REPUBLIKA HRVATSKA Pn-105/19

OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
21000 SPLIT

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja-protutuženika W. S. d.d. D. S., O.:
…, zastupan po pun. B. Z. odvj. u Z., protiv tuženika-protutužitelja
pod 1 F. P. iz S., O.: …, pod 2 E.
M. iz S., O.: …, i pod 3 I. K. iz S.,
O.: …, svi zastupani po pun. Z. P. odvj. u S., radi
naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 07. srpnja 2020. god., u prisustvu
pun. tužitelja-protutuženika B. Z. odvj. u Z. i pun. tuženika-protutužitelja pod
1-pod 3 Z. P. odvj. u S., dana 11. rujna 2020. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Dužni su tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju-
protutuženiku iznos od 324.780,00 EUR protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju
HNB na dan plaćanja, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na svaki pojedini iznos teče
od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne
stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015.god., a od 01.kolovoza

2015.god., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena i to:

-tuženik-protutužitelj pod 1 iznos od 206.130,00 EUR, protuvrijednost u kunama
prema srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja uvećano za zakonske zatezne kamate
koje na iznos od 68.710,00 EUR protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na
dan plaćanja teku od 29.veljače 2008.god., a na iznos od 137.420,00 EUR protuvrijednost u
kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja počevši od 13. kolovoza 2008.god., sve
do isplate,

-tuženik-protutužitelj pod 2 iznos od 59.350,00 EUR, protuvrijednost u kunama
prema srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja uvećano za zakonske zatezne kamate
koje na iznos od 19.783,00 EUR protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na
dan plaćanja teku od 29.veljače 2008.god., a na iznos od 39.567,00 EUR protuvrijednost u

2 Pn-105/19

kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja počevši od 13.kolovoza 2008.god., sve do isplate,

-tuženik-protutužitelj pod 3 iznos od 59.300,00 EUR, protuvrijednost u kunama
prema srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja uvećano za zakonske zatezne kamate
koje na iznos od 9.883,00 EUR protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan
plaćanja teku od 28.veljače 2008.god., na iznos od 29.650,00 EUR protuvrijednost u kunama
prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja teku od 07.siječnja 2009.god., a na iznos od

19.767,00 EUR protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja
počevši od 13.kolovoza 2008.god., sve do isplate.

-Dužni su tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 u roku od 15 dana solidarno isplatiti
tužitelju-protutuženiku iznos od 311.449,50 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od
podnošenja tužbe do isplate.

-Dužni su tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju-
protutuženiku iznos od 190.833,83 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na svako
pojedini iznos teče od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015.god., a od

01.kolovoza 2015.god., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

-tuženik-protutužitelj pod 1 iznos od 111.380,80 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 02.travnja 2009.god., do isplate,

-tuženici-protutužitelji pod 2 i pod 3 solidarno iznos od 59.594,32 kn uvećano za
zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 02.travnja 2009.god., do isplate,
-tuženik-protutužitelj pod 3 iznos od 19.858,71 kn, uvećano za zakonske zatezne
kamate koje na taj iznos teku od 02.travnja 2009.god., do isplate.

-Dužni su tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 tužitelju-protutuženiku naknaditi
troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od presuđenja do isplate."

II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika-protutužitelja pod 1-pod 3 prema
tužitelju-protutuženiku sa osnova mjesečnih zakupnina za predmetni poslovni prostor u
razdoblju od 14.veljače 2008.god., do 24.lipnja 2013.god., u iznosu od 554.763,18 EUR, te sa
osnova zakonskih zateznih kamata u iznosu od 126.952,72 EUR, ukupno u iznosu od

681.715,90 EUR.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi;

"-Dužan je tužitelj-protutuženik isplatiti tuženicima-protutužiteljima pod 1-pod 3
na jednake dijelove iznos od 223.999,23 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju
HNB na dan isplate, a sve sa zakonskim zateznim kamatama od 28.lipnja 2017.god., do

3 Pn-105/19

isplate po stopi koja teče od 01.kolovoza 2015.god., i koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3%-tna poena u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude.

-Dužan je tužitelj-protutuženik naknaditi tuženicima-protutužiteljima pod 1-pod 3 na
jednake dijelove parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana
prvostupanjskog presuđenja do isplate."

IV Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 15. srpnja 2014.god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1 -
pod 3, u kojoj navodi da je u zemljišnim knjigama koje se vode kod ovog suda bio upisan kao
isključivi vlasnik nekretnina upisanih u Z.U. 2964, K.O. S., nekretnine upisane u z.k. tijelu
II, i to a) 13 etaže (list B VI) – dijelovi zgrade anagrafske oznake … sagrađene na č.zgr. 2470, u nacrtu koji prileži navedenom ulošku označeni
sivom (pepeljastom) bojom i slovima F1 i F3; b) 14. etaža (list B VII) – dijela zgrade u S.,
anagrafske oznake … sagrađene na č.zgr. 2470, u nacrtu
koji prileži navedenom ulošku označen crticom (piknjom) i slovom G.

Opisane nekretnine u naravi čine dio poslovnog prostora na adresi S., u kojem tužitelj obavlja svoju registriranu djelatnost. Vlasnikom predmetnih nekretnina
tužitelj je postao sklapanjem ugovora o kupoprodaji od 14.veljače 2008.god., sa suvlasnicima
prostora F. P., E. M., I. K., N. M., D. B.,
E. P., S. B. i I. B., te je temeljem istih ugovora proveden upis
prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama ovog suda. U međuvremenu je N.
M. umro, a istoga je naslijedio I. K..

Tužitelj je bio upisani vlasnik navedenih nekretnina do donošenja rješenja ovog suda,
zemljišno-knjižni odjel br. Z-6100/13 od 24.lipnja 2013.god., kojim je dozvoljeno brisanje
uknjižbe prava vlasništva tužitelja na opisanim nekretninama upisanim u Z.U. 2964, K.O.
S., i dozvoljena uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime I.
K., i to za 30/60 dijela na nekretninama 13. etaža – list B VI i za 30/120 dijela na
nekretninama 14. etaža – list B VII.

Navedeno zemljišno-knjižno rješenje je doneseno temeljem Sudske nagodbe
sklopljene pred ovim sudom u predmetu posl.br. Px-21/13 (prethodni br. IIP-1375/98) od

20.05.2013.god., koja je sklopljena između I. K. kao tužitelja, i F. P.,
E. M. i I. K. kao tuženika, u vezi sudskog postupka koji se vodio radi
sklapanja glavnog ugovora. Tužitelj je pred tim sudom pokrenuo postupak radi osporavanja
navedene sudske nagodbe, koji postupak se vodi pod posl.br. Pst-1125/13.

Prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji sa prodavateljima P., M. i oboje
K., na izričito traženje i inzistiranje prodavatelja, tužitelj je preuzeo vođenje i upravljanje
postupcima u tijeku, na način da se je uključio u svojstvu umješaća, te je preuzeo obvezu
snošenja svih troškova zastupanja u predmetnim postupcima, i u dogovoru s prodavateljima
koji su bili stranke u postupku, angažirao punomoćnika odvjetnicu G. P., kojoj su
prodavatelji ispustili punomoći za zastupanje u navedenim postupcima.

4 Pn-105/19

Prodavatelji P., M. i K., osim što su na sve načine uvjeravali tužitelja da
je predugovor koji su njihove prednice sklopile sa K. kao kupcem iz više razloga
nevaljan, obvezali su se i uvjerili tužitelja da će učiniti sve i poduzeti sve korake da se
predmetni sporovi okončaju u njihovu korist (odnosno podredno u korist tužitelja).

Punomoćnica odvjetnica G. P. je cijelo vrijeme od preuzimanja postupka do
sklapanja sudske nagodbe u svibnju 2013.god., bila u neprekidnom kontaktu sa F.
P., tuženom pod 2, koja je bila kontakt osoba, i koja je prisustvovala svim ročištima koja
su u predmetnim postupcima održana na ovom sudu, te je bila upoznata i suglasna sa svim
pravnim koracima koji su se poduzimali tijekom postupka.

Nakon što je 2013.god., pravomoćno okončan postupak posl.br. IIP-1353/07 u kojem
je odbijena tužba na utvrđenje ništavosti, odnosno pobojnosti preliminara, nastavljen je sudski
postupak po tužbi tuženika (K.) za sklapanje glavnog ugovora, u kojem su bez
prethodne najave i/ili dogovora sa tužiteljem, F. P., E. M. i I. K.
(osobno i kao nasljednik pok. N. M.) i bez konzultacije sa svojom punomoćnicom
odvjetnicom G. P., na ročištu za glavnu raspravu objavili da su postigli nagodbu sa
tužiteljem I. K., te predložili sudu sklapanje sudske nagodbe kojom su na
I. K. prenijeli vlasništvo svojeg dijela predmetnih nekretnina, odnosno ½
dijela istih. Za napomenuti je kako tuženici pod 1-pod 3 u trenutku sklapanja sudske nagodbe
nisu bili upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina, jer su ih prethodno prodali tužitelju, i za
to primili kupovnu cijenu.

Na opisan način su tuženici pod 1-pod 3 samovoljno bez valjane pravne osnove,
prijevarno i potajice, od tužitelja predali i prodali tuženiku I. K. dio
suvlasništva nad predmetnim nekretninama koji je bio u cijelosti u vlasništvu tužitelja, čime
su prevarili tužitelja i počinili mu teško nadoknadivu štetu, obzirom da u predmetnim
nekretninama tužitelj obavlja svoju registriranu djelatnost, i ima već petnaestak godina
otvoren dućan brendirane obuće.

Sklapanjem navedene sudske nagodbe pred ovim sudom br. Px-21/13 od 20.svibnja

2013.god., tuženici pod 1-pod 3 su raspolagali nekretninama koje su već prethodno prodali
tužitelju, za što im je isplaćena i ugovorena kupovna cijena. Sklapanjem navedene sudske
nagodbe s I. K., tuženici pod 1-pod 3 su jednostrano i bez valjanog razloga
raskinuli ugovore o kupoprodaji nekretnine sklopljene s tužiteljem, obzirom da ugovori nisu
bili u cijelosti izvršeni u trenutku sklapanja sporne sudske nagodbe, te su dužni vratiti ono što
su po tim ugovorima primili.

Ujedno, takvim postupanjem, sklapanjem sudske nagodbe i prijenosom vlasništva
nekretnina na I. K., tuženici pod 1-pod 3 su tužitelju nanijeli štetu koju traži da
mu tuženici naknade. Tužitelju je nastala šteta s osnova kupovne cijene koju je tužitelj isplatio
tuženicima pod 1-pod 3 prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji od 14.02.2008.god., iznosa
poreza na promet nekretnina koje je tužitelj platio temeljem kupoprodajnih ugovora, troškova
koje je tužitelj imao u postupku pregovora i sklapanja ugovora, te za vođenje sudskih
postupaka u svezi predmetnih nekretnina.

Tužitelj je prilikom sklapanja navedenih ugovora isplatio tuženicima pod 1-pod 3
kupovnu cijenu u skladu s tim ugovorima, pa su tako tuženicima pod 1- pod 3 i njihovom
pravnom predniku isplaćeni slijedeći iznosi:

5 Pn-105/19

-F. P. 206.130,00 EUR, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju
HNB na dan plaćanja, i to dana 29.veljače 2008.god., iznos od 68.710,00 EUR, a dana

13.kolovoza 2008.god., iznos od 137.420,00 EUR, sve protuvrijednost u kunama,
-E. M. 59.350,00 EUR, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju
HNB na dan plaćanja, i to dana 29.veljače 2008.god., iznos od 19.783,00 EUR, a dana

13.kolovoza 2008.god., iznos od 39.567,00 EUR, sve protuvrijednost u kunama,
-I. K. 29.650,00 EUR, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB
na dan plaćanja, i to dana 28.veljače 2008.god., iznos od 9.883,00 EUR, a dana 13.kolovoza

2008.god., iznos od 19.767,00 EUR, sve protuvrijednost u kunama,

-N. M. 29.650,00 EUR, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, dana 29.veljače 2008.god., protuvrijednost u kunama.

Ukupno je tuženicima pod 1-pod 3, te njihovom pravnom predniku N. M.,
kojeg je u cijelosti naslijedio tuženik pod 3 I. K., s osnova kupoprodajne cijene za
predmetne nekretnine isplaćen iznos od 324.780,00 EUR, protuvrijednost u kunama prema
srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Obzirom da su tuženici pod 1-pod 3 nekretnine za koje
im je isplaćena kupovna cijena naknadno prodali I. K., koji se i uknjižio kao
vlasnik istih, to su dužni tužitelju vratiti ono što su temeljem ugovora o kupoprodaji
nekretnine primili, odnosno naknaditi štetu u visini isplaćenih im iznosa temeljem ugovora od

04.02.2008. god., sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana
plaćanja do isplate.

Tužitelj je s osnova poreza na promet nekretnine po predmetnim ugovorima, a
temeljem rješenja nadležnog tijela platio i porez na promet u slijedećim iznosima;
-temeljem ugovora sklopljenog s F. P. iznos od 111.380,80 kn dana

02.travnja 2009.god.,

-temeljem ugovora sklopljenog s N. M. iznos od 19.858,71 kn dana 02.travnja 2009.god.,

-temeljem ugovora sklopljenog s E. M. i I. K. iznos od 59.594,32 kn dana 02.travnja 2009.godine.

