- 1 -              Kzz 19/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 19/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 31. srpnja 2020. broj KZZ-DO-56/2019, podnesenom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 3. lipnja 2013. broj K-5/2009 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2016. broj I Kž-767/2013-9, u sjednici održanoj 14. rujna 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 3. lipnja 2013. broj K-5/2009 J. Z. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. u vezi čl. 61. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97.), opisanog pod točkom 1. izreke te zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. i 1. al. 6. u vezi čl. 61. KZ/97., opisanog pod točkama 2. i 3. izreke. Nakon što mu je za kazneno djelo iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. u vezi čl. 61. KZ/97. utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 godine i 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. i 1. al. 6. u vezi čl. 61. KZ/97. kazna zatvora u trajanju 1 godine i 4 mjeseca, J. Z. je na temelju čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci. Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97.), J. Z. je naloženo da oštećenom trgovačkom društvu S. D. d.o.o. S. B. naknadi štetu počinjenu kaznenim djelima pod točkama 1., 2. i 3. izreke u ukupnom iznosu od 1.888.879,64 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na glavnicu i sporedna potraživanja oštećenik je upućen u parnicu. Istom presudom J. Z. je, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP/97., oslobođen od optužbe za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. i 1. al. 6. KZ/97., opisano pod točkom 4. izreke presude te za kazneno djelo protiv službene dužnosti, poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti u pokušaju iz čl. 337. st. 4. i 1. u vezi čl. 33. i čl. 35. KZ/97., opisano pod točkom 5. izreke. Oštećenik S. D. d.o.o. S. B. je, na temelju čl. 132. st. 3. ZKP/97., upućen da imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 874.027,63 kuna sa zateznom kamatom od 22. prosinca 2004. pa do isplate ostvaruje u parnici.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2016. broj I Kž-767/2013 prvostupanjska presuda ukinuta je u osuđujućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 1., 3. i 4., opisano pod točkom 1. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u odnosu na kazneno djelo čl. 292. st. 2. i 1. al. 6. u vezi čl. 61. KZ/97., opisano pod točkama 2. i 3. izreke preinačena u pravnoj oznaci djela na način da je J. Z. proglašen krivim zbog jednog produljenog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi čl. 52. KZ/11. Uslijed ovih odluka, prvostupanjska presuda preinačena je u odluci o kazni na način da je J. Z. za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u svezi čl. 52. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, kao i u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se, na temelju čl. 132. st. 1. i 2. ZKP/97. oštećenom trgovačkom društvu S. D. d. S. B. dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 681.030,19 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do isplate.

 

Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14. – dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje u tekstu: Konvencija). U zahtjevu se navodi da je ova pravomoćna odluka donesena u postupku koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i Konvencijom, citirajući odredbe čl. 29. i čl. 115. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. Ukazuje potom na odredbu čl. 131. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05. i 16/07.) kojom je propisano da se odredbe tog Zakona koje se odnose na suce shodno primjenjuju i na suce porotnike, ako zakonom nije drugačije određeno, dok je čl. 94. tog Zakona propisano da sudac ne smije biti član političke stranke niti se baviti političkom aktivnošću. Podnositelj nadalje ističe da je navedeno ostalo neizmijenjeno i u izmjenama i dopunama istog Zakona ("Narodne novine" broj 113/08., 153/09. i 116/10.), a istovjetne odredbe sadržane su i u čl. 90. i 118. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82716., 67/18. i 126/19.).

 

