- 1 -              I Kž 485/2020-4

Broj: I Kž 485/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. K. J., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2020. broj Kov-80/19, u sjednici održanoj 14. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I. je na temelju čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) obustavljen kazneni postupak protiv okrivljene K. J. pokrenut optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Puli broj K-DO-18/2018-171 od 11. prosinca 2019. zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11. i čl. 248. KZ/11.

Pod točkom II. je odlučeno da  na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se potvrdi optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Puli broj K-DO-18/2018-171 od 11. prosinca 2019.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer nije iznio razloge u pogledu osnova za obustavu kaznenog postupka u odnosu na kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. KZ/11. opisano pod točkom 2. podnesene optužnice, za koje je temeljem čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08. obustavio kazneni postupak.

Naime, prvostupanjski je sud u pobijanoj odluci iznio vrlo opširne razloge zbog kojih drži da izricanje osuđujuće presude na raspravi ne bi bilo moguće, unatoč činjenici da iz dokaza na kojima se temelji podnesena optužnica proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljena počinila prvenstveno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11. Pri tome detaljno analizira iskaze svjedoka saslušanih tijekom državno odvjetničke istrage te prihvaćanjem tih personalnih dokaza zaključuje kako je faktično poslove društva „K. u.“ d.o.o. vodio otac okrivljene, pokojni D. J., koji je i raspolagao s podignutim gotovinskim iznosima s računa društva. Prvostupanjski pritom smatra kako je okrivljena samo figurirala kao formalni direktor i ovlaštena osoba za raspolaganje sredstvima po računu društva, pa imajući to u vidu drži da, u konačnici,  izricanje osuđujuće presude u odnosu na K. J. nje moguće. Pri tome se, na što ispravno upućuje žalitelj, niti jednom riječi ne osvrće na kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, odnosno zbog čega drži da i u odnosu na to kazneno djelo postoji osnova za obustavu kaznenog postupka u fazi odlučivanja o osnovanosti optužnice.

S obzirom na izloženo, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, uslijed čega je pobijano rješenje trebalo ukinuti.

Povrh navedenog, a analizirajući žalbene razloge u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud drži kako za sada izgleda da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da se optužno vijeće, mimo ovlasti koje ima u fazi kaznenog postupka odlučivanja o podnesenoj optužnici, upustio u ocjenu dokazne snage proturječnih dokaza, te na taj način pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Naime, kako to ispravno upućuje žalitelj, u ovlast optužnog vijeća, prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice, ne spada ocjena svakog dokaza pojedinačno, niti u vezi s ostalim dokazima, te u tom smislu utvrđivanja da li je neka činjenica dokazana ili nije, kao niti u ocjenu dokazne snage proturječnih dokaza. To se u konkretnom slučaju odnosi na ocjenu iskaza svjedoka koje je prvostupanjski sud pročitao, u cijelosti ih prihvatio, te na njima temeljio svoju odluku, iako se ocjena vjerodostojnosti personalnih dokaza može utvrditi samo neposrednim i detaljnim ispitivanjem svjedoka u kontradiktornom postupku, dakle na raspravi.

U ponovljenom postupku optužno vijeće će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, ponovno razmotriti osnovanost podnesene optužnice, te će nakon pažljive ocjene pravno i činjenično relevantnog stanje donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će potom valjano i obrazložiti.

Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08. ukinuti pobijano rješenje, kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. rujna 2020.