Navedeni iznosi predstavljaju štetu koju je tužitelj pretrpio postupanjem od strane tuženika pod 1-pod 3, te traži da mu se ista isplati.

Tužitelj je ispunio svoj dio obveza preuzetih sklapanjem navedenih ugovora, te je za
angažman odvjetnice G. P. u predmetnim sudskim postupcima u kojima je zastupala
tuženike pod 1-pod 3, istoj isplatio ukupni iznos od 150.000,00 kn.

Tužitelj je ujedno snosio troškove koje je temeljem presude suprotnoj stranci bila
obvezana platiti F. P., te je i s te osnove platio iznos od 23.400,75 kn.

Nakon što su tuženici pod 1-pod 3 s I. K. sklopili prethodno navedenu
sudsku nagodbu, tužitelj je angažirao odvjetnike I. K. i J. K. iz S., te
je istima s osnova zastupanja u više postupaka u svezi s osporavanjem predmetne sudske
nagodbe i uknjižbe I. K. kao vlasnika predmetnih nekretnina, isplatio iznos od

138.048,75 kn.

Svi navedeni iznosi koje je tužitelj isplatio za zastupanje tuženika pod 1-pod 3 u
sudskim postupcima, u ime tuženika suprotnoj stranci, i troškovi koje je tužitelj imao radi
osporavanja radnji tuženika pod 1-pod 3, odnosno osporavanja zakonitosti predmetne sudske

6 Pn-105/19

nagodbe, predstavljaju štetu koju je tužitelj pretrpio štetnom radnjom tuženika pod 1-pod 3, odnosno dvostrukom prodajom predmetnih nekretnina.

Sve navedene iznose tužitelj traži uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja na svaki
pojedini iznos teče od dospijeća do isplate.

Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku pobliže
opisanu u toč. I izreke presude.

U odgovoru na tužbu od 30.lipnja 2017.god., tuženici pod 1-pod 3 poriču osnov i
visinu tužbenog zahtjeva. Navode da ne spore povijest tužbenog zahtjeva iz točke I, međutim
slažu se sa prijedlogom tužitelja da se izvrši uvid u zemljišne knjige, rješenje ovog suda, zk
odjel br. 6100/13, i da izvrši uvid u kupoprodajne ugovore od 14.02.2008.godine. Ne spore
navod iz povijesti tužbe iz toč. II, niti činjenicu da je tužitelj protiv tuženika pod 1-pod 3 i
I. K., pokrenuo pred ovim sudom tužbu pod posl.br. Pst-1125/13, a radi
osporavanja sudske nagodbe u predmetu koji se vodio pod posl.br. Px-21/13, u kojem
postupku je donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a na koju
presudu se tužitelj žalio, i ista se još uvijek nalazi u žalbenom postupku.

Kako se postupak osporavanja sudske nagodbe, odnosno utvrđenja ništetnosti nagodbe
još uvijek nalazi u žalbenoj fazi, ova tužba se ukazuje preuranjenom, a za slučaj da tužitelj
tamo uspije sa svojom žalbom, onda bi se ova tužba ukazala neosnovanom, pa se predlaže
sudu da izvrši odbačaj tužbe, ili da prekine ovaj postupak dok se ne riješi pravomoćno pitanje
utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe.

U pogledu navoda povijesti tužbe iz točke III, treba sagledati ugovorne odredbe
između prodavatelja i kupca od 14.02.2008.god., u kojem su oni definirali način na koji će
završiti njihov pravni odnos, uz konstatiranu činjenicu da su prednici tuženika pod 1-pod 3
prethodno prodali istu nekretninu I. K., temeljem predugovora o kupoprodaji, i
da u tom trenutku postoje dvije parnice, jedna radi utvrđenja ništetnosti predugovora koja je
pravomoćno okončana presudom ovog suda br. IIP-1353/07 u korist I. K., te
druga na sklapanje konačnog ugovora i naknade štete, uz činjenicu postojanja zabilježbe spora
između I. K. i tuženika pod 1-pod 3, koja je zabilježba u zemljišnim knjigama
vodi pod posl.br. Z-11194/2007.

Ugovorni odnos stranaka se temelji na čl. 5 ugovora o kupoprodaji nekretnina od

14.02.2008.god., u kojem su stranke jasno navele postojanje dva parnična postupka, činjenicu
da konačni ishod navedenih sporova može biti od utjecaja na interes i mogućnost kupca za
neometano stjecanje vlasništva nad predmetnom nekretninom, te su u 6-tom pasusu tog članka
ugovorili da ukoliko sporovi ili jedan od sporova budu pravomoćno okončani na način koji bi
onemogućio kupca (tužitelja) da stekne vlasništvo nad nekretninom, prodavatelji gube pravo
na isplatu zadnjeg obroka ugovorene kupoprodajne cijene. Taj uvjet koji su postavili se je
ostvario, pravomoćno je okončan postupak u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje
tuženika pod 1-pod 3) da se utvrdi ništetan predugovor. Time je ostvaren uvjet raskida
kupoprodajnog ugovora između stranaka ove tužbe, jer pravno je time ishod daljnjeg postupka
definiran, a tuženicima pod 1-pod 3 nije preostalo ništa drugo nego sklapanje kupoprodajnog
ugovora sa prvim kupcem I. K., i to se dogodilo sklapanjem nagodbe kojom
je definirano i pitanje štete prema I. K., s obzirom da je postupanjem tuženika
pod 1-pod 3 isti imao štetu s naslova nekorištenja prostora i izgubljene dobiti.

7 Pn-105/19

Treba naglasiti da je tužitelj preuzeo obvezu zastupanja tuženika pod 1-pod 3 u gore
navedenim postupcima na način da je odredio svog odvjetnika, i čudno je da odvjetnik u
takvoj pravnoj poziciji kada ga plaća tužitelj, a zastupa tuženike pod 1-pod 3, ne može jasno
razlučiti činjenicu da tuženicima pod 1-pod 3 sugerira daljnje vođenje postupka nakon što je
pravomoćno okončan postupak kojim je odbijen tužbeni zahtjev na ništetnost predugovora,
tvrdeći istima da će oni ovaj drugi postupak dobiti, kao i postupak radi naknade štete. Upravo
radi ponašanja tog odvjetnika koji svojim postupcima samo opravdava činjenicu da ga plaća
tužitelj, tuženici pod 1-pod 3 su pristupili sklapanju nagodbe, a kako bi od sebe otklonili
daljnju štetu u koju ih je svjesno uvlačio tužitelj.

Naime, iz čl. 6 ugovora stranaka od 14.02.2008.god., stavak prvi, vidljivo je da kupac
u skladu s mogućnostima ZPP-a, preuzima vođenje postupaka koje protiv tuženika pod 1-pod
3 vodi I. K., te da će nakon preuzimanja postupaka u cijelosti preuzeti
odgovornost za obveze i sve eventualne posljedice koje bi iz navedenih sporova mogle
proizaći, te će od istih osloboditi prodavatelje, a u stavku dva tog članka, vidljivo je da je
tužitelj kao kupac u ugovoru inzistirao kod prodavatelja da po njegovoj naredbi preda svu
dokumentaciju vezanu za predmetne postupke, i potpišu punomoć odvjetniku po izboru
kupca, uz istovremeni otkaz punomoći dotadašnjem punomoćniku. Dakle, tužitelj se obvezao
naknaditi sve posljedice koje bi mogle proizići iz sporova, a to je upravo ona šteta koju
tuženici pod 1-pod 3 imaju isplatiti I. K., a koja proizlazi iz pravomoćne
presude kojom je predugovor ostao na snazi, i kasnije tužbe na sklapanje kupoprodajnog
ugovora i naknade štete.

Pregledom zapisnika sudske nagodbe od 20.svibnja 2013.god., vidljivo je da se je za
umješača na strani tuženika pod 1-pod 3 pojavio punomoćnik odvj. I. K. iz S., koji
zastupa tužitelja u ovom sporu, a zastupanje je preuzeo nakon otkaza odvjetnice P.
G. iz Z., koja je ranije zastupala tužitelja i bila punomoćnik umješača (tužitelja).

Prema gore navedenom, tužitelj je svjesno i sa htijenjem pristupio sklapanju
kupoprodajnog ugovora, znajući kakve se posljedice mogu dogoditi, i kao takav ne može se
pozivati na to da bi mu tuženici pod 1-pod 3 počinili bilo kakvu štetu, budući je pristao na
posljedice. Prema tome, traženje tužbom da mu tuženici pod 1-pod 3 naknade štetu u vidu
plaćenog poreza na promet nekretnina, angažiranja odvjetnice G. P., te angažiranja
odvjetnika I. i J. K. je neosnovano, budući su stranke jasno ugovorile što je
čiji rizik i obveza.

Kako je sklapanjem sudske nagodbe u predmetu br. Px-21/13 ovog suda, otpao osnov
temeljem kojeg se je tužitelj uknjižio u zemljišne knjige "preko" zabilježenog spora koji se je
vodio između tuženika pod 1-pod 3 i I. K., tužitelj se je neosnovano obogatio za
vrijeme dok je uvjetno koristio prostor, to je taj iznos dužan naknaditi tuženicima pod 1-pod 3
sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinačnog obroka do isplate.
Tržišni iznos najamnine prostora za cijelo vrijeme korištenja od strane
tužitelja iznosi 55 EUR/m2 mjesečno.

Tuženici pod 1-pod 3 potom navode izračune mjesečnih najamnina za period od

14.02.2008.god., do 24.06.2013.god., za svakoga od pojedinih tužitelja pod 1-pod 3 kao
suvlasnika predmetnog poslovnog prostora, uvećane za zakonske zatezne kamate obračunate
od 24.06.2013.god., te navode da sa osnova mjesečnih zakupnina potražuju ukupni iznos od

554.763,18 EUR, a sa osnova zakonskih zateznih kamata ukupni iznos od 126.952,72 EUR, i

8 Pn-105/19

taj ukupan iznos od 681.715,90 EUR je stavljen u prijeboj, odnosno stavlja se u prijeboj sa tražbinom tužitelja prema tuženicima pod 1-pod 3.

Nadalje navode da su dana 05.05.2016.god., tužitelju dostavili prijeboj potraživanja
ovjeren u potpisima stranaka kod JB M. Č. iz S., dana 03.05.2016.god., pod Ov.
4297/16 i Ov. 4306/16, kojim su prijebojem tužitelju prema njegovoj tražbini sa naslova
djelomično isplaćene kupoprodajne cijene, stavili svoju tražbinu u iznosu od 615.500,00
EUR, temeljem sudske nagodbe ovog suda br. Px-21/13 od 20.svibnja 2013.god., odnosno
korištenja poslovnog prostora.

Tužitelj sa osnova dijela isplaćene kupoprodajne cijene prema svim tuženicima
potražuje 324.780,00 EUR, i sa osnova zatezne kamate iznos od 132.936,62 EUR, ukupno

457.716,62 EUR. Nakon izvršenog uračunavanja potraživanja, tužitelj ostaje dužan
tuženicima pod 1-pod 3 solidarno isplatiti razliku između izvršenog prijeboja i stvarne štete u
iznosu od 223.999,28 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan
isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 28.06.2017.god., do isplate, pa se u tom
smislu predlaže izvršiti financijsko vještačenje na okolnost vrijednosti tražbina jedne i druge
strane. Ovim se ističe sudu da je izvršen prijeboj, i da je tražbina tužitelja utrnula prema
tražbini tuženika naspram tužitelja.

Stranke su u kupoprodajnom ugovoru od 14.02.2008.god., ugovorile u čl. 5, da
konačni ishod navedenih sporova može biti od utjecaja na interes i mogućnost kupca za
neometano stjecanje vlasništva nad predmetnom nekretninom, dakle pravni učinak presude
(sudske nagodbe) odnosi se i na umješača, i time isti stječe položaj jedinstvenog suparničara,
što je i bio razlog inzistiranja tužitelja da se pridruži kao umješač na strani tuženika pod 1-pod
3, a čime je prihvatio i posljedice temeljem čl. 208a i 209 ZPP-a.

Tuženici pod 1-pod 3 nadalje navode kako tužitelj u toč. V povijesti tužbe navodi da je
prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine tuženicima pod 1-pod 3 isplatio
kupovnu cijenu u skladu s tim ugovorima, međutim to nije točno. Tužitelj je isplatio samo dio
kupoprodajne cijene svakom od tuženika, a ostao dužan posljednju treću ratu koju se obvezao
isplatiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnog završetka sporova iz čl. 5 tog ugovora u
korist prodavatelja, odnosno kupca. Dakle, tužitelj je prihvatio neizvjesnost sudskog
postupka, osigurao se neisplatom treće rate, i prihvatio jasno taj rizik uvjetne uknjižbe "preko"
zabilježenog spora na nekretninama.

Slijedom navedenog, tuženici pod 1-pod 3 su istaknuli protutužbeni zahtjev spram tužitelja, pobliže opisan u toč. II izreke presude.

Pravomoćnim rješenjem posl.br. Pn-264/16 od 18.srpnja 2017.god., određen je prekid
postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se među strankama vodi pred
ovim sudom pod posl.br. Pst-1125/13.

Tužitelj-protutuženik je podneskom od 13.rujna 2018.god., izvijestio ovaj sud o
pravomoćnom okončanju parničnog postupka koji se je među strankama vodi pred ovom
sudom pod posl.br. Pst-1125/13.

