1              Poslovni broj: 11 Kž-462/2020-3

Poslovni broj: 11 Kž-462/2020-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog I. H. i drugih, zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave - iz članka 279. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 26 Kov-790/19-26 od 19. svibnja 2020. podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2020.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Rješenjem optužnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 355. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17– dalje u tekstu: ZKP/08), odbačena je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-168/19 od 26. kolovoza 2019. protiv 1. okrivljenog I. H., 2. okrivljenog A. Š., 3. okrivljenog I. Š. i 4. okrivljene S. M. zbog kaznenog djela iz članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11, jer djelo za koje se terete nije kazneno djelo.

              Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Prvostupanjski sud u razlozima rješenja, u bitnome, navodi da podatak "vrijednost primljena u robi", ne utječe na pravni odnos između TD K. d.d. i TD A. Z. d.o.o., niti je prikladan da prouzroči postanak, prestanak ili promjenu prava, odnosno, pravnog odnosa, te ističe da je, u konkretnom slučaju, volja zajmodavca pozajmiti ugovoreni iznos, volja zajmoprimca primiti pozajmljeni iznos, pri čemu činjenica da se umjesto novca predaje na otkup mjenica koja sadrži podatak koji nije istinit ne utječe na postanak, prestanak ili promjenu pravnog odnosa između TD K. d.d., kao zajmodavatelja i TD A. Z. d.o.o. kao zajmoprimatelja, a temeljem sklopljenih Ugovora o financijskom zajmu, pa je slijedom navedenog optužno vijeće prvostupanjskog suda utvrdilo kako predmet optužbe nije kazneno djelo i temeljem citiranih zakonskih propisa je odbacilo optužnicu.

U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP/08 tvrdeći da prvostupanjski sud nije u potpunosti riješio predmet optužbe.

Naime, optuženicima se inkriminira da su u svojstvu predsjednika i članova Uprave TD A. Z. d.o.o. svjesno potpisivali mjenice izdavatelja TD K. d.d. u kojima je neistinito navedeno da su izdane za vrijednost primljenu u robi, iako su znali da to ne odgovara istini jer su navedene mjenice izdane temeljem Ugovora o financijskom zajmu između TD K. d.d. kao zajmodavatelja i TD A. Z. d.o.o kao zajmoprimatelja, te su 2. okrivljeni Š. i 3. okrivljeni Š. u ime TD A. Z. d.o.o. s ovlaštenim osobama raznih financijskih institucija svjesno potpisali ugovore kojima se otkupljuju navedene mjenice znajući da je u tim ugovorima neistinito navedeno da TD A. Z. d.o.o. ima prema TD K. d.d. novčanu tražbinu s naslova primljene robe/usluga.

Prvostupanjski sud u razlozima rješenja navodi što proizlazi iz potpisanih mjenica i ugovora, te potom navodi da prema članku 1. Zakona o mjenici (NN 74/94 i 92/10) naznaka „vrijednost“ nije bitan sastojak mjenice i da bi mjenica bila valjana i u slučaju da nedostaje podatak u rubrici „vrijednost“. Potom je citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-1031/74 i prvostupanjski sud zaključuje da podatak "vrijednost primljena u robi" ne utječe na pravni odnos između TD K. d.d. i TD A. Z. d.o.o., niti je prikladan da prouzroči postanak, prestanak ili promjenu prava, odnosno, pravnog odnosa.

Prema tome, kako to pravilno tvrdi državni odvjetnik u žalbi, prvostupanjski sud je u razlozima rješenja obrazložio zašto smatra da potpisivanje mjenica, koje su predmet optužbe, ne predstavlja kazneno djelo, međutim, u potpunosti je propustio iznijeti razloge u odnosu na Ugovore o financijskom zajmu koji su potpisani između TD K. d.d. kao zajmodavatelja i TD A. Z. d.o.o kao zajmoprimatelja, a koji se okrivljenicima, kako je to naprijed navedeno, također inkriminiraju.

Također je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati jer postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima rješenja i onoga što se okrivljenicima činjeničnim opisom inkriminira, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

Naime, obrazlažući razloge za svoju odluku prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pogrešno polazi od činjenice da se okrivljenicima inkriminira da su kao članovi Uprave TD A. Z. d.o.o. u svojstvu indosanta svjesno potpisivali mjenice izdavatelja TD K. d.d. u kojima je neistinito navedeno da su mjenice izdane temeljem Ugovora o financijskom zajmu između TD K. d.d., kao zajmodavatelja i TD A. Z. d.o.o kao zajmoprimatelja, iako iz činjeničnog opisa proizlazi da im se inkriminira da su svjesno potpisivali mjenice izdavatelja TD K. d.d. u kojima je neistinito navedeno da su izdane za vrijednost primljenu u robi.

              Imajući na umu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka, drugi žalbeni razlozi nisu razmatrani, međutim, radi daljnjeg pravilnog postupanja ističe se da prvostupanjski sud treba inkriminirani događaj promatrati u širem kontekstu i imati na umu da se okrivljenicima inkriminira da su pravnom prometu, kao zaštitnom objektu kaznenih djela krivotvorenja, svjesno potpisali poslovne isprave (mjenice) za koje su znali da nisu izdane za svrhu koja je u njima navedena, već da su izdane za potpuno drugu svrhu koja proizlazi iz Ugovora o financijskom zajmu, a to je prikriveno financiranje K. A. koji je u inkriminirano vrijeme bio prekomjerno financijski izložen prema bankama, pa su na taj način okrivljenici kršili pravila o sigurnosti platnog prometa.

              S obzirom da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka pobijano rješenje je ukinuto, a pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski sud će voditi računa o svim navodima iz ovog rješenja.

U Zagrebu 14. rujna 2020.