1               Poslovni broj: 3 UsImio-7/20-10

 

 

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu,  po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice A. P., V. R., B. i H., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, koju zastupa generalna opunomoćenica D. P., radi obiteljske mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 04. rujna 2020., a objavljene 14. rujna 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-03/19-03/03560098944, URBROJ: 341-99-06/2-19-4952 od 27. studenog 2019. te da se tužiteljici prizna pravo na obiteljsku mirovinu, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-03/19-03/03560098944, URBROJ: 341-99-06/2-19-4952 od 27. studenog 2019., odbijena je žalba A. P. iz B. i H.e,  supruge pok. R. P. rođ. …, izjavljena protiv Rješenja HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-03/19-03/03560098944, URBROJ: 341-18-06/2-19-20365 od 27. svibnja 2019., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-03/19-03/03560098944, URBROJ: 341-18-06/2-19-20365 od 27. svibnja 2019., A. P., rod. ..., bračnom drugu i djeci I. P., rođ. ..., rođ. ... i M. P., rođ. ..., umrlog R. P., rođ. ..., pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen je zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužiteljica u tužbi navodi da je obrazloženje osporavanog rješenja formalističko i nezakonito jer da je nesporna činjenica da se radi o osobi koja je prema svim službenim evidencijama bila pripadnik Oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane i to borbenog sektora u razdoblju od 24.10.1992. do 22.04.1996. godine, te da je ista osoba 30.10.1995. godine ranjena na vojnoj dužnosti, a da ni prvostupanjsko, ni drugostupanjsko tijelo nije našlo shodno za utvrditi činjenice koje trebaju biti uzročno-posljedične između ranjavanja i nastanka kasnije bolesti koja je rezultirala sa smrtnom posljedicom.

Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku, navodeći da je zakonodavac naložio upravnome tijelu da pri odlučivanju primijeni propis koji je za stranku povoljniji, pa da je tako i Vrhovni sud Hrvatske u odluci br. U-416/69 sudio: «Kad postoji pravna mogućnost da se o zahtjevu stranke odluči na temelju više pravnih propisa, organ je dužan primijeniti onaj propis koji je za stranku povoljniji». (Usp. P. Krijan — L. Krijan- Žigić, Komentar Zakona o upravnim sporovima sa sudskom praksom, Zagreb, 2006., str. 125.).

Ističe da je pripadnost borbenom sektoru dokazana, a što da nesporno proizlazi iz prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, pa da joj stoga nije jasno kako je moguće metodom (odokativno) utvrđivati uzročno-posljedičnu vezu koja je nastala ranjavanjem, kasnijim psihofizičkim stanjem osobe, nastankom bolesti i na kraju smrtnim ishodom, već da su to morali utvrditi vještaci koji bi mogli dati neki svoj sud odnosno mišljenje, radi čega smatra da će Sud provesti postupak kojim bi se mogle utvrditi činjenice prema kojima se može ostvariti pravo koje je dano zakonskim i drugim odredbama.

Tužiteljica navodi kako ni prvostupanjsko, ni drugostupanjsko tijelo nisu uzeli u obzir činjenicu da je iza smrtno stradalog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane ostalo 5 (petoro) djece, radi čega smatra da je svrsishodno i pravno utemeljeno da je Sud pozove na dostavu potrebitih dokumenata, te da je sasluša, kao i njenu djecu, jer da nitko od osoba koji papirnato rješavaju stvari ne mogu znati kroz šta su sve prolazili, uključujući i samoga smrtno stradalog supruga, zbog njegova psihofizičkog stanja, suicidnih misli, a koje do sada da nije ni podnosila jer da ju je na neki način bilo sram.

Tužiteljica se pozvala na odredbe Ugovora između RH i BiH o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici HVO-a članova njihovih obitelji, pa tako i na članak 1. stavak 1. točku 10. - umrli pripadnik HVO-a - je pripadnik borbenih postrojbi HVO -a koji je umro bez obzira na uzrok smrti, te na članak 145. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17), a kojim da su uvrštene novine sukladno gore navedenom spomenutom Ugovoru između RH i BiH, kojom je propisano da su djeca umrlog pripadnika HVO-a, državljanina Republike Hrvatske — ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme redovitog školovanja i nakon završetka ili prekida redovitog školovanja ako nisu zaposlena ili korisnici mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, a najduže 12 mjeseci od dana završetka ili prekida redovitog školovanja, odnosno najkasnije od dana kada navrše 26 godina života.