Tužitelj-protutuženik u odgovoru na protutužbu od 22.listopada 2018.god., navodi da
je obavijestio naslovljeni sud o pravomoćnom okončanju postupka vođenog pod posl.br. Pst-
1125/13, donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5063/16-2 od

9 Pn-105/19

27.03.2018.god., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Navodi da prvostupanjska
presuda ovog suda posl.br. Pst-1125/13 na str. 13 obrazloženja, navodi kako zabilježba spora
dozvoljena rješenjem ovog suda br. Z-11194/07 od 06.09.2007.god., po tužbi zaprimljenoj
pred istim sudom pod br. IIP-1375/98, temeljem odredbe čl. 81 Zakona o zemljišnim
knjigama (N.N. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13),
po odredbi st. 3 tog članka kaže da kada je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci
pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo
osigurano zabilježbom spora. Isti stav potvrđuje drugostupanjska presuda Županijskog suda u
Zagrebu br. Gž-5063/16 na str. 9 i 10 obrazloženja.

Prihvaćajući taj dio obrazloženja citiranih presuda, proizlazi kako je I.
K. dozvoljen upis kao vlasniku na dijelovima zgrade, odnosno zk česticama koje su
bile predmetom ugovora o kupoprodaji ovdje tužitelja i tuženika od 05.09.2007.god., kada je
bio pokrenut postupak za zabilježbu spora pod posl.br. Z-11194/07. Isto proizlazi i iz rješenja
ovog suda br. Z-6100/13 od 24.06.2013.godine.

Pravno pitanje kroz navedene citirane dijelove obrazloženja I i II – stupanjske presude,
te rješenja zk odjela S., dobiva svoj odgovor – vlasnik je od 05.09.2007.god., na zk.
česticama/nekretninama koje su bile predmetom ugovora o kupoprodaji ovdje tužitelja i svih
tuženika, I. K., dakle niti tužitelj-protutuženik, nažalost, ali niti nitko od ovdje
tuženika-protutužitelja. Njihovo vlasništvo prestaje sa tim datumom.

Točno je kako je tužitelj-protutuženik prilikom sklapanja kupoprodajnih ugovora, od
svih tuženika-protutužitelja saznao za postojanje postupka, dakle upravo od prodavatelja,
ovdje tuženika-protutužitelja dobio informacije, o od njih predstavljene mogućnosti krajnjih
ishoda tih postupaka, povijesti postupaka, i apsolutno je logično da do zaključivanja
kupoprodajnih ugovora ne bi došlo da ovdje tuženici-protutužitelji, tamo prodavatelji, nisu
uspjeli uvjeriti tužitelja-protutuženika, tamo kupca, da kupuje nešto što već nije nekom
drugom prodano. Svi tuženici-protutužitelji, tamo prodavatelji, nisu imali dvojbi oko toga
trebaju li primiti kupoprodajne iznose navedene u ugovorima o kupoprodaji, kao i I i II
kupoprodajnu ratu, i da li možda primanjem tog novca postupaju maliciozno. Novac su
primili za nešto što očigledno nisu smjeli prodavati. Tužitelj-protutuženik sada vidi i zna da je
u tom trenutku bio prevaren, krivim informacijama zaveden, i da je dao novac prodavateljima
koji su novac primili, a da za to nisu imali nikakva prava niti zakonske osnove.

Postaje bespredmetno predstavljati sve tuženike-protutužitelje, tamo prodavatelje, kao
oštećenike tj. kao one koji su pravnim poslom kupoprodaje nešto izgubili, i koji su zakinuti,
jer svi postupci i sve odluke koje su naknadno uslijedile govore u prilog tome da su svi
tuženici-protutužitelji namjerno zaveli tužitelja-protutuženika, i bez imalo skrupula za već
prodanu stvar primili novac. Sada je nesporno da je kupoprodaja raskinuta zbog povrede
ugovora od strane prodavatelja, ovdje tuženika-protutužitelja pod 1-pod 3, te da druga strana
kupac, ovdje tužitelj-protutuženik, ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi prema
općim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora.

Dio odgovora na tužbu nazvan "obračun za tuženike-protutužitelje pod 1-pod 3",
promašen je i irelevantan, upravo iz naprijed navedenih razloga. Tuženici-protutužitelji traže
najamninu (iako tužitelj-protutuženik i prije zaključivanja spornih ugovora o kupoprodaji nije
nikada bio u najmu, nego u zakupu) za razdoblje od 14.02.2008.god., do 24.06.2013.god.
(tužena-protutužiteljica pod 1 za dio prostora na č.zgr. 2468?? i nadalje), a kasnije u tekstu
potražuju ukupan iznos "zakupnina" 554.763,18 EUR, z.z.k. 126.952,72 EUR, što ukupno

10 Pn-105/19

čini iznos od 681.715,90 EUR, i to stavljaju u prijeboj sa tražbinom tužitelja-protutuženika.
Tuženici-protutužitelji potražuju najamnine ili zakupnine (trebali bi se terminološki odrediti
što potražuju) za razdoblje u kojem više nisu bili vlasnici prostora (F1 i G), nego je to
temeljem zabilježbe spora i kasnije zk. uknjižbe bio I. K.. Prostor F4 koji se
spominje je u vlasništvu R. H., pa uopće nije jasno zašto se spominje, dok
č.zgr. 2468, niti je ikada bila predmetom ugovora o zakupu stranaka, niti predmetom ugovora
o kupoprodaji, pa također nije jasno što je motiviralo tuženu-protutužiteljicu pod 1 da
spomene tu česticu. Ako je bila potaknuta tekstom sudske nagodbe od 20.05.2013.god., onda
je po tome i taj dio prešao u vlasništvo I. K.. Naravno, tuženici-protutužitelji za
ništa što uračunavaju i zaračunavaju, ne dostavljaju dokaz o vlasništvu u navedenim
vremenskim razdobljima. Dostavlja se zadnji važeći ugovor o zakupu poslovnog prostora
između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja kao dokaz naprijed navedenog u
smislu č.zgr. koja je bila predmetom pravnog posla prije kupoprodaje.

Opreza radi, ukoliko bi sud našao osnovanim ovakav zahtjev svih tuženika-
protutužitelja, ističe se prigovor zastare, obzirom da po čl. 229 Zakona o obveznim odnosima
(N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je
određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. U
obzir se treba uzeti kao početno vrijeme ono koje tuženici-protutužitelji označavaju u svojim
obračunima, i kao završetak dan podnošenja odgovora na tužbu po punomoćniku.

Točno je da su mu tuženici-protutužitelji poslali prijeboj potraživanja ovjeren po
javnom bilježniku 03.05.2016.godine. Tužitelj-protutuženik je po zaprimanju izjave o
prijeboju poslao ovom punomoćniku tuženika-protutužitelja očitovanje dana 12.svibnja

2016.god., u kojem navodi kako izjavu o prijeboju smatra neosnovanom i neprovedivom u
obliku i na način kako tekst izjave predlaže. Original izjave o prijeboju je vratio direktno
poštom ovom punomoćniku tuženika-protutužitelja dana 16.05.2016.godine. Da bi tako
izjavljen jednostrani prijeboj proizveo pravni učinak bilo je potrebno da se kumulativno
ispune opće zakonske pretpostavke iz čl. 195 Zakona o obveznim odnosima, koje nisu bile
ispunjene niti u vrijeme izjavljivanja prijeboja, niti su to danas. U trenutku kada je izjavljen
prijeboj je bilo potrebno da potraživanje i protupotraživanje pravno postoje – dakle tražbine
moraju faktično postojati, i moraju biti dospjele. Tužitelj-protutuženik je u trenutku izjave
prijeboja, prema tuženicima-protutužiteljima imao isto potraživanje koje ističe u ovoj tužbi
kao tužbeni zahtjev. Tuženici-protutužitelji prema njemu nisu imali tražbinu koja bi faktično
postojala i bila dospjela. Naime, tuženici-protutužitelji se u tekstu prijeboja ne mogu odlučiti
da li je njihova "dospjela tražbina" sa naslova korištenja poslovnog prostora u S., u vremenu od 28.02.2008.god., do 20.05.2013.god., ili njihova
"dospjela tražbina" proizlazi iz sudske nagodbe u predmetu ovog suda br. Px-21/13 od

20.05.2013.godine.

Ako su tuženici-protutužitelji u trenutku izjave prijeboja smatrali da je njihova
tražbina zakupnina ili najamnina u citiranom vremenskom razdoblju, onda ostaje kod svega
što je naprijed izneseno u tekstu ovog podneska, i opreza radi ponavlja da ukoliko sud odluči
usvojiti protutužbeni zahtjev, ističe prigovor zastare temeljem čl. 229 ZOO-a.

Tuženici-protutužitelji u navedenom vremenskom razdoblju – 28.02.2008.god. do

20.05.2013.god., nisu bili vlasnici poslovnog prostora u S., nego I. K., pa nema govora o tražbini koja postoji i koja je dospjela.

11 Pn-105/19

Ako su tuženici-protutužitelji u trenutku izjave prijeboja smatrali da je njihova
tražbina iznos naknade štete utvrđen u toč. II sudske nagodbe u predmetu ovog suda br. Px-
21/13 od 20.05.2013.god., onda je jasno da tražbina iz te točke nagodbe pripada I.
K., kao nositelju prema ovdje tuženicima-protutužiteljima, a nikako ne tuženicima-
protutužiteljima prema ovdje tužitelju-protutuženiku.

Ako su tuženici-protutužitelji promišljali na način da je iznos naknade štete iz citirane
sudske nagodbe, regresni zahtjev prema tužitelju-protutuženiku, onda su u prijeboju, ali i
ovom odgovoru na tužbu i protutužbi trebali priložiti potvrdu da su prije izjave prijeboja
prema tužitelju-protutuženiku, I. K. isplatili iznos naknade štete koju su
preuzeli isplatiti citiranom sudskom nagodbom. Tužitelj-protutuženik nije potpisnik sudske
nagodbe od 20.05.2013.god., niti je preuzeo na sebe po toj nagodbi bilo kakvu obvezu prema
tuženicima-protutužiteljima.

Prvostupanjska presuda ovog suda posl.br. Pst-1125/13 od 11.05.2016.god., na str. 13
obrazloženja navodi: "Što se tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na pobojnost predmetne
nagodbe tiče, za navesti je, a sukladno naprijed citiranim odredbama koje se odnose na
pobojnost pravnog posla, da tužitelj nije strana u ugovoru (nagodbi), odnosno u postupku u
kojemu je nagodba postignuta, pa ne može ni biti aktivno legitimiran na podnošenje takvog
zahtjeva, radi čega je isti valjalo odbiti." Analogno citiranom stavu ovog suda, primjenjujući
na ovaj predmet i odnose, tužitelj-protutuženik ni na koji način nije vezan sudskom nagodbom
od 20.05.2013.god., zaključenom između ovdje svih tuženika-protutužitelja i Ivana
Kapetanović, koji je tamo bio tužitelj, pa je time i tumačenje pun. tuženika protutužitelja o
mogućoj primjeni čl. 208a i 209 ZPP-a, u odnosu na tužitelja-protutuženika pravno
neutemeljeno. Isti pravni stav zauzima i drugostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu
br. Gž-5063/16 od 27.03.2018.god., na str. 9 i 10 obrazloženja, kada navodi da
drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno
pravo, kako ga je utvrdio ovaj sud u predmetu posl.br. Pst-1125/13.

Slijedom svega navedenog, osporava kao pravno valjanu izjavu o prijeboju
potraživanja od 03.05.2016.god., jer se za to u trenutku izjavljivanja nisu ispunile opće
pretpostavke sukladno čl. 195 ZOO-a.

U podnesku od 08.ožujka 2019.god., tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3, navode da
tužitelj-protutuženik pogrešno smatra da niti on, a nitko od tuženika-protutužitelja nije vlasnik
predmetne nekretnine od 05.09.2007.god., jer da je njihovo vlasništvo prestalo sa tim
datumom, budući je prethodni kupac I. K. tada zabilježio svoj spor prema
tuženicima-protutužiteljima pod posl.br. Z-11194/07 od 05.09.2007.godine. I. K.
je postao vlasnik nekretnina tek uknjižbom u zemljišnim knjigama na temelju sudske nagodbe
ovog suda br. Px-21/13, i to 24.lipnja 2013.god., kada je uknjižen temeljem rješenja ovog
suda br. Z-6100/13.

Naime, vlasništvo nekretnina se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, temeljem čl. 120
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. I. K. zabilježbom spora nije
stekao vlasništvo, već je samo ostvario pretpostavku da se uknjiži neovisno od bilo kakvih
kasnijih promjena na nekretnini, temeljem osnova kojim je stekao pravo vlasništva
uknjižbom. U odnosu na njega to je sudska nagodba br. Px-21/13.

I. K. je kao uknjiženi vlasnik utužio tužbom pod posl.br. Pi-928/2013
ovog suda, ovdje tužitelja-protutuženika za naknadu štete od dana kada se je uknjižio kao

12 Pn-105/19

vlasnik u zemljišnim knjigama tj. od 24.lipnja 2013.god., na predmetnim nekretninama. U
tom predmetu je sud zatražio vještački nalaz na okolnost visine zakupnine poslovnog
prostora, tako da je M. T. dipl.ing.građ., sudski vještak za graditeljstvo i procjenu
nekretnine, izradio nalaz na visinu cijene zakupnine za navedeni period.

