobito stoga što je u ovom predmetu sporno postoji li predispizicija za ozljeđivanje, odnosno konkretno sporna je uzročno posljedična povezanost poskliznuća tužitelja sa nastalom ozljedom više koljenskih struktura, a koje medicinske činjenice se ne utvrđuju iskazima svjedoka.

Iz navedenog razloga je odbijen i dokazni prijedlog za provođenjem sudskog vještačenja po vještaku zaštite na radu, koji tužitelj nije obrazložio niti je naznačio na koje konkretne okolnosti bi isto trebalo provesti, pa nije bilo potrebno izvesti isti s obzirom na nespornost načina ozljeđivanja.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis, te isprave i medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Sporno u provedenom postupku je može li se ozljeda koljena tužitelja nastala 24. svibnja 2019. nakon poskliznuća prilikom primanja drvenih sortimenata na pomoćnom stovarištu priznati ozljedom na radu, pa posljedično tome mogu li se priznati i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. 

Člankom 66. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

Prema odredbama članka 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

Prema članku 36. Pravilnika, ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

Člankom 37. Pravilnika je predviđeno da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

Iz podataka spisa je razvidno da je poslodavac tužitelja 13. lipnja 2019. podnio prijavu ozljede na radu za tužitelja, radi priznavanja ozljede pod šifrom dijagnoze prema MKB-10: S 83.7 od 24. svibnja 2019.

Prvostupanjsko tijelo je postupajući po predmetnom zahtjevu pribavilo nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Osijeku, KLASA: UP/I-502-03/19, URBROJ: 338-12-45-19 od 31. srpnja 2019. iz kojeg je razvidno da je prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj više puta povređivao desni koljenski zglob. Zbog ozljede desnog koljena pod Dg: S 83.7 još 2009. je tužitelju priznata ozljeda na radu.  Ponovno je operiran na isto koljeno 31. listopada 2018. u smislu rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta i odstranjenja lateralnog meniskusa, a zbog instabiliteta desnog koljena. Na bolovanju je bio do 16. svibnja 2019. Zaključak je Povjerenstva da je do opetovanog ozljeđivanja istog koljenskog zgloba došlo zbog stečene predispozicije zdravstvenog stanja pa se takva ozljeda ne može smatrati ozljedom na radu.

Stoga tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 22. kolovoza 2019. nije priznata zatražena ozljeda na radu.

U žalbenom postupku, tuženik je proveo stručno medicinsko vještačenje i pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/19-01/881, URBROJ: 338-01-10-04-19-02 od 7. listopada 2019. Iz istoga u bitnome proizlazi, nakon navođenja medicinskih nalaza i opisa kliničke slike po istima, da je tužitelj višekratno ozljeđivao desno  koljeno, 2017. artroskopski verificirana ruptura prednjeg križnog ligamenta te reseciran rupturirani medijalni menisk, a 2018. radi kronične nestabilnosti učinjena je rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta nakon koje je rehabilitiran do 5. mjeseca 2019. Navodi da je tužitelj 24. svibnja 2019. obavio pregled kod ortopeda koji je naveo ozljedu desnog koljena prije 1 sata, rtg uredan uzgobljenost, početna OA promjene s redukcijom zglobnih prostora, indicirana MR desnog koljena. Nalaz MR desnog koljena od 4. srpnja 2019. je pokazao kompletnu rupturu prednjeg križnog ligamenta, hondromalaciju II. st., parcijalnu leziju LCL-a, defekte medijalnog meniska, lateralni menisk bez defekta. Navodi da se kod tužitelja radi o opsežnim kroničnim promjenama desnog koljena uslijed prethodnih ozljeđivanja                                   te rupturi prednjeg križnog ligamenta koji je rekonstruiran 7 mjeseci prije predmetnog događaja. Ozljede od ranije kronično izmijenjenih struktura ne smatraju se ozljedom na radu u smislu Zakona. Ocjena je Povjerenstva da se dg. S83,7/ozljeda više koljenskih struktura ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 24. svibnja 2019. kao ozljeda na radu. Kod tužitelja se radi o opsežnim kroničnim promjenama desnog koljena uslijed prethodnih ozljeđivanja te rupturi prednjeg križnog ligamenta koji je rekonstruiran 7 mjeseci prije predmetnog događaja. Ozljede od ranije kronično izmijenjenih struktura ne smatraju se ozljedom na radu u smislu Zakona.

Analizom utvrđenog činjeničnog stanja po nadležnim stručnim tijelima, kao i nalaza i mišljenja sudskog vještaka, specijaliste ortopeda, Sud je prihvatio ocjenu i mišljenje sudskog vještaka i to kao jasne, logične i prihvatljivo obrazložene, a posebno imajući u vidu da se radi o liječniku specijaliziranom upravo za liječenje bolesti i povrede sustava za kretanje, pa tako i koljenskog zgloba.

Tako iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj upravo prilikom poskliznuća 24. svibnja 2019. zadobio ozljede: 1. Rupturu ligamentum crutiatum anterior genus i dex. (ruptura grafti m semitendinosi et m gracilis) - puknuće prednje križne sveze desnog koljena (nadomjeska ligamenta od tetiva mišića semitendionzusa i gracilisa); 2. Rupturu menisci medialis genus dex-puknuće unutarnjeg meniska desnog koljena i 3. Ruptura partialis ligamenum collaterale laterale genus dex-djelomično puknuće postanične vanjske sveze desnog koljena.