Stoga da je nesporno da iz navedenih odredbi proizlazi da petoro (5) djece koje je ostalo iza umrlog pripadnika HVO koji je svoju borbenu djelatnost provodio 4 godine na raznim bojištima, te bio ranjen u trećoj godini svoga djelovanja, ostvaruju pravo  na obiteljsku mirovinu.

Slijedom naprijed navedenog, tužiteljica predlaže da Sud primjeni čl.9., čl. 29. i čl. 31. Zakona o upravnim sporovima te podredno primjeni odredbu čl. 145. st. 2. ZOHBDR-a.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 05.  ožujka 20220. je navelo kako je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom  upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima, da navodi tužbe nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Tuženo tijelo je citiralo odredbu čl. 147. stavak 1. ZOHBDR-a, navodeći da pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je:

a) poginuo u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996., osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji

b) ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji

c) umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996.

d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. ili

e) izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta, do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Također je istaklo da je prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze P., broj: 07/58-41-7/19-35 od 07.2.2019. R. P. u vrijeme Domovinskog rata u B. i H. bio pripadnik OS HVO u razdoblju od 24.10.1992. do 22.4.1996. te da je dana 30.10.1995. ozlijeđen na vojnoj dužnosti.

Da je prema raspoloživim dokazima u spisu predmeta, pripadnik Hrvatskog vijeća obrane R. P.  umro dana 10.6.2011.

Da prema točkama c) i d) članka 147. stavka 1. ZOHBDR-a, pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruju državljani Republike Hrvatske članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996., odnosno koji je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23.prosinca 1996.

S obzirom na to da nije ispunjen navedeni uvjet da drugostupanjsko tijelo, ovdje tuženo tijelo, smatra da je pravilno odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu radi čega je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Podneskom od 4. rujna 2020. tužiteljica je predložila odgodu ročišta zbog novonastale epidemiološke situacije.

Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 4. rujna 2020. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice koja je opravdala svoj izostanak, opunomoćenica tuženika je ustrajala u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, predlažući zaključenje raspravljanja.

Sud nije ocijenio svrsishodnim izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice, a kako tužiteljica u tužbi, a ni podnesku nije predložila izvođenje  daljnjih dokaza, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen, kao i svih isprava koje su istome priložene, te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da  tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA:UP/II-140-03/19-03/03560098944, URBROJ: 341-99-06/2-19-4952 od 27. studenog 2019.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u S., KLASA:UP/I-140-03/19-03/03560098944, URBROJ: 341-18-06/2-19-20365 od 27. svibnja 2019., A. P., rod. ..., bračnom drugu, ovdje tužiteljici, i djeci I. P., rođ. …, rođ. … i M. P., rođ. ..., umrlog R. P., rođ. ..., pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

Odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji( Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019, dalje ZOHBDR-a) je propisano da pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je:

a) poginuo u obrani suvereniteta u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1996., osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji

b) ubijen prilikom zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu, osim članova obitelji iz članka 1. stavka 1. točke 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji

c) umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996.

d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. ili

e) izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti uzrokovane sudjelovanjem u obrani suvereniteta, do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu umanjenu za iznos obiteljske invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka koje prema propisima Bosne i Hercegovine nisu ostvarile pravo na obiteljsku invalidninu ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu u punom iznosu određenom po ovom Zakonu ako tijelo vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona utvrdi da postoji uzročna veza između smrti (samoubojstva) i obrane suvereniteta.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da u slučaju iz stavka 3. ovoga članka, osobe iz stavka 3. ovoga članka, ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima određenim ovim Zakonom za članove uže i šire obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela, koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev A. P., supruge pok. R. P., ovdje tužiteljice, za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji pripadnika HVO-a primjenom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN, broj 121/17) od 4. ožujka 2019.;