Tuženici-protutužitelji su izjavili prijeboj temeljem čl. 1111 ZOO-a (kao stečeno bez
osnova), jer je tužitelj-protutuženik bio čitavo vrijeme uknjižen kao vlasnik nekretnina, a
uknjižbom I. K. je otpao osnov temeljem kojega je tužitelj-protutuženik bio
uknjižen, pa je u obvezi vratiti naknadu, odnosno vrijednosti koje je primio, a to je zakupnina
za čitavo vrijeme korištenja nekretnine, koja nekretnina je inače korištena u poslovne svrhe
tužitelja-protutuženika.

Nadalje u odnosu na prigovor zastare potraživanja navodi da u konkretnom slučaju
nije nastupila zastara, budući ni jedna od pojedinačnih tražbina nije bila zastarjela u trenutku
ostvarenih pretpostavki prijeboja (čl. 198 ZOO-a). Tuženici-protutužitelji su izjavili prijeboj
potraživanja, a on se postavlja kao prijeboj u parničnom postupku odlukom suda kao procesna
kompenzacija.

Navode da tužitelj-protutuženik potražuje od njih primljene iznose kupoprodajne
cijene, ali iste potražuje sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada ih je isplatio, što
samo potvrđuje činjenicu da je istovremeno za tu svoju vrijednost tuženicima-protutužiteljima
u obvezi naknaditi i korist koju je imao besplatnim korištenjem nekretnine.

Tuženici-protutužitelji ističu kako tužitelj-protutuženik iznosi potpuno netočne navode
povijesti odnosa među strankama vezano za sklapanje kupoprodaje, te je potpuno nejasno
odakle izvlači svoje zaključke, kada iz sadržaja kupoprodajnog ugovora jasno proizlazi da je
tužitelj-protutuženik bio u potpunosti upoznat u kakav pravni odnos ulazi sa tuženicima-
protutužiteljima. Sve je to napisano u ugovoru koji je sastavila odvjetnica G. P. iz
Z., koja je kao punomoćnik po izričitom nalogu tužitelja-protutuženika izabrana kao
osoba koja će zastupati tuženike-protutužitelje u postupku protiv I. K.. Kada je
izgubljen spor radi ništetnosti predugovora protiv I. K., i kada je postalo
potpuno jasno da će I. K. tužbom biti utvrđen vlasnikom prodanih mu
nekretnina, ista odvjetnica je još uvijek nagovarala i ohrabrivala tuženike-protutužitelje da će
sigurno uspjeti u postupku. Tada je sklopljena nagodba, a da su tuženici-protutužitelji bili
potpuno u pravu što su pristupili sklapanju nagodbe i time od sebe otklonili daljnju štetu
prema I. K. zbog odbijanja sklapanja ugovora, potvrdio je i sud prvog stupnja
prihvaćajući i odobravajući sklapanje sudske nagodbe stranaka, kao i sud drugog stupnja koji
je potvrdio da je ta sudska nagodba u potpunosti u skladu sa svim postojećim presudama i
načelima prava kojima stranke mogu raspolagati sa svojim vlasništvom.

Tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 u podnesku od 22.ožujka 2019.god., navode da su
stranke dana 14.02.2008.god., sklopile dva ugovora o kupoprodaji nekretnine, i to tužena-
protutužiteljica pod 1 poseban ugovor sa tužiteljem-protutuženikom, a tuženici-protutužitelji
pod 2 i pod 3 svoj poseban ugovor sa tužiteljem-protutuženikom. Svoje potpise na ugovorima
su ovjerili u S., kod javnog bilježnika B. J., a ugovori su identični po formi i
sadržaju, te unaprijed pripremljeni i predloženi od jedne ugovorne strane – tužitelja-
protutuženika. Predmetnim ugovorima o kupoprodaji su u čl. 5 i čl. 6 prethodno utvrdili da se
pred ovim sudom vode dva parnična postupka, koja za predmet spora imaju nekretninu koja je
predmetom njihovog ugovora o kupoprodaji, i to predmeta br. P-1353/07 koji se vodi po tužbi
tužene-protutužiteljice pod 1 protiv I. K., radi poništenja ugovora, i drugi

13 Pn-105/19

predmet br. P-1375/98, po tužbi I. K. protiv tuženika-protutužitelja, radi
utvrđenja, sklapanja glavnog ugovora i isplate. Također je ugovoreno u čl. 5 st. 4, da s
obzirom na konačni ishod navedenih sporova može biti od utjecaja na interes i mogućnost
kupca za neometano stjecanje vlasništva nad predmetnom nekretninom, da su stranke
suglasne da se isplata zadnjeg obroka ugovorene cijene iz čl. 3 ugovora uvjetuje
pravomoćnim okončanjem navedenih sporova u korist sadašnjih suvlasnika nekretnine, a u
stavku 5 je ugovoreno slijedeće, ukoliko bi opisani sporovi ili jedan od sporova pravomoćno
okončali (okončao) na način koji bi onemogućio ili ograničio na bilo koji način kupčevo
pravo vlasništva nad nekretninom koja je predmetom ugovora, prodavatelji gube pravo na
isplatu zadnjeg obroka ugovorene cijene iz toč. 3 ovog ugovora.

U nastavku ugovora, čl. 6 stavak 1, ugovoreno je da se kupac obvezuje da će nakon
sklapanja ovog ugovora i preuzimanja sudskih postupaka u cijelosti preuzeti odgovornost za
obveze i sve eventualne posljedice koje bi iz navedenih sporova mogle proizači, te će od istih
osloboditi prodavatelja. U stavku 2 čl. 6, ugovoreno je da se prodavatelji obvezuju predati
kupcu ili osobi po njegovoj naredbi svu dokumentaciju vezanu za predmetne postupke, te
potpisati punomoć odvjetniku po izboru kupca, uz istovremeni otkaz punomoći dosadašnjem
punomoćniku. U stavku 3 čl. 6, ugovoreno je da su stranke suglasne da sve troškove vođenja
postupaka iz ovog članka od dana sklapanja ovog ugovora preuzima kupac. Člankom 8
ugovora, ugovoreno je da su stranke suglasne da troškove ovog ugovora (izrada, troškovi
ovjere i provedbe u zemljišnim knjigama) snosi kupac.

Postupak po tužbi I. K., koji se navodi u ugovoru stranaka pod brojem
IIP-1353/07, pravomoćno je okončan presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžp-1102/11,
dakle ostvario se uvjet da je jedan o ugovorenih predmeta iz ugovora pravomoćno okončan u
korist I. K.. Nakon toga dolazi do sklapanja sudske nagodbe pred ovim sudom
pod brojem Px-21/13.

Slijedom događaja, ostvario se je uvjet, odnosno ugovorna obveza tužitelja-
protutuženika iz čl. 5 i čl. 6 ugovora o kupoprodaji nekretnine, da na sebe u cijelosti preuzima
odgovornost za obveze i posljedice koje nastaju iz navedenih sporova, i da za iste oslobodi
prodavatelje, ovdje tuženike-protutužitelje. Sukladno odredbi ugovora, tužitelj-protutuženik
nije ovlašten potraživati od tuženika-protutužitelja ni dio kupoprodajne cijene koju je isplatio,
niti troškove sklapanja ugovora, poreza na promet nekretnina, a niti odvjetničke usluge koje je
platio za vođenje ovih postupaka u korist tuženika-protutužitelja.

Predmetne ugovore o kupoprodaji nekretnina koje su stranke sklopile, treba tumačiti u
smislu čl. 319 i čl. 320 ZOO-a. Naime, predmetni ugovori predočeni su i pripremljeni od
strane tužitelja-protutuženika, i potpuno je jasno da je prilikom sklapanja tog ugovora tužitelj-
protutuženik imao u vidu da će kroz određeno vrijeme besplatno koristiti poslovni prostor na
vrhunskog poziciji u G. S., i pristao je da odustane od potraživanja naknade
isplaćenog dijela kupoprodajne cijene, imajući u vidu korist koju će ostvariti besplatnim
korištenjem-besplatnim zakupom. Sada, dan prije zastare potraživanja, tužitelj-protutuženik
podnosi tužbu radi isplate i naknade štete protiv tuženika-protutužitelja, i pokušava naplatiti
ono što mu ugovorno ne pripada. Tužitelj-protutuženik se je dužan pridržavati odredbi koje je
sam pripremio, odnosno dužan se je držati slova ugovora, izvršavati ugovor onako kako je
ugovoreno (pacta sunt servanda).

Nastavno na gore navedeno, ističu da su člankom 3 ZOO-a sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz

14 Pn-105/19

tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja (čl. 4 ZOO-a), a člankom
7 ZOO-a, pri sklapanju naplatnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti
uzajamnih činidba, dok je prema odredbi čl. 9 ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan
ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.

U podnesku od 26.ožujka 2019.god., tužitelj-protutuženik navodi da je rješenjem ovog
suda posl.br. Z-6100/13 od 24.06.2013.god., provedeno i dozvoljava se nekoliko upisa: a)
brisanje zabilježbe spora dozvoljene rješenjem ovog suda posl.br. Z-11194/07 od

06.09.2007.god., b) brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tužitelja-protutuženika,
dozvoljene rješenjem ovog suda posl.br. Z-14316/08 od 03.12.2008.god., i posl.br. Z-
14318/08 od 09.12.2008.god., c) uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije upisa izvršenih pod
posl.br. Z-14316/08 od 03.12.2008.god., i posl.br. Z-14318/08 od 09.12.2008.god., d)
uknjižba prava vlasništva opisanih posebnih dijelova zgrade, kako je to navedeno u toč. 4
rješenja posl.br. Z-6100/13 na ime I. K., sa pridržajem prvenstvenog reda od
dana 05.09.2007.god., broj IIP-1375/98, kada je bio pokrenut postupak za zabilježbu spora
pod posl.br. Z-11194/07, e) pod toč. 5 i toč. 6 brisanje prava zaloga i zabilježba vezana za
pravo zaloga i toč. 5.

Nesporno je da se vlasništvo nekretnina stječe upisom u zemljišnu knjigu. Po Zakonu
o zemljišnim knjigama knjižni upis je i zabilježba, kao upis kojim se čine vidljivim
mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim
knjigama, te se zabilježbom kao knjižnim upisom mogu osnivati određeni pravni učinci kad je
to predviđeno zakonom. Jasno je da se samom zabilježbom ne upisuju knjižna prava, ali je
također i jasno da je zabilježba spora prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, upis
kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava (dakle prava vlasništva u ovom slučaju)
vodi pred sudom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje,
opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.

I. K. jest temeljem rješenja ovog suda posl.br. Z-6100/13 od

24.06.2013.god., upisan kao vlasnik nekretnina koje su bile predmetom ugovora o
kupoprodaji među ovdje parničnim strankama, ali je upisan retroaktivno na način da je
osnovan pravni učinak zabilježbe spora posl.br. Z-11194/07 od 06.09.2007.god., jer je
donesena pravomoćna presuda (u ovom slučaju je to bila sudska nagodba ovog suda posl.br.
Px-21/13 od 20.05.2013.god.).

I. K. je upravo pravni učinak zabilježbe spora posl.br. Z-11194/07 od

06.09.2007.god., a ne sama za sebe sudska nagodba ovog suda posl.br. Px-21/13 od

20.05.2013.god., omogućio da ima pravo tražiti svoj upis u prvenstvenom redu koje mu je
bilo osigurano zabilježbom spora, i da ima pravo tražiti brisanje svih upisa koji su izvršeni u
zemljišnoj knjizi nakon toga, jer su u suprotnosti sa tim novim upisom.

I iz samog teksta obrazloženja rješenja ovog suda posl.br. Z-6100/13 od

24.06.2013.god., str. 2, proizlazi da je obzirom na izvršenu zabilježbu spora pod posl.br. Z-
11194/07 valjalo dopustiti upis promjene na način kako je to navedeno pod toč. I rješenja uz
istodobno brisanje zabilježbe spora i upisa koji su zatraženi nakon što je prijedlog za
zabilježbu spora stigao zk. sudu, a budući su isti u suprotnosti s dopuštenim upisom.

Dakle, tužitelj-protutuženik ne spori postojanje rješenja ovog suda posl.br. Z-6100/13
od 24.06.2013.god., niti sudske nagodbe ovog suda posl.br. Px-21/13 od 20.05.2013.god., ali
oni bez uvažavanja postojanja zabilježbe spora dozvoljene rješenjem ovog suda posl.br. Z-

15 Pn-105/19

11194/07 od 06.09.2007.god., ne bi proizveli pravni učinak upisa prava vlasništva u
zemljišnim knjigama I. K. retroaktivno, odnosno ne bi doveli do toga da I.
K. dobije ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano upravo
zabilježbom spora od 05.09.2007.godine.

Točno je kako je I. K. pred ovim sudom pokrenuo postupak protiv ovdje
tužitelja-protutuženika, radi isplate pod posl.br. Pi-928/13, kasnije P-5011/17, i to za
vremenski period počevši od 01.07.2013.god., pa na dalje. Po žalbi ovdje tužitelja-
protutuženika, predmet se nalazi na Županijskom sudu u Varaždinu na odlučivanju.

Nadalje navodi da se obje stranke tijekom postupka pozivaju na predmet ovog suda
posl.br. Px-21/13 u kojem je dana 20.05.2013.god., sklopljena sudska nagodba između I.
K. i tuženika-protutužitelja. U istoj nagodbi u toč. 2 se navodi: "Obvezuju se F.
P., I. K. i E. M. na ime naknade štete (izgubljene dobiti) isplatiti I.
K. iznos od 615.500 EUR (šeststotinapetnaesttisućapetstotinaeura), prema srednjem
tečaju HNB na dan isplate, bez zakonskih zateznih kamata na dospjele, a neisplaćene obroke,
dok će I. K. preostale buduće obroke (iz osnova naknade štete zbog izgubljene
zarade) koji nastanu nakon dana potpisivanja ove nagodbe potraživati izravno od korisnika i
sadašnjeg posjednika njegovih kupljenih nekretnina, i to baš od društva W.s. d.d.
Z.."

Evidentan razlog zašto je I. K. utužio ovdje tužitelja-protutuženika
upravo od 01.07.2013.god., u predmetu posl.br. Pi-928/13, kasnije P-5011/17, objašnjen je u
citiranoj toč. II sudske nagodbe od 20.05.2013.godine. Razlog ne leži u činjenici da se je I.
K. smatrao vlasnikom tek od 01.07.2013.god., nego u činjenici što je iznos od

615.500 EUR "pokrio" razdoblje od kad se I. K. smatrao vlasnikom, odnosno od

05.09.2007.god., kada je zabilježio spor sa ovdje tuženicima-protutužiteljima, pa je od njih za
to razdoblje potraživao novčani iznos zaključno sa datumom zaključenja sudske nagodbe

20.05.2013.god., a nakon toga utužio ovdje tužitelja-protutuženika.

Tužitelj-protutuženik nadalje navodi kako tuženici-protutužitelji postavljaju
protutužbeni zahtjev na iznos od 223.999,23 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem
tečaju HNB na dan isplate. Do tog iznosa dolaze oduzimanjem iznosa 681.715,90 EUR
(ukupan iznos zakupnina+z.z.k.-protutužbeni zahtjev) od iznosa 457.716,62 EUR (ukupan
tužbeni iznos+z.z.k.-tužbeni zahtjev). Tom logikom konačnog postavljanja protutužbenog
zahtjeva, tuženici-protutužitelji defacto svoj protutužbeni zahtjev baziraju isključivo i samo na
mogućoj procesnoj kompenzaciji, odnosno compensatio per iudicem, što čini istaknutu
građanskopravnu kompenzaciju (compensatio civilis) nepotrebnom i nejasnom u kontekstu
protutužbe, jer se tuženici-protutužitelji na kraju ne pozivaju na nju prilikom konačnog
postavljanja protutužbenog zahtjeva.

Tuženici-protutužitelji svojim protutužbenim zahtjevom potražuju zakupnine za
razdoblje u kojem više nisu bili vlasnici prostora, nego je to postao I. K., dok bi
tuženici-protutužitelji obzirom na zaključenu sudsku nagodbu sa I. K., po toj
logici stvari u razdoblju svibanj 2007.god.-20.svibnja 2013.god., bili zakupci. Oni bi de facto
u razdoblju u kojem potražuju zakupnine od tužitelja-protutuženika mogli biti samo u odnosu
podzakupa, koji pravni odnos se nikada nije ugovorio, pa s tog naslova ne može niti biti
potraživanja tuženika-protutužitelja prema tužitelju-protutuženiku.

16 Pn-105/19

Time nije niti moguće da tuženici-protutužitelji izjave prijeboj temeljem čl. 1111
ZOO-a, jer bi to pravo pripadalo samo vlasniku, a nikako podzakupniku, koji još uz to ne
može dokazati odobreno od vlasnika pravo davanja u podzakup, niti pravni odnos sa
podzakupnikom, kako bi to po teoriji tuženika-protutužitelja valjda pravno trebalo izgledati.
Tužitelj-protutuženik je ustrajao u iznesenom prigovoru zastare potraživanja.

Na raspravnom ročištu dana 26.travnja 2019.god., tuženici-protutužitelji navode kako
su imali saznanja da će tužitelj–protutuženik suprotno ugovorenom i potpisanom potraživati
cijeli iznos primljenog dijela kupoprodajne cijene, pa je izjavljeni prijeboj kao materijalno-
pravni institut, izjavljen radi zaštite tuženika-protutužitelja od moguće zlouporabe tumačenja
ugovora, što se i dogodilo. Naime, došlo je do sklapanja nagodbe iz razloga što su tuženici-
protutužitelji nakon relevantnih presuđenja u mnogim predmetima, zaključili da im je jedino
moguće sklapanje nagodbe, čemu se tadašnja pun. tužitelja-protutuženika protivila, pa su
slijedom toga tuženici protutužitelji od strane tužitelja-protutuženika bili obuhvaćeni i
kaznenom prijavom radi prijevare, koja je prijava odbačena. Dakle, tužitelj-protutuženik je
radio kompletan pritisak na tuženike-protutužitelje u cilju da ih što duže drži u pravnoj
situaciji koja je za tuženike-protutužitelje bila potpuno neopravdana, a što su konačno utvrdili
i sudovi u svojim pravomoćnim odlukama.

Na istom raspravnom ročištu tužitelj-protutuženik je izvijestio sud da je bivši z.z.
tužitelja D. V. u međuvremenu preminuo, pa je odustao od prijedloga da se u
dokazne svrhe isti sasluša u svojstvu parnične stranke.

U podnesku od 26.travnja 2019.god., tužitelj-protutuženik navodi da je nesporno
zaključivanje ugovora o kupoprodaji nekretnine, kao i sastavljanja, ovjeravanje, i sadržaj
ugovora. Međutim, životno se dogodila situacija koju tekstovi citiranih ugovora o kupoprodaji
nisu predvidjeli, a to je zaključivanje sudske nagodbe ovog suda pod posl. br. Px-21/13 od

20.05. 2013. god., koje se zbilo protivno volji tužitelja-protutuženika, u navedenom predmetu
umješača.

Činjenica je da su tuženici-protutužitelji pristupili zaključenju sudske nagodbe
protivno izraženim mišljenju i stavu tužitelja-protutuženika, što je dovelo do jednostranog
raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenih sa tužiteljem-protutuženikom, a
obzirom da ugovori nisu bili u cijelosti izvršeni u trenutku sklapanja sporne sudske nagodbe,
tuženici-protutužitelji su dužni vratiti ono što su po tim ugovorima primili.

Jednako tako je činjenica da su tuženici-protutužitelji poslali tužitelju-protutuženiku
prijeboj potraživanja ovjeren po javnom bilježniku 03. 05.2016. god., u kojem upravo u ovom
predmetu istaknut tužbeni zahtjev za povratom isplaćenih rata na ime kupoprodajne cijene
priznaju kao valjanu tražbinu koja faktično postoji i koja je dospjela. Tuženici-protutužitelji
time u tekstu prijeboja priznaju potraživanje tužitelja-protutuženika, koje ovim podneskom od

25. 03. 2019. god., pokušavaju osporiti.

Tužitelj-protutuženik kao ugovorna stranka jest poštivao jedno od osnovnih načela
našeg obveznog prava – načelo pacta sunt servanda, odnosno poštivao je dužnost da kao
sudionik obvezno-pravnog odnosa svoju ugovornu obvezu ispuni, i da za njezino ispunjenje
odgovara. Upravo su tuženici-protutužitelji zaključivanjem sudske nagodbe odstupili od
načela pacta sunt servanda, odnosno svojim postupanjem su doveli do prestanka ugovora i
time oslobođenja ugovornih strana od preuzetih obveza.

17 Pn-105/19

Svjedok G. P. u iskazu od 09.prosinca 2019.god., pred zamolbenim
Općinskim građanskim sudom u Zagrebu navodi da ju je 2007. god., kontaktirao gospodin
Š., kao zakonski zastupnik W.s. d.o.o., vezano uz sklapanje ugovora o kupnji
nekretnine u S., a koja nekretnina je opisana u tužbi od 20. svibnja 2016. godine posl. broj
Pn -105/19 OS u S., te je na tom poslu i radila i sastavila ugovore o kupoprodaji vezane uz
tu nekretninu, i to za sve suvlasnike i to 2008. godine. Prije sklapanja ugovora vođeni su
pregovori i to sa gospođom F. P. koja je nastupala kao predstavnica svih suvlasnika
nekretnine.

U odnosu na predmetnu nekretninu znalo se da postoji spor vezanu uz 1/2 dijela iste,
ali su ugovorne stranke došle do određenog dogovora, te je 1/2 dijela nekretnine čiji je upis
bio nesporan u zemljišnim knjigama prodano i prodavatelji su u cijelosti isplaćeni od strane
W.s. d.d.. Sporna polovica nekretnine bila je ona koja je bila u suvlasništvu F.
P., I. K. i N. M., te E. M.. U odnosu na taj suvlasnički dio
nekretnine, vođene su pred Općinskim sudom u Splitu parnice vezane uz Predugovor kojeg su
za tu nekretninu sklopile G. D. i M. N. sa gospodinom K..

Naime, 1997. godine došlo je do pregovora između D. G. (majke F.
P.) i M. N. (pravne prednice I. K. i N. M. i E. M.)
sa I. K., te je dogovoreno da će po okončanju postupka povrata oduzete
imovine D. G. i M. N. nekretninu koju dobiju u povratu prodati I.
K.. Kada je trebalo sklopiti predugovor između navedenih isti je odbila potpisati
D. G., i to u svoje ime i u ime svoje sestre M. N., te je odbila ovjeru
predugovora. T. D. G. je potpisala sebe, ali je odbila potpisati svoju sestru i
odbila je ovjeru potpisa po javnom bilježniku. N. toga odvjetnica K. je pokrenula
postupak radi ništavosti, a podredno poništenja tog ugovora, a I. K. je pokrenuo
spor radi sklapanja glavnog ugovora vezanog uz taj predugovor.

U postupku radi utvrđenja ništavosti, podredno poništenja predugovora od 1998.
godine, promijenilo se par punomoćnika na strani tužitelja, a ona je preuzela zastupanje F.
P. 2008. godine. U tom trenutku postupak je bio u fazi provođenja ponovnog postupka
nakon što je ukinuta prvostupanjska odluka. Kada je preuzela zastupanje u parnicu se kao
umješač na stranu tužitelja umiješao W.s. d.o.o., kojeg je također zastupala obzirom da
je u međuvremenu on kupio predmetnu nekretninu, te se uknjižio u zemljišne knjige kao
vlasnik.

U odnosu na navedenih 1/2 dijela nekretnine za koji su se vodili sporovi o kojima je
ranije iskazivala, W.s. d.d. je sa prodavateljima - F. P., I. K. te
E. i N. M., također sklopio kupoprodajni ugovor, te isplatio dio
kupoprodajne cijene, dok je ugovorima određeno da će preostali iznos kupovnine isplatiti po
završetku ranije navedenih sporova, i to samo u slučaju da prodavatelju uspiju sa svojim
zahtjevom, dok je prema sadržaju ugovora određeno da kupac u slučaju da prodavatelji ne
uspiju sa zahtjevom, ne treba isplatiti zadnji dio kupovnine. Navedenim kupoprodajnim
ugovorom prodavatelji su se obavezali da će svojim postupanjem pridonijeti uspjehu u sporu,
te da smatraju da je predugovor koji su sklopile njihove prednice nevaljan.

Prvo je završen postupak radi utvrđenja ništavosti predugvoora, i to na način da je
tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen. Pri tome želi napomenuti da je u tom postupku I.
K. kao svjedoka pozvao odvj. K. (koja je prvotno zastupala tužitelje u tom
postupku, te podnijela i tužbu), te da je ista svjedočila u korist I. K.. Nakon

18 Pn-105/19

pravomoćnog okončanja tog postupka I. K. je odmah od F. P. zatražio
naknadu troška tog postupka, ali je tada W.s. d.d., dogovorio da će snositi sve troškove
tog postupka, kao što je to i ranije činio. M., obzirom da W.s. d.d. nije odmah
isplatio dužni iznos troška postupka, nastupile su prve nesigurnosti F. P. obzirom na
brigu oko plaćanja troška i ishod druge parnice.

U parničnom postupku koji se vodio radi sklapanja glavnog ugovora po ranije
navedenom predugovoru, ona je također zastupala i tamo tužene i W.s. d.d. kao
umješača na strani tuženih, te je bila mišljenja da i dalje mogu uspjeti u tom postupku i
osporiti tužbeni zahtjev jer je smatrala da za to postoje pravni argumenti. Sjeća se da je zadnje
ročište na kojem je zastupala bilo u ljeti, te da je na to ročište došao gospodin V. kao
svjedok, a ona je došla kao pun. tuženika i umješača. F. P. ovaj put joj je po prvi put
rekla da će izostati s ročišta i izričito ju je zamolila da joj ne zamjerim jer su I. K., njena
kćer i zet sad preuzeli inicijativu. Takvu izjavu tada nije znala protumačiti i bila joj je čudna
obzirom da je ranije F. P. sa njom vodila sve razgovore u ime svih suvlasnika i bila
aktivno involvirana vezano uz svaku pomoć koja joj je bila potrebna u zastupanju.

Na navedeno ročište odvj. I. K. došao je sa I. K., što joj je
također bilo čudno, te se prije ročišta od nje distancirao. Ona je na tom ročištu saznala da su
stranke u navedenom sporu postigle sporazum, i da žele sklopiti sudsku nagodbu, o čemu joj
prije toga nitko ništa nije rekao. Na tom ročištu ona se je protivila sklapanju sudske nagodbe,
a obzirom da je I. K. u spis dostavio nevaljane punomoći za ostale tuženike, sud je
odgodio ročište, te zakazao novo ročište, i to za 20-ti dan istog mjeseca (za četiri dana), te zna
da su na to ročište pristupile sve stranke i potpisale sudsku nagodbu. Njoj je otkazana
punomoć za zastupanje, a gospođa F. joj se više nije javljala na pozive. Kao pun.
umješača ona nije mogla utjecati na sklapanje sudske nagodbe na način da je spriječi.

Nakon toga ona je u ime W.s. d.d. pokrenula spor radi poništenja navedene
sudske nagodbe, a obzirom da je 2015. godine prestala biti odvjetnik, W.s. d.d. je
nadalje zastupao gospodin K..

Na upit navodi da su stranke odredile sadržaj ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14.
veljače 2008. godine s time da ona nije vodila pregovore sa njima. Pregovore je vodio gosp.
Š. u ime W.s. d.d., i misli da ih je na početku vodio sa majkom I. K. i
N. M.. Ona je osobno I. K. vidjela u S. na sudu prvi puta, i to na ročištu
prije nego je sklopljena nagodba, s time da su prije toga svega par puta razgovarali telefonom.
Što se tiče sadržaja kupoprodajnog ugovora, ona je samo pravno uobličila njihove dogovore.

Na daljnji upit, a kada joj se predočuje sadržaj čl. 5 st. 5 ugovora o kupoprodaji
nekretnine koji je ovjeren 14. veljače 2008. godine, te na pitanje smatra li da je tom odredbom
ugovoren raskid ugovora u slučaju da bi sporovi u tijeku bili pravomoćno izgubljeni od strane
prodavatelja, navodi da ne smatra da je tom odredbom ugovoren raskid ugovora, u tom
slučaju W.s. d.d. ne bi bio obvezan na plaćanje preostalog iznosa kupovnine.

Na daljnji upit, a kada joj se predočuje posljednja rečenica čl. 6 st 1 iz tog ugovora,
navodi da se istim kupac obvezao snositi trošak postupka i parnični trošak vezano uz sporove
u tijeku. Mora pri tome istaknuti da tada nitko nije mogao predvidjeti da bi prodavatelji
sklopili sudsku nagodbu sa I. K..

19 Pn-105/19

Na daljnji upit navodi da ne zna je li F. P. imala blokiran račun zbog troška
parničnog postupka kojeg je izgubila, ali zna da joj je taj trošak nadoknađen od W.s.
d.d., kako je bilo i dogovoreno. E. M. nikada nije upoznala.

Na daljnji upit navodi da je prije sklapanja kupoprodajnih ugovora, F. P. njoj
dala na uvid punomoći za neke od suvlasnika. Suvlasnici čije punomoći nisu predane osobno
su potpisali ugovor o kupoprodaji, ali se detalja vezanih uz to više ne može sjetiti, a
potpisivanju ugovora nije prisustvovala kod bilježnika. Čini joj se da je N. K. u to
vrijeme bio u zatvoru.

Na daljnji upit, a kada joj se predočava sadržaj čl. 5 st. 6 ugovora o kupoprodaji od 14.
veljače 2008. godine, navodi da sadržaj tog stavka tumači upravo kako on glasi, dakle ukoliko
I. K. stekne pravo kupnje predmetne nekretnine, prema sadržaju te odredbe
pravo na isplatu ugovorene cijene imao bi W.s. d.d.. Za vrijeme dok je ona zastupala
W.s. d.d., do realizacije te odredbe nije došlo, a za kasnije ne zna.

Na daljnji upit navodi da ne zna da li je predmet tužbe W.s. d.d., protiv
prodavatelja i pravo po čl. 5 st. 6 ugovora o kupoprodaji. P. njenom shvaćanju prodavatelji
po toj odredbi nisu ništa trebali platiti W.s. d.d., već bi u tom slučaju kupovninu trebao
primiti W.s. d.d..

Tužitelj-protutuženik je podneskom od 25.lipnja 2020.god., ispravio tužbeni zahtjev u
odnosu na tuženika-protutužitelja pod 3 u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih
kamata, na način pobliže opisan u toč. I izreke presude.

U podnesku od 01.srpnja 2020.god., tuženici-protutužitelji navode da tužitelj-
protutuženik uz tužbu i tijekom postupka do današnjeg dana nije dostavio u spis kao dokaz
račune odvjetnika, pa se osporava u cijelosti potraživanje temeljem odvjetničkih troškova koji
nisu dokazani priloženim računima. Navode da se protive provođenju financijskog vještačenja
u odnosu na taj dio postavljenog tužbenog zahtjeva budući da tužitelj-protutuženik nije u
skladu sa odredbama ZPP-a, dostavio relevantnu dokumentaciju. U cijelosti osporavaju visinu
postavljenog tužbenog zahtjeva, iznose glavnice, početak tijeka kamata, a protive se i ispravci
specifikacije tužbenog zahtjeva pod toč. I. str. 6. tužbe, u podnesku od 25.06.2020. godine.

Nadalje navodi da je sud dužan provesti saslušanje tužene-protutužiteljice pod 1 na
okolnosti na koje se je izjasnila svjedokinja G. P.. Naime, sud je dužan provesti
njeno saslušanje s obzirom na prigovore tuženika-protutužitelja koji se odnose na tumačenje
ugovora stranaka, i to baš članka 5 i 6 ugovora o kupoprodaji nekretnine, a o čemu su se
izjasnili svojim podneskom od 22.03.2019.god., budući da tužitelj-protutuženik sukladno
odredbama tih članaka nije u obvezi potraživati od tuženika-protutužitelja ni plaćeni dio
kupoprodajne cijene, a ni troškove. Naime, tužitelj-protutuženik je preuzeo obveze i
odgovornost, i oslobađa tuženike-protutužitelje tih obveza. Tužitelj-protutuženik nakon
neuspješnog pokušaja proglašenja sudske nagodbe ništetnom, ne može tuženicima-
protutužiteljima stavljati na teret naknadu štete zbog sklapanja te nagodbe, budući je sudski
pravomoćno odlučeno da su tuženici-protutužitelji bili u pravu sklapajući sudsku nagodbu
posl.br. Px-21/13, i da ničim nisu nanijeli štetu tužitelju-protutuženiku. Postavlja se pitanje
kako tužitelj-protutuženik može ustati tužbom za naknadu štete kada te štete nema kauzalno
od strane tuženika-protutužitelja. Iz istog razloga nikakvi drugi troškovi vezani uz parnične
postupke, plaćanje poreza, ne predstavljaju štetu za koju bi bili odgovorni tuženici-
protutužitelji.

20 Pn-105/19

Bez obzira što nema pravo na naknadu štete, tužitelj-protutuženik je rukovodeći se
zastarnim rokom za naknadu štete od 3 god., podnio tužbu dana 20.05.2016.god., s obzirom
da je sudska nagodba u predmetu posl.br. Px-21/13 sklopljena 20.05.2013.god., a tuženici-
protutužitelji su izjavili tužitelju-protutuženiku prijeboj potraživanja dana 05.05.2016.god.,
sukladno usmenoj najavi tužitelja-protutuženika da će s obzirom na ishod koji je za njega
negativan, suprotno odredbama ugovora podnijeti predmetnu tužbu radi naknade štete. Tom
podnesenom tužbom potražuje iznose kako je navedeno sa kamatama od dana plaćanja
svakog dijela kupoprodajne cijene tj. od veljače 2008.godine. Dakle, temeljem čl. 196 i 198
ZOO-a, tuženici-protutužitelji osnovano ističu prijeboj potraživanja prema tužitelju-
protutuženiku, i ne radi se o zastari na koju se poziva tužitelj-protutuženik, zastare nema.
Pored izvođenja dokaza saslušanjem tužene-protutužiteljice pod 1, predložili su sudu da iziđe
na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka graditeljske struke – procjenitelja,
radi identifikacije predmeta spora, te utvrđenja vrijednosti korištenja poslovnog prostora,
odnosno cijene zakupa.

Na raspravnom ročištu dana 07.srpnja 2020.god., tužitelj-protutuženik navodi da je
podneskom 30.lipnja 2020. godine dostavio dokumentaciju kojom dokazuje da je izvršio sve
isplate koje čine postavljene tužbene zahtjeve. Dostavio je u spis račune odvjetnice P. i
odvjetnika K., koji se odnose na dostavljene knjigovodstvene kartice. Navodi kako
smatra da je dostavljena dokumentacija dovoljan dokaz, te da više ne bi trebala biti sporna
visina postavljenog tužbenog zahtjeva, pa će ostati kod predloženog financijskog vještačenja
samo ukoliko tuženici-protutužitelji budu istu osporavali.

Tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 na istom ročištu navode da se protive prihvaćanju
u spis predmetnih računa, budući da su u tužbi oni navedeni ali nisu priloženi, čime je očito
raniji pun. tužitelja izvršio propust, međutim na štetu svoje stranke. Nadalje navode da je
tužitelj-protutuženik postavio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu glavnice i
zakonskih zateznih kamata, sve počev od 29.veljače 2008.godine, pa ako je to tako, znači da
je glavnica dospjela na plaćanje 2008. godine, a tužba je podnesena 2016. godine. Dakle, radi
se o zastari potraživanja, pa izjavljuju prigovor zastare tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ako to
nije tako, prigovor prijeboja može se postaviti sve dok postoji glavni dug. Dakle, smatra da su
osnovani svi njihovi zahtjevi iz parnice, kako građansko-pravni, tako i sudski prijeboj.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena
kopija sa stanjem na dan 19.05.2016.god., šest Ugovora o kupoprodaji nekretnine od

14.veljače 2008.god., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22.veljače 2008.god., Rješenje
ovog suda posl.br. Z-6100/13 od 24.lipnja 2013.god., Raspravni zapisnik ovog suda posl.br.
Px-21/13 od 20.svibnja 2013.god., e-mail od 17.svibnja 2013.god., Izvadak iz financijske
dokumentacije tužitelja-protutuženika, Knjigovodstvenu karticu od 26.lipnja 2009.god.,
Rješenje ovog suda posl.br. Z-11194/07-TŠ od 06.rujna 2007.god., Izjavu o prijeboju
potraživanja od 03.svibnja 2016.god., Potvrdu o primitku od 05.05.2016.god., Povratnicu -
obavijest o prijemu od 09.05.2016.god., Novinski članak objavljen u dnevnom listu 24 sata od

10.10.2013.god., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12.06.2014.god., Presudu ovog
suda posl.br. Pst-1125/13 od 11.svibnja 2016.god., Presudu Županijskog suda u Zagrebu
posl.br. 16Gž-5063/16-2 od 27.ožujka 2018.god., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od

30.studenog 2004.god., Očitovanje o izjavi o prijeboju tražbina od 12.svibnja 2016.god.,
Izvadak iz prijamne knjige HP od 12.05.2016.god., Izvadak iz prijamne knjige HP od

21 Pn-105/19

16.05.2016.god., Vještački nalaz M. T. dipl.ing.građ., sudski vještak za graditeljstvo i
procjenu nekretnina od 02.srpnja 2016.god., Presudu Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžp-
1102/11 od 03.listopada 2012.god., sedam Kartica poslovnog partnera od 31.12.2008.god.,
Izvadak po transakcijskom računu od 05.04.2013.god., pet Kartica poslovnog partnera od

31.12.2013.god., Račun br. 08/2008 od 18.02.2008.god., br. 22/2009 od 07.07.2009.god., br.
3/P1/2 od 10.04.2013.god., br. 13/P1/2 od 29.05.2013.god., br. 4/P1/2 od 03.02.2014.god., br.
34/P1/2 od 09.07.2015.god., br. 40/P1/2 od 09.09.2015.god., br. 45/P1/2 od 25.11.2015.god.,
br. 6/P1/2 od 11.02.2016.god. i br. 10/P1/2 od 23.03.2016.god., spise predmeta ovog suda
posl.br. Px-21/13 (ex. II P-1375/98), P-5011/17 (ex. Pi-928/13), Pst-1125/13, II P-693/07 i II
P-1353/07 (ex. I P-511/97), te izveo dokaz saslušanjem svjedoka G. P. zamolbenim
putem pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu dana 09.prosinca 2019.godine

Tužbeni zahtjev nije osnovan. Prigovor radi prebijanja nije osnovan. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu ZOO),
propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je,
ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je
šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist),
i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano da je odgovorna osoba dužna
uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava prijašnjeg
stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u
novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti
oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će
se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu
prijašnjeg stanja (st. 4.).

U sporno vrijeme važeći Zakon o zemljišnim knjigama (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99,
114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 u daljnjem tekstu ZZK)
propisivao je u odredbama čl. 81, da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se
glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod
mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava
(st. 1). Zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i
protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao
zemljišnoknjižnom sudu. Isto vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi
postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo (st. 2). Kad je
zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono
mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora (st. 3).

U odredbi čl. 83 st.2 ZZK-a, bilo je propisano da ako je postupak radi kojega je bila
provedena zabilježba dovršen ovršnom odlukom na temelju koje bi bio primijenjen upis glede
kojega je zabilježba provedena, ta će se odluka ovršiti na način da će se dopustiti upis
promjene na onaj način i u onom opsegu, kako je to odlučeno. Istodobno će se narediti
brisanje kako zabilježbe spora tako i svih onih upisa koji su zatraženi nakon što je prijedlog za
zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu, ako su u suprotnosti s novim upisom.