              To stoga što se odmah nakon tog događaja javio ortopedu – operateru (dr. C.) sa svim znacima akutne ozljede desnog koljena koja je i potvrđena MR – magnetnom rezonancom. Stoga je logičan i Sudu prihvatljiv zaključak da se nastale ozljede kod tužitelja mogu direktno povezati sa štetnim događajem od 24. svibnja 2019.

U vezi kroničnih promjena, iz nalaza proizlazi da su iste rezultat instabiliteta koljena u periodu od puknuća prednje križne sveze do trenutka rekonstrukcije, pa da je u tom periodu  postojala i stečena sklonost ozljeđivanju koljena radi nestabilnosti uzrokovane nedostatkom prednje križne sveze. Ali, operativnom rekonstrukcijom prednje križne sveze, gubi se stečena predispozicija za ozljeđivanje istog koljena te je prihvatljiv i logičan zaključak vještaka da je  ozljeda nastala u tijeku štetnog događaja 24. svibnja 2019.

Budući da je sudski vještak opovrgao navode liječnika iz nadležnih Povjerenstava da se u konkretnom slučaju radi o ozljedama već od ranije kronično izmijenjenih i oštećenih struktura jer je operativnom rekonstrukcijom prednje križne sveze prestala stečena predispozicija za ozljeđivanje, Sud nije prihvatio navode iz očitovanja Liječničkog povjerenstva od 3. srpnja 2020. da se stečena predispozicija uslijed kroničnih promjena koljena ne može izgubiti jer je kronično stanje trajno i definitivno.

Slijedom iznesenoga, a imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka, specijaliste ortopeda, koje je oprečno stručno-medicinskim mišljenjima nadležnih tijela, a koji je dao ocjenu i istu obrazložio da se ozljede tužitelja nastale 24. svibnja 2019., pod dijagnozom MKB10: S83,7/ozljeda više koljenskih struktura mogu uzročno-posljedično povezati sa poskliznućem tužitelja na radnom mjestu, proizlazi da niti činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, pa time osporavana rješenja nisu niti obrazložena u smislu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a.

Dakle, za zaključke u vezi predmetne ozljede tužitelja i uzročno-posljedične povezanosti sa događajem na radu, nisu dani razlozi koji bi bili potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom, a u nedostatku dokaza za tvrdnje nadležnih liječničkih povjerenstava te s obzirom da su njihove ocjene suprotne nalazu i mišljenju sudskog vještaka kojem je ovaj Sud u cijelosti poklonio vjeru, Sud osporavana rješenja nije mogao ocijeniti zakonitim.

Budući da tužitelj nakon provedenog postupka pred stručnim tijelima tuženika nije mogao ostvariti svoje pravo, a bez valjanog obrazloženja, da je bilo nužno da se omogući neovisnom i nepristranom sudskom vještaku da iznese svoje mišljenje i ocjenu o predmetnoj ozljedi te da se na temelju takvog nalaza razmotri dana ocjena. Tako je u presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 21. siječnja 2014. u predmetu Plací protiv Italije (zahtjev broj: 48754/11) iznesen već prethodno zauzeti stav u više predmeta pred tim Sudom da nedostatak nepristranosti kod vještaka može pretpostavljati povredu načela jednakosti oružja i da bi stranke trebale i morale imati mogućnost biti u jednakom položaju da bi imala pravedno suđenje, a što uključuje i pravo Suda da preispituje zaključke stručnih tijela i da se odluka Suda ne bazira jedino i isključivo na istima.

Budući da je tužitelj nakon uređenja tužbenog zahtjeva na ročištu pred ovim Sudom 7. rujna 2020. zatražio, s obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka da Sud prizna tužitelju zatraženo pravo, na temelju članka 31. stavka 1. ZUS-a odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

Slijedom iznesenoga, Sud je utvrdio da su osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela nezakonite te je iste poništio i odlučio kao u izreci presude pod točkom I. i II., dok je pod točkom III. izreke odlučio o pravu tužitelja na temelju odredaba članka 17. i 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te članka 36. Pravilnika, a u skladu s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a.

Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa).

              Člankom 79. stavkom 2. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 23, točka 1. podstavak 2. prema kojem tužbe, odgovori na tužbe, prijedlozi za donošenje privremene mjere, sastav prijedloga za nagodbu te podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima iznose 250 bodova.

              Tako tužitelju pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife), trošak zastupanja na raspravama održanim 27. veljače 2020. i 7. rujna 2020. u iznosu od po 2.500,00 kn (ukupno 5.000,00 kn) (Tbr. 23/2. Tarife), a što uz pripadajući iznos PDV-a od 1.875,00 kn, ukupno iznosi 9.375,00 kn.

              Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a.

              U odnosu na zatraženi trošak za sastav podnesaka od 27. veljače 2020., 6. travnja 2020. i 30. lipnja 2020., isti ne sadrže nikakva nova činjenična niti pravna razlaganja u smislu Tbr. 23/1 pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen. K tome, zatraženi trošak za pribavu isprava (Tbr.32) i konferencija sa strankom (Tbr.31.) nisu troškovi predviđeni u upravnom sporu (Glava VIII Tarife) pa je i u tom dijelu zahtjev za naknadu istih neosnovan.

 

                           

U Osijeku 14. rujna 2020.

 

 

                                                                                                                                             Sutkinja

                                                                                                                         Valentina Grgić Smoljo

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).