- 1 -              II Kž 373/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 373/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog V. L. i okrivljenog K. V., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. srpnja 2020. broj Kv-I-Us-92/2020-7 (Kov-Us-4/2020.) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalbe okrivljenog V. L. i okrivljenog K. V. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Rijeci nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. V. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog D. V., okrivljenog Ž. V., okrivljenog Z. K., okrivljenog V. V., okrivljenog V. L. i okrivljenog K. V. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Dalje je određeno da se svim okrivljenicima u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 28. siječanja 2020.

 

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni V. L. po branitelju, odvjetniku A. R. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora, odnosno da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

 

Žali se i okrivljeni K. V. po braniteljici, odvjetnici J. S. s prijedlogom da se predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Okrivljeni V. L. navodi da pobijano rješenje nema "nikakvih razloga niti dokaza" koji bi upućivali na sklonost okrivljenika činjenju kaznenih djela. Time se zapravo poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama. Istu povredu apostrofira i okrivljeni K. V. kada navodi da sud ne obrazlaže kako je došao do zaključaka o okolnostima iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., da nije konkretizirao djelo za koje postoji opasnost da bi ga okrivljeni K. V. mogao počiniti, niti naveo razlog koji bi učinio izvjesnom opasnost od počinjenja kaznenog djela, da nije valjano obrazloženje o razboritoj vjerojatnosti da će okrivljenik nadalje činiti ista ili istovrsna kaznena djela, a da je obrazloženje o izostanku primjene blažih mjera paušalno.

 

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao jasne, dostatne i valjane razloge za svoju odluku sukladno članku 124. stavku 3. ZKP/08. To se odnosi na pitanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnog zatvora koja je obrazložena petom odjeljku treće stranice te u prvom i drugom odjeljku četvrte stranice rješenja, kao i na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. koji su obrazloženi u zadnja dva odjeljka četvrte stranice rješenja te na razloge zbog kojih sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažom mjerom.

 

Suprotno žalbi okrivljenog K. V. nije potrebno, a niti moguće (jer to nitko ne može predvidjeti) konkretizirati kazneno djelo za koje postoji opasnost od ponavljanja već je u spomenutoj situaciji dovoljno da ta opasnost postoji u odnosu na ponavljanje kaznenog djela jer tako, između ostalog, propisuje članak 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

 

Slažu li se žalitelji sa stavovima suda, pitanje je činjenične naravi.

 

Dakle, nisu u pravu okrivljeni V. L. i okrivljeni K. V. kada tvrde da je manjkavo obrazloženje pobijanog rješenja, a niti su razmatranjem pobijanog rješenja nađene druge povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljeni K. V. opširnim žalbenim navodima osporava osnovanu sumnju te navodi da u spisu ne postoji niti jedan personalni ili materijalni dokaz koji bi upućivao da bi počinio kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja, već da iz dokaza proizlazi da je preprodavao marihuanu, a da nema veze s kupovinom drugih vrsta droga koje se spominju u činjeničnom opisu pa da je zaključak o postojanju osnovane sumnje za ovog okrivljenika paušalan i arbitraran. Suprotno žalbenim navodima, u pobijanom rješenju se kao dokaz osnovane sumnje za sve okrivljenike spominje nadzirana komunikacija. U optužnici se to detaljnije elaborira jer se spominje i sadržaj te komunikacije (dakle, ne samo uspostava poziva na koju se žalba poziva, već i ono što je rečeno u telefonskim razgovorima) koja u povezanosti s pronađenom drogom marihuanom upućuje na zaključak o osnovanoj sumnji za ovog okrivljenika. Okolnost što se dio obrazloženja za osnovanu sumnju zbirno odnosi na sve okrivljenike ne znači da taj dio nije konkretiziran budući da se okrivljenicima stavlja na teret počinjenje djela u sastavu zločinačkog udruženja pa je logično da se razlozi u tom dijelu istovremeno odnose na sve okrivljenike i da nema potrebe za njihovim ponavljanjem za svakoga posebno.

 

Ocjena je i ovog suda da i dalje postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela kod žalitelja. Okrivljeni V. L. i okrivljeni K. V. su osnovano sumnjivi da su počinili kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11., a osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenici puštanjem na slobodu nastaviti sa činjenjem sličnih ili istovrsnih kaznenih djela proizlaze iz okolnosti inkriminiranih djela.

 

Naime, prema činjeničnom opisu optužnog akta, ovi okrivljenici su zajedno s još četvero okrivljenika te brojnim slovenskim državljanima, koji nisu okrivljenici u ovom postupku, osnovano sumnjivi da su počinili kaznena djela tijekom višemjesečnog razdoblja, na području više država, a predmet kaznenog djela su bile droge raznih vrsta velike vrijednosti na ilegalnom tržištu. Podijeljene uloge, prethodna razrađenost i potreba planiranja brojnih radnji koje su predmet kaznenog djela, višemjesečno inkriminirano razdoblje, golema količina i tržišna vrijednost droge te međunarodni element u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuju na zaključak o upornosti i ustrajnosti volje svih okrivljenika u inkriminiranom postupanju. U okviru tih radnji, okrivljeni V. L. se tereti za tri konkretne radnje, i to da je 15. svibnja 2019. i 1. srpnja 2019. obavio prijevoz velikih količina droge MDMA tzv. ecstazy i da je od lipnja do rujna 2019. prodavao kokain krajnjim kupcima. Okrivljeni K. V. se tereti da je u razdoblju od 25. do 30. srpnja 2018. te 12. studenog 2018. sudjelovao u dvije namjeravane kupoprodaje droge marihuana u količinama od 7.200 grama i 2.928 grama, da je sudjelovao u prodaji marihuane sedmero kupaca, a da je 28. siječnja 2020. u svom domu držao gotovo 680 grama marihuane pakiranu u 28 vrećica.

 

Navedene okolnosti, odnosno kriminalna količina u inkriminiranim radnjama predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti ili počiniti teže kazneno djelo u smislu članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a bez obzira što su okrivljeni V. L. (list 1342. spisa) i okrivljeni K. V. (list 1343. spisa) neosuđivane osobe na što se obojica pozivaju u svojim žalbama. Stoga je ostvarena i razborita vjerojatnost da će okrivljeni K. V. na slobodi nastaviti s istom ili sličnom nedopuštenom djelatnošću iz presude Europskog suda za ljudska prava na koju se njegova žalba poziva kao argument protiv te opasnosti. Nadalje, okrivljeni V. L. ističe da je u cijelosti priznao kazneno djelo za koje se tereti te da je dao detaljan iskaz, da je u dobi od 62 godine, da mu mirovina predstavlja stalni izvor prihoda, kao i da mu supruga zarađuje pa da nema imovinskih motiva za činjenje kaznenih djela. Okrivljeni K. V. ističe i svoju prekršajnu nekažnjavanost.

 

Međutim, okolnosti koje ističu žalitelji nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode obojice okrivljenika, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih isti počiniti.

 

Vezano za žalbeni prigovor okrivljenog K. V. u odnosu na mjeru opreza, napominje se kako se svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti te razinu opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, ne bi mogla biti uspješno ostvarena blažim mjerama.

 

 

 

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenog V. L. i okrivljenog K. V. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 14. rujna 2020.