22 Pn-105/19

Pregledom priložene dokumentacije je utvrđeno da su između tužitelja-protutuženika
kao kupca, te tužene-protutužiteljice pod 1, tuženika-protutužitelja pod 2 i pod 3, N.
M., E. P., D. B. i I. B. kao prodavatelja, dana 14.veljače

2008.god., te S. B. kao prodavatelja dana 22.veljače 2008.god., sklopljeni Ugovori o
kupoprodaji nekretnine-predmetnog poslovnog prostora položenog u prizemlju zgrade na
adresi u S., a koji se odnose na pojedine
suvlasničke dijelove naprijed navedenih prodavatelja.

U sklopljenim Ugovorima o kupoprodaji nekretnine-predmetnog poslovnog prostora
od 14.veljače 2008.god., koje je tužitelj-protutuženik kao kupac, sklopio sa tuženicima-
protutužiteljima pod 1 – pod 3 i pok. N. M. (pravni prednik tuženika-
protutužitelja pod 3), ugovorne stranke, između ostalog u odredbama čl. 5 sklopljenih
Ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora, suglasno utvrđuju da se pred ovim
sudom vode dva parnična postupka, a koja za predmet spora imaju nekretninu koja je predmet
ovog ugovora (st. 1). Pod brojem predmeta P-1353/07 vodi se postupak po tužbi tužene-
protutužiteljice pod 1 (prije D. G.) protiv tuženika I. K., radi
poništenja ugovora (st. 2). Pod brojem predmeta P-1375/98 vodi se postupak po tužbi I.
K. protiv tuženica M. N. i tužene-protutužiteljice pod 1, radi utvrđenja
sklapanja glavnog ugovora i isplate (st. 3). Kako je predmet oba spora, opisana u st. 2 i 3 ovog
članka nekretnina koja je predmet ovog ugovora, te obzirom da konačni ishod navedenih
sporova može biti od utjecaja na interes i mogućnost Kupca za neometano stjecanje vlasništva
nad predmetnom nekretninom, to su stranke suglasne da se isplata zadnjeg obroka ugovorne
cijene iz članka 3 ovog ugovora uvjetuje pravomoćnim okončanjem navedenih sporova u
korist Prodavatelja odnosno Kupca (st. 4). Ukoliko bi se opisani sporovi ili jedan od sporova
pravomoćno okončali (okončao) na način koji bi onemogućio ili ograničio na bilo koji način
Kupčevo pravo vlasništva nad nekretninom koja je predmet ovog Ugovora, Prodavatelji gube
pravo na isplatu zadnjeg obroka ugovorene cijene iz članka 3 ovog ugovora (st. 5).
Prodavatelji potpisom ovog Ugovora izričito potvrđuje da ukoliko zbog okončanja postupaka
na način iz prethodnog stavka ovog članka I. K. stekne pravo kupnje predmetne
nekretnine, te je temeljem toga dužan isplatiti ugovornu cijenu za predmetnu nekretninu,
pravo na primitak ugovorene cijene od K. ima isključivo Kupac (st. 6).

U odredbama čl. 6 sklopljenih Ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog
prostora, stranke su suglasne da Kupac, u skladu s mogućnostima koje predviđa Zakon o
parničnom postupku, preuzme vođenje postupaka opisanih u prethodnom članku ovog
Ugovora ili se postupcima pridruži u cilju i sa svrhom da se isti što prije okončaju u korist
Prodavatelja, te u okviru zakonskih mogućnosti omogući Prodavateljima povlačenje iz
navedenih sporova. Kupac se obvezuje da će nakon sklapanja ovog Ugovora i preuzimanja
sudskih postupaka u cijelosti preuzeti odgovornost za obveze i sve eventualne posljedice koje
bi iz navedenih sporova mogle proizaći, te će od istih osloboditi Prodavatelje (st. 1). Radi
ostvarenja cilja iz prethodnog stavka ovog članka Prodavatelji se obvezuju predati Kupcu i/ili
osobi po njegovoj naredbi svu dokumentaciju vezanu za predmetne postupke te potpisati
punomoć odvjetniku po izboru Kupca, uz istovremeni otkaz punomoći dosadašnjem
punomoćniku (st. 2). Prodavatelji se obvezuju pružiti Kupcu svu pomoć (informacije,
dokumentacija, po potrebi sudjelovanje u postupku) koja će biti potrebna i nužna za uspješno
okončanje postupaka (st. 3). Stranke su suglasne da sve troškove vođenja postupaka iz ovog
članka, od dana sklapanja ovog ugovora preuzima Kupac.

Potpisom ovog Ugovora Prodavatelji daju Kupcu izričitu i bezuvjetnu suglasnost da
bez ikakvih daljnjih odobrenja i suglasnosti u zemljišnim knjigama pri nadležnom zemljišno-

23 Pn-105/19

knjižnom sudu ishodi upis prava vlasništva na nekretnini iz članka 2 ovog ugovora sa imena Prodavatelja na svoje ime (članak 7).

Stranke su suglasne da troškove ovog ugovora (izrada ugovora, troškovi ovjere i
provedbe u zemljišnim knjigama) snosi Kupac (članak 8).

Stranke izričito izjavljuju da ovaj Ugovor predstavlja njihovu pravu i jedinu volju u
pogledu kupoprodaje nekretnine opisane u članku 2 ovog Ugovora. Sve izmjene i dopune
moraju se sastaviti u pisanom obliku i ovjeriti kod javnog bilježnika (članak 9 st. 1).

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl.br. IIP-1353/07 (ex. IP-511/97), utvrđeno je
da su pravni prednik tužene-protutužiteljice pod 1 D. G. i pravni prednika tuženika –
protutužitelja pod 2 i pod 3 N. M., kao prodavatelji, sklopili dana 22.veljače

1997.god., Preliminarni kupoprodajni ugovor predmetnog poslovnog prostora položenog u
S., anagrafske oznake … sa kupcem I. K. iz R. b.b., a
koji Preliminarni kupoprodajni ugovor sadržava sve bitne sastojke glavnog ugovora o prodaji
predmetnog poslovnog prostora, s tim što su stranke složne da će petnaest dana nakon
pravomoćnosti Rješenja o naknadi za oduzetu imovinu sklopiti konačni kupoprodajni ugovor
o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora (čl. III st. 3 ugovora). Prodavateljice su već
sada ovlastile kupca da po zaključenju konačnog ugovora o kupoprodaji, izvrši upis prava
vlasništva u zemljišnim knjigama ovog suda, na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa
imena prodavateljica, bez njihovog daljnjeg pristanka i sudjelovanja (čl. IX ugovora).

Rješenjem ovog suda posl. br. Z-11194/07-Tš od 06. rujna 2007. god., rješavajući po
prijedlogu K. I., radi zabilježbe spora, a na temelju primjerka tužbe zaprimljene
kod ovog suda dana 09.09.1998.god., pod br. IIP-1375/98, dozvoljena je u zemljišnoj knjizi
za K.O. S., zabilježba spora između tužitelja I. K. i tuženika M. N. i
P. F., obe iz S., glede dijelova zgrade u S., anagrafske
oznake … prizemno, izgrađene na č.zgr. 2470, Z.U. 2964, upisanih u listu B.
V.. na ime P. F. i M. N. za po 15/60 dijela, i u listu B. V.. na ime P.
F. i M. N. za po 15/120 dijela (toč. I izreke).

Tužena-protutužiteljica pod 1 je dana 10.travnja 1997.godine, ustala tužbom protiv
tuženika I. K., a radi donošenja odluke kojom se utvrđuje ništavim sklopljeni
Preliminar Kupoprodajnog ugovora sklopljen dana 22.veljače 1997.godine, a podredno radi
poništenja Preliminara Kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 22.veljače 1997.godine.

Presudom ovog suda posl.br. IIP-1353/07 od 16.svibnja 2011.god., odbijen je glavni
tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništavosti Preliminarnog kupoprodajnog ugovora od 22.veljače

1997.god. (toč. I izreke presude), kao i podredni tužbeni zahtjev radi poništenja Preliminarnog
kupoprodajnog ugovora od 22.veljače 1997.godine. Presudom Županijskog suda u Splitu
posl.br. Gžp-1102/11 od 03.listopada 2012.god., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice
F. P. i umješača W. sport d.d. Z., te potvrđena presuda ovog suda pod posl.br.
IIP-1353/07 od 16.svibnja 2011.godine.

Nadalje je pregledom raspravnog zapisnika ovog suda od 20. svinja 2013. god., u
postupku vođenom pod posl.br. Px-21/13 (ex. IP-1375/98), u pravnoj stvari tužitelja I.
K., protiv tuženika F. P., E. M. i I. K. (ovdje tuženici-
protutužitelji pod 1-pod 3), radi utvrđenja i sklapanja glavnog ugovora, utvrđeno da su stranke
na temelju presude ovog suda posl.br. I.-1353/07, potvrđene presudom Županijskog suda u

24 Pn-105/19

Splitu br. Gžp-1102/11, uz činjenicu postojanja tri kupoprodajna ugovora, jednog između
F. P. i W. sport d.d., jednog između I. K. i E. M. i W. sport d.d.,
i jednog između N. M. i W. sport d.d., svih od 14.02.2008.god., a uvažavajući
činjenicu da se pred ovim sudom vodi i sudski postupak pod posl.br. IIP-693/07, također po
tužbi I. K. protiv tuženika D. G. i N. M., i to radi naknade
štete (izgubljene dobiti), i na kraju uvažavajući činjenicu da je u zemljišnim knjigama ovog
suda na zahtjev I. K. dana 05.09.2007.god., upisana plomba i rješenje suda o
zabilježbi visećeg spora pod brojem Z-11194/07-TŠ, sklopile SUDSKU NAGODBU,
temeljem koje je između ostalog, I. K. ovlašten da u zemljišnim knjigama za
K.O. S., za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 218.637,50 EUR, a temeljem Preliminarnog
kupoprodajnog ugovora od 22.02.1997.god. (koji je sklopljen između D. G. i N.
M. kao prodavatelja i I. K. kao kupca), uknjiži kao suvlasnik, i to u odnosu
na F. P. za 15/60 dijela, u odnosu na I. K. za 1/8 dijela, u odnosu na E.
M. 1/8 dijela, a sve na nekretnini označenoj kao čest.zgr. 2470 u listu B VI, Z.U. 2964,
K.O. S., u nacrtu koji prileži navedenom ulošku označenim sivom (pepeljastom) bojom i
slovima F1, F3, anagrafske oznake … a isto tako i u
odnosu na F. P. za 15/120 dijela, u odnosu na I. K. za 1/16 dijela i u odnosu
na E. M. za 1/16 dijela čest.zgr. 2470 u listu B. V., Z.U. 2964, K.O. S., u nacrtu
koji prileži navedenom ulošku označen crticom (piknjom) i slovom G, anagrafske oznake
… i to za dodatni tzv. poslovno-skladišni prostor, s tim
da samo ovaj dodatni poslovno-skladišni prostor (bez dodatnih površina za F1 i F3) ima
stvarnu ukupnu površinu od 54,19 m2, a koji dodatni poslovno-skladišni prostor se dijelom
nalazi i na čest.zgr. 2469 i čest.zgr. 2468, K.O. S., s tim da sve prodane nekretnine u naravi
predstavljaju poslovne i poslovno-skladišne prostore koji se nalaze u prizemlju zgrade na
adresi … zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih
dijelova zgrade i s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zemljišta na kojem je zgrada
izgrađena, i zemljišta koje služi redovnoj upotrebi zgrade, a uz istovremeni izbris svih
suvlasničkih prava sa imena uknjiženih F. P., kao nasljednice D. G., te I.
K. i E. M., kao pravnih slijednika u odnosu na N. M. (čl.1 st. 1 nagodbe).

Naloženo je zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda da temeljem ove sudske nagodbe
kao ovršne isprave, kao i temeljem pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. N.
M. br. O-1153/02, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti N. M. br.
O-1813/10, te pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti E. M. br. O-1092/07,
sve Općinskog suda u Splitu, uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje, kako bi se kupac I.
K. uknjižio kao novi vlasnik, bez bilo kakvih daljnjih suglasnosti od strane
prodavatelja. I. K. će platiti porez na promet nekretnina sa naslova stjecanja
suvlasništva ovom Sudskom nagodbom (čl. 1 st. 3 nagodbe).

Nagodbom su se F. P., I. K. i E. M. obvezali na ime naknade
štete (izgubljene dobiti), isplatiti I. K. iznos od 615.500,00 EUR, prema
srednjem tečaju HNB na dan isplate, bez zakonskih zateznih kamata na dospjele, a
neisplaćene obroke, dok će I. K. preostale buduće obroke (iz osnova naknade
štete zbog izgubljene zarade), koji nastanu nakon dana potpisivanja ove nagodbe, potraživati
izravno od korisnika i sadašnjeg posjednika njegovih kupljenih nekretnina, i to baš od društva
W. šport d.d. Z. (čl. 2 nagodbe).

