- 1 -              Kzz 4/2019-3

 

 

 

 

Broj: Kzz 4/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. P. zbog prekršaja iz članka 4 stavka 1. točke 13. u svezi s člankom 84. stavkom 7. uz primjenu članka 110. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13. - dalje: ZOGO), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj ZPP-DO-102/2017. od 31. prosinca 2018. podnesenom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 12. srpnja 2017. broj Pp G-230/2017-19, u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 12. srpnja 2017. broj Pp G-230/2017-19 na štetu okrivljenika M. P. povrijeđen zakon u odredbi članka 196. točke 1. u svezi s člankom 2. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15. -dalje: PZ) pa se ta presuda preinačuje na način da se, na temelju članka 182. točke 1. PZ, okrivljenik M. P.

 

 

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

 

da bi dana 24. veljače 2017. u 12,50 sati na cesti u mjestu L. na kolniku ..., teretnim vozilom marke M. S. registarskih oznaka ... prevozio prethodno sakupljeni otpad (razni metali, plastični glomazni otpad i sitni otpad), odnosno obavljao djelatnost gospodarenja otpadom,

 

dakle, vršio prijevoz otpada, a nije prethodno bio upisan u očevidnik prijevoznika otpada,

 

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 4. stavka 1. točke 13. u svezi s člankom 84. stavkom 7. uz primjenu članka 110. stavka 1., kažnjiv po članku 172. stavcima 1. i 5. ZOGO u svezi s člankom 6. stavkom 1. Pravilnika o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 23/17. i 11/07. – dalje: Pravilnik).

 

Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 12. srpnja 2017. broj Pp G-230/2017-19 proglašen je krivim okrivljenik M. P. zbog prekršaja iz članka 4. stavka 1. točke 13. u svezi s člankom 84. stavkom 7. uz primjenu članka 110. stavka 1., kažnjivog po članku 172. stavcima 1. i 5. ZOGO u svezi s člankom 6. stavkom 1. Pravilnika te mu je, na temelju citiranog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna. Istom presudom obvezan je i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, sve u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude.

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedene presude zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. u svezi članka 2. PZ, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske tu presudu preinači na način da, na temelju članka 182. točke 1. PZ okrivljenika M. P. oslobodi od optužbe da bi počinio prekršaj za koji je optužen te da, na temelju članka 140. stavaka 1. i 2. PZ, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ padnu na teret proračunskih sredstava.

 

Zahtjev je osnovan.

 

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je pobijanom presudom na štetu okrivljenika povrijeđen zakon u odredbi članka 196. točke 1. u svezi članka 2. stavka 3. PZ jer djelo za koje je okrivljenik optužen nije prekršaj, odnosno za to djelo nije propisana prekršajna sankcija.

 

Naime, pobijanom presudom okrivljeniku se stavlja na teret da je kao fizička osoba prevozio otpad, dakle, obavljao gospodarenje otpadom (članak 4. stavak 1. točka 13. ZOGO), a da prethodno nije bio upisan u očevidnik prijevoznika otpada, iako je sukladno članku 110. stavku 1. ZOGO to bila obveza kako za pravnu, tako i za fizičku osobu.

 

Međutim, za navedeni prekršaj okrivljeniku je izrečena prekršajna sankcija, odnosno novčana kazna,  pozivom na odredbu članka 172. stavaka 1. i 5. ZOGO u svezi s člankom 6. stavkom 1. Pravilnika, iako se za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, na temelju tog propisa prekršajna sankcija ne može izreći, budući da je tom odredbom ZOGO propisano da će se smatrati prekršajem svako neispunjavanje obveza određenih provedbenim propisima iz članka 182. stavka 1. i 2. i članka 183. toga Zakona, među kojim provedbenim propisima je i citirani Pravilnik, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, međutim, taj Pravilnik u članku 6. stavku 1. (na koju odredbu se poziva prekršajni sud) ne regulira obvezu upisa u očevidnik prijevoznika otpada.

 

Ponašanje okrivljenika na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, moglo bi se podvesti pod odredbu članka 170. stavka 1. točke 16. ZOGO (obavljanje djelatnosti prijevoza otpada bez upisa u očevidnik prijevoznika), međutim, tom odredbom za taj prekršaj propisana je samo odgovornost pravne osobe, a ne fizičke osobe, dok je odgovornost fizičke osobe, sukladno odredbi članka 170. stavka 4. toga Zakona, propisana samo za prekršaje iz članka 170. stavka 1. točaka 11. i 13. toga Zakona.

 

Stoga je prekršajni sud, donošenjem presude kojom je okrivljenika proglasio krivim za citirani prekršaj, povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava na koje upućuje državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti pa je okrivljenika za prekršaj zbog kojeg je pobijanom pravomoćnom presudom proglašen krivim trebalo osloboditi od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 1. ZP.

 

Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 220. stavkom 2. PZ.

 

Zagreb, 14. rujna 2020.