- 1 -              I Kž 140/2018-9

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 140/2018-9

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. G. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 31. kolovoza 2017. broj K-51/2011-31, u sjednici održanoj 14. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog D. G., a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. G. su bespredmetne.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu, u ponovljenom postupku, optuženi D. M. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., te je na temelju istog zakonskog propisa, a uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. ožujka 2009. do 17. lipnja 2009.

 

Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11., optuženom D. G. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja, na temelju članka 68. stavka 4. KZ/11., može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećena M. S. upućena je (sa imovinskopravnim zahtjevom) u parnicu.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna, te daljnji trošak kaznenog postupka koji će biti određen posebnim rješenjem nakon što stranke dostave podatke o tim troškovima.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem vremenskom trajanju.

 

Žalbu je podnio i optuženik po braniteljici, odvjetnici Đ. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri kao i odluke o troškovima, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U žalbi je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Na temelju članak 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegova braniteljica, te državni odvjetnik. Sjednici nije pristupio nitko od pozvanih stranaka pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne jer je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti prema članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđeno da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

 

Naime, u ponovljenom postupku, nakon što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. kolovoza 2011. broj I Kž-613/11-4 po drugi puta bila ukinuta ranija prvostupanjska presuda izrečena u ovom kaznenom predmetu, sud je ponovo proveo dokaze na koje mu je ukazano rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Između ostaloga, kao svjedoka saslušao je majku optuženika, M. G., te je na njezinom iskazu temeljio pobijanu presudu. Prije ispitivanja svjedokinje, a kako je to razvidno iz zapisnika s rasprave održane 31. kolovoza 2017. (L 272 spisa) sud ju je upozorio „u smislu članka 234., 236. i 238. ZKP-a“ pa ona „otklanja blagodat i iskazuje...“.

 

Iz navedenog je razvidno da je prvostupanjski sud propustio majku optuženika upozoriti u smislu članka 285. stavak 3. ZKP/08. da ne mora svjedočiti, a ukoliko odluči svjedočiti, trebao ju je upozoriti da će se taj njezin iskaz, bez obzira na kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz u postupku, s time da su se i upozorenje i odgovor svjedokinje morali unijeti u zapisnik o ispitivanju.

 

Unatoč ovom propustu, prvostupanjski je sud u analizi dokazne građe koristio iskaz svjedokinje M. G. (L 6 i 7 pobijane presude) iako je člankom 300. stavak 1. točka 3. ZKP/08. propisano da se iskazi privilegiranih svjedoka ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku ako (cjelovito) upozorenje iz članka 285. stavak 3. istog Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik.

 

Pema tome, kako je prvostupanjski sud propustio zakonito ispitati privilegiranu svjedokinju, a unatoč tome je na tom iskazu je temeljio pobijanu presudu, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Stoga, kako je žalba optuženika podnesena iz drugih žalbenih razloga u pogledu bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba državnog odvjetnika zbog druge žalbene osnove, to su za sada i žalba državnog odvjetnika i žalba optuženika bespredmetne.

 

Nastavno, ovaj je drugostupanjski sud, povrh ocjene da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., obzirom da je optuženik podnio žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Optuženik žalbom dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika, tvrdeći da je prvostupanjski sud, neopravdano, poklonio vjeru iskazu oštećenice da ju je optuženik obuhvatio rukama oko vrata te je gušio nakon što ju je oborio na pod. Žalitelj pri tome drži kako ozlijede na vratu oštećene nisu dokumentirane u medicinskoj dokumentaciji sastavljenoj neposredno nakon događaja, a za koje tvrdi da bi zacijelo bile vidljive da se događaj odvijao kako je opisala oštećena.

 

Međutim, ovaj drugostupanjski sud drži kako se za sada čini da je zaključak prvostupanjskog suda u pogledu dinamike događaja, a pri tome i u ocjeni iskaza oštećenice, ispravan. Naime, prvostupanjski je sud iskaz oštećenice cijenio dovodeći ga u vezu sa dokumentacijom sastavljenom neposredno nakon događaja, kada je  oštećena M. S. izjavila da ju je optuženik pokušao zadaviti rukama. Činjenica je da tada dežurni liječnik dr. D. V. na vratu oštećene nije zamijetio tragove ozljeda, međutim nedvojbeno je da su ti tragovi zamijećeni na naknadnom kontrolnom pregledu kada su opisani kao oskudni tragovi petehijalnih točkastih krvarenja. U pogledu tih tragova, a kako proizlazi iz nalaza sudsko medicinskog vještačenja, potvrđeno je da isti nastaju od jačeg stiskanja u tom području te je za očekivati je da bi ti tragovi bili vidljive praktički odmah ili najkasnije sa odmakom od nekoliko sati od nanošenja ozljede, no da su točkasta krvarenja u području kože vidljiva i otprilike 2-3 tjedna nakon ozljeđivanja. Kada se sve te okolnosti dodatno dovedu u vezu sa iskazom svjedoka K. S. da je neposredno nakon događaja vidio da je oštećena ogrebena po vratu, onda, barem za sada, izgleda da je u prvostupanjski sud ispravno utvrdio činjenično stanje.

 

Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke te izvesti sve već izvedene, a po potrebi i druge dokaze, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. rujna 2020.