- 1 -              I Kž-Us 77/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 77/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. A. D., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okr. A. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2020. broj K-US-76/19, u sjednici održanoj 14. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Žalba okrivljenog A. D. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. D. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i dr. KZ/11. odbijen je prijedlog ovog okrivljenika da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka.

 

Protiv rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. D. po branitelju odvjetniku T. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba okrivljenog nije osnovana.

 

Okrivljenik u žalbi ističe kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije iznio dostatne i jasne razloge za svoju odluku, uslijed čega se pobijana presuda ne može valjano ispitati. Tvrdi kako se prvostupanjski sud nije osvrnuo na primjenu Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a niti je pobliže iznio ili citirao „praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske“ na koju se u pobijanom rješenju poziva.

 

Protivno navodima žalbe, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zapisnici o ispitivanju svjedoka nisu nezakoniti dokazi. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao doduše šture, no valjane i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da zapisnici o ispitivanju svjedoka pred državnim odvjetnikom nisu nezakoniti dokazi u smislu čl. 10. st. 2. ZKP/08. Svjedoci, za čije iskaze okrivljenik drži da su nezakoniti dokazi, ispitani su u okviru državno odvjetničke istrage, koja ima za cilj donošenje odluke državnog odvjetništva o postojanju relevantnog stupnja osnovane sumnje dostatne za podizanje optužnice protiv okrivljenoga ili odbačaja kaznene prijave. Niti jednom odredbom ZKP/08., kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, nije propisana obveza državnog odvjetnika da u okviru državno odvjetničke istrage obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ročištu na kojem se ispituju svjedoci.

 

Osim toga, suprotno tvrdnji žalitelja, provođenjem ispitivanja od strane državnog odvjetnika u okviru državno odvjetničke istrage, nije dovedena u pitanje pravičnost kaznenog postupka. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se konfrontacijsko pravo, kako je to propisano čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosi na cjelokupni kazneni postupak, te se pravo na pravični postupak u cjelini ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja.

 

Slijedom svega iznesenoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., obzirom da isto sadrži jasne i dostatne razloge, zbog čega se s uspjehom može ispitati.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljenog A. D. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene druge povrede na koje sud drugog stupnja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. rujna 2020.