- da je pok. R. P. od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu rođen ... i da je do dana smrti 10.06.2011. navršio … godina života;

- da je R. P. bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje HVO) ;

- da je R. P. bio pripadnik HVO-a postrojbe u ratu u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 24.10.1992. do 22.04.1996.;

- da je spisu tuženog tijela priloženo Uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze P.,, broj: 07/58-41-7/19-35 od 07.02.2019., prema kojem je R. P. u vrijeme Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini bio pripadnik OS HVO u razdoblju od 24.10.1992. do 22.04.1996. te da je dana 30.10.1995. ozlijeđen na vojnoj dužnost izvršavajući ratnu zadaću na prvoj crti obrane;

- da je R. P. suprugu tužiteljice bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno - po osnovu ozljede glave, kralježnice i ruku od 30.10.1995. ( blast povreda glave i tijela) prema rješenju Službe za branitelje Općine P. broj:07-41-1091/06 od 28.02.2007. na koje je dana suglasnost  Ministarstva hrvatskih branitelja G. broj:R-09-04-1-41-751/07 od 12.06.2007.;

- da je prema Nalazu i mišljenju Liječničke komisije za prvostupanjski postupak medicinskog vještačenja u M. utvrđeno da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda po kojima je ostvario vojni invaliditet u visini od 70% i smrti koja je uzrokovana malignim oboljenjem gušterače, a što je razvidno i Nalaza i mišljenja PLJK broj: RVI-POV-1302/11 od 07.09.2011.;

- da je na navedeni Nalaz i mišljenje dana suglasnost u postupku revizije u M.Broj: RVI-R-33/12 od 13.02.2012. u kojem stoji da  su suglasni s nalazom i mišljenjem POV-a od 07.09.2011. da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljede po kojima je ostvario vojni invaliditet u visini od 70% i smrti koja je uzrokovana malignim oboljenjem gušterače;

- da je Rješenjem  BiH, federacije BiH, Županije Zapadnohercegovačke, Općine P., Službe za branitelje iz Domovinskog rata, Brj:07-41-244/11 od 29. 12.2011.  A. P., supruzi pok. R. P., i A. P., A. P., I. P. i M. P., djeci pok. R. P., priznatog 70% ratnog vojnog invalida priznato pravo na obiteljsku invalidninu počevši od 01.07.2011. pa sve dok postoje Zakonom propisani uvjeti;

              - da je odlučujući o podnesenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo primjenom odredbe čl. 147. st. 1. toč. c) ZOHBDR-a  odbilo zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da  nije ispunjen uvjet za priznavanje prava prema čl. 147. ZOHBDR-a;

              - da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženog tijela KLASA:UP/II-140-03/19-03/03560098944, URBROJ: 341-99-06/2-19-4952 od 27. studenog 2019., odbijena;

- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice već je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što je iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela te isprava koje su istom priložene, a koji je Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno i kao nesporno utvrđeno da smrt pok. R. P. priznatog ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno - po osnovu ozljede glave, kralježnice i ruku od 30.10.1995. (blast povreda glave i tijela) prema rješenju Službe za branitelje Općine P. broj:07-41-1091/06 od 28.02.2007. na koje je dana suglasnost  Ministarstva hrvatskih branitelja G. broj:R-09-04-1-41-751/07 od 12.06.2007., nije nastupila u okolnostima iz čl. 147. st. 1. toč. c) ZOHBDR-a.

Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja da smrt pok. R. P. priznatog ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta nije nastupila u okolnostima propisanim odredbom čl. 147. st. 1. toč. c) umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996., odnosno okolnostima propisanim odredbom čl. 147. st. 1. toč. d) umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996., to je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji pripadnika HVO-a primjenom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji odbilo kao neosnovan.

Slijedom navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, kao neosnovanu uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, radi čega se osporavano rješenje tuženog tijela u cijelosti ukazuje zakonitim.

Radi navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice  kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 14. rujna 2020.

 

 

                                                                                                                                       S U D A C

 

                                                                                                                                                    Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić