- 1 -              II Kž 385/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 385/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavkom 3. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog R. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. kolovoza 2020. broj Kov-Us-iz-31/2020 (Kov-Us-12/2020), o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbija se žalba okrivljenog R. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. K., okrivljenog Ž. D. i okrivljenog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavkom 3. i člankom 52. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II./ izreke tom je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. studenog 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. K. po braniteljici V. G.-Z., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da mu se istražni zatvor ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. K., a za svoju odluku dao je jasne i dostatne razloge, i to kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere. Također je valjano obrazložio zašto smatra da se svrha primjene istražnozatvorske mjere za sada ne bi mogla s uspjehom ostvariti zamjenom te mjere blažima. Sva utvrđenja prvostupanjskog suda i razloge kojima su ista obrazložena u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, žalitelj ističe da se „III. okrivljenik“ (okrivljeni D. G.), ne tereti da je prodajom dijelova otuđenih vozila stekao imovinsku korist, već se za to terete samo „I. i II. okrivljenik“ (okrivljeni R. K. i okrivljeni Ž. D.), pa da onda ne može biti govora o počinjenju kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. i članka 52. KZ/11. jer zločinačko udruženje, sukladno članku 328. stavku 4. KZ/11., čine najmanje tri osobe povezane zajedničkim ciljem počinjenja kaznenih djela, a to da su, prema optužnici i prijedlogu za oduzimanje imovinske koristi, samo dvije osobe.

 

Osnovana sumnja da je okrivljeni R. K. počinio kazneno djelo krađe u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 228. stavka 3. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 2. i člankom 52. KZ/11. proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, a koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., dok sudovi prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni ocjenjivati pravnu oznaku kaznenog djela. To je, naime, kao i ostale tvrdnje žalitelja istaknute u okviru osporavanja osnovane sumnje, ovlast i dužnost optužnog vijeća prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice, a potom raspravnog suda.

 

Osim toga, prethodno iznesene tvrdnje žalitelja nisu ni točne budući da je upravo u optužnici ovlaštenog tužitelja, kojom se za počinjenje kaznenog djela iz članka 228. stavka 3. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 2. i člankom 52. KZ/11., osim žalitelja, teret još dvojica okrivljenika, predloženo da se imovinska korist oduzme od sve trojice okrivljenika, dakle i od okrivljenog D. G.

 

S obzirom na prethodno izneseno, ne mogu se prihvatiti ni tvrdnje žalitelja da se ne mogu primjenjivati ni rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11.

 

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj ističe da takva opasnost ne postoji neovisno o tome što je on pravomoćno osuđivan u više navrata te da se upravo zbog okolnosti terećenog mu kaznenog djela i međusobne povezanosti i organiziranosti okrivljenika ta opasnost može spriječiti mjerama opreza zabrane uspostavljanja i održavanja veza okrivljenika.

 

Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti.

 

O postojanju te opasnosti prvostupanjski sud pravilno zaključuje polazeći od okolnosti počinjenja okrivljenom K. stavljenog na teret kaznenog djela. Naime, značaj uloga svakog od okrivljenika u okviru zločinačkog udruženja, njihova međusobna organiziranost i način inkriminiranog postupanja, uz duljinu inkriminiranog razdoblja te upornost i brojnost poduzetih protupravnih radnji, i prema ocjeni ovoga suda, upućuju na postojanje veće kriminalne količine u postupanju tog okrivljenika. Osim toga, riječ je o višestruko pravomoćno osuđivanoj osobi, konkretno o okrivljeniku koji je do sada pravomoćno osuđen u sedam navrata, i to pretežito zbog kaznenih djela kojima je, kao i ovome za koje se sada tereti, svojstveno stjecanje protupravne imovinske koristi. Očito je, dakle, da te prijašnje osude na okrivljenika nisu utjecale na način da osvijesti neprihvatljivost postupanja protivnih pravnom poretku i ubuduće uskladi svoje ponašanje s pozitivnim pravnim poretkom. Njegovo je protupravno ponašanje, naprotiv, progrediralo jer je ovdje osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavkom 3. i člankom 52. KZ/11. Prema tome, potpuno su neprihvatljive žalbene tvrdnje ovog okrivljenika kojima nastoji minorizirati značaj svoje ranije osuđivanosti u kontekstu ocjene o postojanju iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Na kraju, riječ je o nezaposlenoj osobi koja nema imovine u vlasništvu, što upućuje na zaključak da mu je činjenje kaznenih djela način pribavljanja sredstava za život.

 

Prethodno izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i prema ocjeni ovoga suda, upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela u slučaju puštanja ovog okrivljenika na slobodu. Stoga je mjera istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja te opasnosti, dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti nijednom blažom mjerom.

 

Pri tome produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. K. ne znači, kako on to nastoji prikazati u svojoj žalbi, prejudiciranje njegove kaznene odgovornosti. Osim toga, već  je prethodno navedeno da će ona biti predmetom odlučivanja od strane raspravnog suda.

 

Žalitelj ističe da bi prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora trebalo voditi računa i o potrebi rasterećivanja zatvorskog sustava vezano uz epidemiju COVID19 i osobama koje zaista nisu opasne omogućiti da se brane sa slobode.

 

Navedeno, međutim, imajući u vidu sve prethodno izloženo u pogledu opravdanosti i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na konkretnog okrivljenika, ni najmanje ne dovodi u pitanje pravilnost odluke o produljenju mjere istražnog zatvora protiv žalitelja.

 

Budući da žalba okrivljenog R. K. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. rujna 2020.