Podnositelj ističe da iz prvostupanjske presude, kao i iz zapisnika s rasprave, nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud zasjedao u sastavu J. Đ. kao predsjednica vijeća te suci porotnici I. K. i Z. P. kao članovi vijeća. Ističe da se Z. P. tijekom postupka i u trenutku donošenja prvostupanjske presude bavila političkom djelatnošću, odnosno da je na izborima za članove vijeća mjesnih odbora Grada S. B. održanima 2010. bila kandidat za člana vijeća Mjesnog odbora P. P. na kandidacijskoj listi političke stranke Hrvatska stranka prava te je i izabrana u Vijeće mjesnog odbora. Iz zapisnika o radu 17. sjednice Gradskog vijeća Grada S. B. održane 21. rujna 2011., dakle u vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka, proizlazi da je postupanje J. Z. bilo predmetom rasprave Vijeća, između ostalih i vijećnika A. I. koji je prema podacima o izboru članova Gradskog vijeća Grada S. B. izabran u Vijeće s liste političke stranke Hrvatska stranka prava, dakle iste opcije kao i Z. P., dok je iz citiranog zapisnika vidljivo da je sudjelovao u radu vijeća u kojem svojstvu se osvrtao na aktivnosti J. Z. Nadalje, na izborima za članove Gradskog vijeća G. S. B. održanima 2013. Z. P. bila je kandidat na listi političkih stranaka Hrvatske demokratske zajednice, Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević i Hrvatske socijalno liberalne stranke, i to ispred političke stranke Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević. Nadalje, I. K. je na izborima za načelnika Općine Oriovac 2009. bio kandidat političke stranke Hrvatske demokratske zajednice za zamjenika načelnika, na koju dužnost je i izabran. Tijekom suđenja J. Z. bio je predsjednik Udruge za promicanje lokalne uprave i samouprave – P. te je javno komunicirao i promicao svoja uvjerenja i političke preferencije, što je uključivalo i kritičko osvrtanje na djelovanje političkih stranaka povezanih s članovima sudskog vijeća, sucima porotnicima I. K. i Z. P.

 

Prigovor nepristranosti, međutim, nije bio istican tijekom postupka sve do njegovog pravomoćnog okončanja jer J. Z. ove okolnosti nisu bile poznate. Podnositelj zahtjeva smatra da je u konkretnom slučaju politička aktivnost sudaca porotnika, koja je bila predmetom javnog kritičkog komuniciranja optuženika, nedvojbeno okolnost koja njegov strah od neobjektivnosti i nepristranosti čini objektivno opravdanim.

 

Predloženo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je prethodno citiranom pravomoćnom presudom povrijeđen čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije pa da se ta presuda ukine u osuđujućem dijelu (točke 2. i 3. izreke prvostupanjske presude) i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O sjednici je uredno izviješten glavni državni odvjetnik, u skladu s odredbom čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

 

Okolnosti istaknute u zahtjevu za zaštitu zakonitosti nisu dostatne da bi opravdavale zaključak o povredi čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, a time i o nepravičnosti konkretnog kaznenog postupka. Naime, u zahtjevu se ni ne tvrdi da su u donošenju prvostupanjske presude kao članovi vijeća sudjelovali suci porotnici koji su morali biti izuzeti otklonom od obavljanja sudačke dužnosti u smislu odredbe čl. 32. st. 1. ZKP/08., već se ukazuje na potrebu izuzimanja ovih sudaca porotnika iz procesa suđenja zbog sumnje u njihovu nepristranost. Pri tome je za istaknuti da je zakonodavac u razradi okolnosti relevantnih za izuzeće sudaca napravio distinkciju između razloga za izuzeće isključenjem od obavljanja sudačke dužnosti, koji su taksativno navedeni, tako da je dovoljno dokazati samo jednu od opisanih okolnosti koja obligatorno dovodi do izuzeća suca i, s druge strane, razloga za izuzeće suca otklonom od obavljanja sudačke dužnosti, za što je potrebno da stranka ukaže i „dokaže“ postojanje razloga koji dovode u sumnju nepristranost suca. Državni odvjetnik u svome zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje upravo na ovaj drugi zakonski modalitet.

 

Međutim, kako je već istaknuto, da bi se ovaj razlog za izuzeće mogao isticati s uspjehom, potrebno je navesti i dokazati in concreto okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristranost suca, što je podložno posebnoj ocjeni tijela koje odlučuje o izuzeću, te ne dovodi ex lege do izuzeća.

 

Budući da u samom zahtjevu za zaštitu zakonitosti nije navedena, a samim time niti dokazana okolnost koja bi ukazivala na bilo kakva izjašnjavanja navedenih sudaca porotnika u okvirima njihove političke djelatnosti, bilo o osobi osuđenog J. Z., bilo o njegovim poslovnim potezima, što bi eventualno ukazalo na njihovo komentiranje osobe osuđenog Z. izvan sudskog postupka, okolnost da se radi o osobama izabranima na listi jedne političke stranke na određene dužnosti sama za sebe ne izaziva sumnju u njihovu nepristranost pa samim time niti opravdava tvrdnju da bi postojala povreda Ustava odnosno Konvencije u smislu normi na koje se poziva državni odvjetnik.

 

Uzevši u obzir sve izneseno, na temelju odredbe čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. rujna 2020.