Poslovni broj: Kž–227/2019-7

 

Poslovni broj: Kž–227/2019-7

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i mr. sc. Vere Glasnović Gjoni, kao članova vijeća i Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene T. G., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/13, i 56/15- dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene podnesenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 25. veljače 2019., broj: 4 K-43/18-28, u sjednici održanoj 14. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugog suca pojedinca.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalba optužene T. G. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu, je nakon stavljanja izvan snage kaznenog naloga tog suda broj K-314/16 od 20. siječnja 2016., optužena T. G. proglašena krivom da je počinila kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11, pa je na temelju članka 236. stavka 1. i članka 52. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te joj je, po članku 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda tako da se ta kazna neće izvršiti ako optužena u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 90/12.-Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), oštećeno TD K. d.d. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

 

Optužena je obavezana na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.140,00 kuna, sukladno članku 148. stavku 1. ZKP/08.

 

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalbu podnosi i optužena T. G. putem branitelja, T. R., odvjetnika u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se optužena oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

Žalba državnog odvjetnika iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka je osnovana.

 

S pravom državni odvjetnik u žalbi ukazuje da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19; dalje: ZKP/08.- I), koja se sastoji u tome da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Naime, činjeničnim opisom kaznenog djela optužena T. G. proglašena je krivom što je u šest navrata s prodajnih polica trgovačkog društva K. Poslovnica … u Č., uzimala robu neutvrđene vrijednosti da bi dolaskom do samoposlužnih blagajni, umjesto uzetih proizvoda, više puta očitavala kod prodajnog proizvoda ocjeđivač pribora po cijeni od 1,00 kuna na taj način lažno prikazujući da je uzimala više komada tog proizvoda, dok je stvarno uzete predmete iznijela iz trgovine bez plaćanja njihove prave vrijednosti čime je trgovačko  društvo K., oštetila za točno neutvrđeni iznos, ali svakako manji od 30.000,00 kuna, dok je optužena T. G. optužnicom terećena da je inkriminiranim radnjama uzela robu u točno određenom ukupnom iznosu od 2.110,04 kune čime je oštetila trgovačko  društvo K., za točno određeni iznos od 2.043,04 kune.

 

U obrazloženju prvostupanjske presude, međutim, prvostupanjski sud sa sigurnošću utvrđuje da je optužena uzimala robu, ali i da nije utvrđeno koju je točno robu uzimala, a niti koja je vrijednost te robe, kako u svakom pojedinom inkriminiranom slučaju, tako i u ukupnosti. Unatoč tome prvostupanjski sud utvrđuje da je taj iznos svakako manji od 30.000,00 kuna, propuštajući navesti na temelju kojih je to dokaza i na koji je način utvrđeno da je predmet inkriminiranog postupanja koja opravdava kvalifikaciju presuđenog kaznenog djela upravo svota koja je svakako manja od 30.000,00 kuna, a onda, i prelazi vrijednost od 1.000.00 kuna i koja opravdava pravnu kvalifikaciju djela za koje je optužena T. G. osuđena. Radi se o odlučnoj činjenici, jer u konkretnom slučaju iznos novca pribavljenog kaznenim djelom, kao bitno obilježje kaznenog djela, određuje kvalifikaciju djela pa mora biti točno definiran (barem u najmanjoj utvrđenoj visini), a tim se iznosom ujedno određuje i kriminalna količina sadržana u postupanju optužene T. G., što se pak mora odraziti i na visinu i vrstu kaznene sankcije, te, dakako, i na obligatorno oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi, odnosno dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva, ali i pitanje ovlaštenog tužitelja ovisno o tome da li je optužena išla za pribavljanjem koristi u ukupnom iznosu manjem ili većem od 1.000,00 kuna.

 

Iz navedenog proizlazi, da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Odredbama članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.-I propisano je, da apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka, između ostalog, postoji ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka postavljaju neoborivu pretpostavku da su one negativno utjecale na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

S obzirom na navedeno, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

Obzirom da je došlo do ukidanja pobijane presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te optužene T. G. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može se ispitivati, kao što se ne može ispitati da li je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen Kazneni zakon. 

 

Vodeći računa o odredbi članka 487. stavka 4. ZKP/08-I, treba navesti sljedeće.

 

Sud je u obrazloženju pobijane presude potpuno propustio analizirati sadržaj snimki video nadzora u svakom pojedinom inkriminiranom slučaju, a posebno je propustio reproducirati sadržaj tih snimki prilikom ispitivanja svjedokinje E. S., inače voditeljice poslovnice … – Č. trgovačkog društva K., koja je ujedno i sastavila „odštetni zahtjev“ (list 7 spisa) s točno specificiranim otuđenim predmetima i cijenama, te ju ispitati na okolnosti uočenog na tim snimkama te u svezi sa sadržajem odštetnog zahtjeva, iako je ukidnom odlukom ovog suda od 5. prosinca 2017., broj Kž-357/2017-6, prvostupanjskom sudu na to skrenuta pozornost. Čak štoviše iz zapisnika s rasprave od 14. studenog 2018., proizlazi da je imenovana svjedokinja ispitivana na ročištu toga dana te da se dva CD medija „dostavljena kao dokaz, odnosno video zapisi iz prostora oštećenika ne mogu učitati, a isto tako niti primjerak koji je ODO dala iz svoje dokumentacije „ (list 103 spisa), iako su nastavno prema zapisniku s rasprave od 25. veljače 2019., koja je toga dana i zaključena, reproducirane snimke video nadzora, odnosno prema zapisniku „Omot 1-dva optička medija snimke video nadzora (list 19 spisa)“.

 

Kod ovoga se prvostupanjskom sudu skreće pozornost da je u ranije ukidnoj odluci ovog suda prvostupanjski sud upućen da u ponovljenom postupku može „u slučaju potrebe naložiti informatičko vještačenje radi vještačenja video zapisa nadzornih kamera“, dakle ne i da ga nužno mora provesti, što se za sada prema stanju spisa čini nepotrebnim jer se na snimkama video nadzora jasno uočavaju artikli, odnosno roba koja se nalazi u kolicima i kojoj se na samoposlužnoj blagajni očitava kod i koji se artikli već jednostavnim pregledom mogu identificirati po vrsti i broju uz pomoć specifikacije otuđenih predmetima s cijenama te ispitivanjem svjedokinje E. S..

 

Imajući na umu sve gore izloženo, a vodeći računa da se zbog izloženih propusta činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja ne mogu s uspjehom ispitati, na što državni odvjetnik s pravom ukazuju, trebalo je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-I pobijanu presudu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugog suca pojedinca.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te će izvesti sve do sada izvedene dokaze, ali će po potrebi izvesti i nove dokaze koji se ukažu potrebnim za pravilno utvrđenje odlučnih činjenica, a potom će sve te dokaze pomno ocijeniti i to svaki pojedini dokaz i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti. Nakon savjesno provedene rasprave prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će brižljivo i argumentirano obrazložiti, sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08-I.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, sukladno članku 483. stavku 1. te članku 484. stavku 1. ZKP/08-I.

 

U Puli – Pola 14. rujna 2020.