Rješenjem ovog suda posl. br. Z-6100/13 od 24. lipnja 2013. god., na prijedlog
predlagatelja upisa I. K. iz R., protiv protivnika
predlagatelja upisa F. P. iz S., A. 12 kao nasljednice D. G., te

25 Pn-105/19

I. K. iz S., i E. M. iz S., kao pravnih
slijednika N. M., a na temelju Sudske nagodbe ovog suda broj Px-21/13 (prethodni
broj IIP-1375/98) od 20.svibnja 2013.godine, rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-
1152/02 od 23.ožujka 2004.god., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1092/07 od

14.kolovoza 2007.god., koja se nalaze u zbirci isprava pod brojem Z-14316/08, te rješenja o
nasljeđivanju ovog suda broj O-1813/10 od 08.studenog 2010.god., koje se nalazi u zbirci
isprava pod brojem Z-11550/10, u zemljišnoj knjizi za K.O. S. dozvoljava se;
-brisanje zabilježbe spora dozvoljene rješenjem ovog suda pod posl.br. Z-11197/07 od

06.rujna 2007.god., u pravnoj stvari tužitelja I. K. protiv tuženika F.
P. i N. M., po tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom pod posl.br. IIP-1375/98,
radi utvrđenja na nekretnini označenoj kao čest.zgr. 2470 upisane u listu B VI i B VII, Z.U.
2964, K.O. S.,

-brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena W.s. d.d., u Z.U. 2964, dozvoljena
rješenjem ovog suda posl.br. Z-14316/08 od 03.prosinca 2008.god., i broj Z-14318/08 od

09.prosinca 2008.godine,

-uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije upisa izvršenih pod posl.br. Z-14316/08 od

03.prosinca 2008.god., i broj Z-14318/08 od 09.prosinca 2008.god., na način da se uspostavlja
na pravnu snagu upis pod brojem Z-8307/07, glede posebnog dijela zgrade sagrađene na
čest.zgr. 2447, 2449, 2451, 2470, 2473, 2474, Z.U. 2964 i baš:

a) dijelova zgrade anagrafske oznake …
sagrađene na čest.zgr. 2470, u nacrtu koji prileži ovom ulošku obojani sivom (pepeljastom)
bojom i označeni slovima F1, F3, upisan u listu B VI na ime F. P. za 15/60 i N.
M. za 15/60 dijela,

b) dijela zgrade anafrafske oznake ..,. sagrađene
na čest.zgr. 2470, u nacrtu koji prileži ovom ulošku označeno crticom (piknjom) i slovom G,
upisan u listu B VII, na ime F. P. za 15/120 i N. M. za 15/120 dijela.
-Uknjižba prava vlasništva posebnog dijela zgrade sagrađene na čest.zgr. 2447, 2449,
2451, 2470, 2473, 2474, Z.U. 2964 i baš:

a) dijelova zgrade anagrafske oznake …
sagrađene na čest.zgr. 2470, u nacrtu koji prileži ovom ulošku obojani sivom (pepeljastom)
bojom i označeni slovima F1 i F3 upisan u listu B VI, na ime I. K. za 30/60
dijela uz prethodnu uknjižbu brisanja istoga prava s imena F. P. za 15/60 i N.
M. za 15/60 dijela,

b) dijela zgrade anagrafske oznake …
na čest.zgr. 2470 u nacrtu koji prileži ovom ulošku označeno crticom (piknjom) i slovom G,
upisan u listu B VII na ime I. K. za 30/120 dijela, uz prethodnu uknjižbu brisanja
istoga prava s imena F. P. za 15/120 i N. M. za 15/120 dijela sa pridržajem
prvenstvenog reda od dana 05.rujna 2007.godine broj IIP-1375/98, kada je bio pokrenut
postupak za zabilježbu spora pod poslovnim brojem Z-11194/07 (toč. 1-4 izreke rješenja).

Nadalje je pregledom spisa predmeta ovog suda posl.br. Pst-1125/13, u predmetu u
pravnoj stvari tužitelja W.s. d.d., protiv tuženika I. K., F. P., I.
K. i E. M., radi uspostave ranijeg zemljišno-knjižnog stanja i utvrđenja
nevaljanosti, i podredno ništavosti sudske nagodbe sklopljene pred ovim sudom u predmetu
posl.br. Px-21/13 od 20.05.2013.god., i uknjižbe prava vlasništva na predmetnim
nekretninama izvršene u korist I. K. na temelju predmetne sudske nagodbe,
utvrđeno da su Presudom ovog suda posl.br. Pst-1125/13 od 11.svibnja 2016.god., odbijeni
kao neosnovani glavni tužbeni zahtjev (toč. I izreke), kao i podredni tužbeni zahtjev (toč. II
izreke). Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. 16Gž-5063/16-2 od 27.ožujka

26 Pn-105/19

2018.god., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja W.s. d.d. i potvrđena presuda ovog suda posl.br. Pst-1125/13 od 11.svibnja 2016.godine.

Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da su parnične stranke u citiranim
odredbama sklopljenih Ugovora o kupoprodaji nekretnine-predmetnog poslovnog prostora od

14.veljače 2008.god., koje je tužitelj-protutuženik kao kupac, sklopio sa tuženicima-
protutužiteljima pod 1 – pod 3 i pok. N. M. (pravni prednik tuženika-
protutužitelja pod 3), osim kupoprodaje predmetnog poslovnog prostora (idealnih dijelova),
postigle i dogovor o sporazumnom raskidu sklopljenog ugovora, i to u slučaju ukoliko bi se
opisani sporovi ili jedan od sporova (posl. br. P-1353/07 i P-1375/98) pravomoćno okončali
(okončao) na način koji bi onemogućio ili ograničio na bilo koji način Kupčevo (tužitelj–
protutuženik) pravo vlasništva nad nekretninom koja je predmet ovog Ugovora, odnosno
ukoliko bi se opisani sporovi ili jedan od sporova pravomoćno okončao u korist I.
K.. U tom slučaju su parnične stranke postigle dogovor o sporazumnom raskidu
sklopljenog ugovora sa sasvim jasno dogovorenim posljedicama sporazumnog raskida
ugovora, a u kojem dakle slučaju, tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 kao prodavatelji gube
pravo na isplatu zadnjeg obroka ugovorne cijene iz članka 3 ugovora, dok tužitelju-
protutuženiku pripada pravo na primitak ugovorene cijene za premetni poslovni prostor od
I. K., i ništa manje ali ni više od toga.

Osim toga, valja primijetiti i to da je u citiranim odredbama sklopljenih Ugovora o
kupoprodaji nekretnine-predmetnog poslovnog prostora od 14.veljače 2008.god., suglasnošću
stranaka postignut i dogovor o tome da će po potrebi tuženici-protutužitelji pod 1–pod 3 i
sudjelovati u naprijed navedenim postupcima (posl. br. P-1353/07 i P-1375/98), i to pored
ovlaštenog punomoćnika angažiranog od strane tužitelja-protutuženika. Sudjelovanje u
postupku ovlašćuje stranku da i pored angažiranog punomoćnika može pristupati na raspravna
ročišta i davati izjave pred raspravnim sudom, pa tako i izjavu o postignutom dogovoru među
parničnim strankama i njihovoj volji da se pred raspravnim sudom zaključi sudska nagodba.

Nema nikakve dvojbe da je nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka
vođenog pred ovom sudom pod posl. br. P-1353/07 (ex. IP-511/97), koji je pravomoćno
okončan u korist I. K., i u kojem je pravomoćnom odlukom ovog suda utvrđeno
da je pravno valjan Preliminarni kupoprodajni ugovor predmetnog poslovnog prostora
sklopljen još dana 22.veljače 1997.god., između pravnog prednika tužene-protutužiteljice pod
1 D. G. i pravnog prednika tuženika –protutužitelja pod 2 i pod 3 N. M., kao
prodavatelja, i I. K. kao kupca, te nakon uvjeravanja angažiranog punomoćnika
od strane tužitelja-protutuženika da i pored toga još uvijek mogu uspjeti u parničnom
postupku vođenom protiv I. K. pred ovim sudom pod posl. br. Px-21/13 (ex. P-
1375/98), postojala i te kakva potreba da tuženici-protutužitelji pod 1 – pod 3 sudjeluju u tom
postupku, te da i to pored ovlaštenog punomoćnika angažiranog od strane tužitelja-
protutuženika, pristupe na raspravno ročište i izvijeste sud o postignutom dogovoru među
parničnim strankama i njihovoj volji da se pred raspravnim sudom zaključi sudska nagodba.

Naime, tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3, sklopljenom sudskom nagodbom sa
I. K. u postupku vođenom pred ovom sudom pod posl. br. Px-21/13 (ex. P-
1375/98), dana 20. svibnja 2013. god., ne samo da tužitelju-protutuženiku nisu prouzročili
bilo kakvu štetu, već su od sebe otklonili odštetnu odgovornost i za daljnju štetu zbog
nemogućnosti korištenja predmetnog poslovnog prostora u vidu izgubljene dobiti, koju od
njih potražuje I. K.., ali isto tako i od tužitelja-protutuženika obvezu da I.
K. naknadi i daljnji parnični trošak koji bi za njega nastao daljnjim vođenjem tog

27 Pn-105/19

parničnog postupka. Ovo stoga što se je odredbama sklopljenih Ugovora o kupoprodaji
nekretnine-predmetnog poslovnog prostora od 14.veljače 2008.god., tužitelj-protutuženik kao
kupac obvezao da će nakon sklapanja ugovora i preuzimanja sudskih postupaka (posl. br. P-
1353/07 i P-1375/98), u cijelosti preuzeti odgovornost za obveze i sve eventualne posljedice
koje bi iz navedenih sporova mogle proizaći, te će od istih osloboditi tuženike-protutužitelje
pod 1-pod 3 kao prodavatelje, te su stranke suglasne da sve troškove vođenja postupaka iz
ovog članka (posl. br. P-1353/07 i P-1375/98), od dana sklapanja ugovora preuzima tužitelj-
protutuženik kao kupac.

Prema tome, sasvim je jasno da tužitelj-protutuženik neosnovano od tuženika-
protutužitelja pod 1-pod 3, potražuje iznose plaćenih poreza na promet nekretnina koje je
platio temeljem predmetnih kupoprodajnih ugovora, iznose troškova koje je imao u postupku
pregovora i sklapanja predmetnih ugovora, te iznose troškova za vođenje sudskih postupaka u
svezi predmetnih nekretnina, odnosno troškova angažmana odvjetnice G. P. u
predmetnim sudskim postupcima u kojima je zastupala tuženike pod 1-pod 3, troškova koje je
temeljem presude ovog suda posl.br. IIP-1353/07 od 16.svibnja 2011.god., suprotnoj stranci
bila obvezana platiti tužena-protutužiteljica pod 1, te troškova angažiranja odvjetnika I.
K. i J. K. nakon što su tuženici pod 1-pod 3 s I. K. sklopili
spornu sudsku nagodbu, dakle, sve iznose koje je isplatio za zastupanje tuženika pod 1-pod 3
u sudskim postupcima, plaćeni iznos u ime tužene-protutužiteljice pod 1 suprotnoj stranci, i
plaćene iznose koje je imao radi osporavanja radnji tuženika-protutužitelja pod 1-pod 3, pa su
tužbeni zahtjevi tužitelja – protutuženika radi isplate iz ovih osnova odbijeni kao neosnovani
uslijed nepostojanja odštetne odgovornosti tuženika-protutužitelja pod 1-pod 3.

Nadalje, među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj-protutuženik tijekom
čitavog spornog razdoblja od 14. veljače 2008. god., do 24. lipnja 2013. god., bez ikakve
naknade koristio predmetni poslovni prostor kao prodavaonicu brendirane obuće, a sve
temeljem sklopljenih Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenih sa tuženicima-
protutužiteljima pod 1-pod 3, a nesporno je i to da tijekom spornog razdoblja, pa sve do
odaslane obavijesti tužitelju-protutuženiku o prijeboju potraživanja od 03. 05. 2016. god.,
tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3, nikada od tužitelja–protutuženika nisu zatražili isplatu
ugovorene zakupnine za predmetni poslovni prostor, niti izvansudski, a niti pred ovim sudom.

Naime, u podnesku od 08. ožujka 2019. god., tuženici-protutužitelji pod 1–pod 3
navode da je tužitelj-protutuženik bio čitavo vrijeme uknjižen kao vlasnik predmetne
nekretnine, a uknjižbom I. K. je otpao osnov temeljem kojega je tužitelj-
protutuženik bio uknjižen, pa je u obvezi vratiti naknadu, odnosno vrijednosti koje je primio,
a to je zakupnina za čitavo vrijeme korištenja predmetne nekretnine, koja nekretnina je inače
korištena u poslovne svrhe tužitelja-protutuženika. Nadalje navode da tužitelj-protutuženik
potražuje od njih primljene iznose kupoprodajne cijene, ali iste potražuje sa zakonskim
zateznim kamatama od dana kada ih je isplatio, što samo potvrđuje činjenicu da je
istovremeno za tu svoju vrijednost tuženicima-protutužiteljima u obvezi naknaditi i korist
koju je imao besplatnim korištenjem nekretnine.

Tuženici-protutužitelji pod1-pod 3 potom u podnesku od 22. ožujka 2019. god.,
navode da su predmetni ugovori o kupoprodaji nekretnina koje su stranke sklopile, predočeni
i pripremljeni od strane tužitelja-protutuženika, i potpuno je jasno da je prilikom sklapanja tog
ugovora, tužitelj-protutuženik imao u vidu da će kroz određeno vrijeme besplatno koristiti
poslovni prostor na vrhunskog poziciji u G. S., i pristao je da odustane od potraživanja
naknade isplaćenog dijela kupoprodajne cijene, imajući u vidu korist koju će ostvariti

28 Pn-105/19

besplatnim korištenjem-besplatnim zakupom. Sada, dan prije zastare potraživanja, tužitelj-
protutuženik podnosi tužbu radi isplate i naknade štete protiv tuženika-protutužitelja, i
pokušava naplatiti ono što mu ugovorno ne pripada. Tužitelj-protutuženik se je dužan
pridržavati odredbi koje je sam pripremio, odnosno dužan se je držati slova ugovora,
izvršavati ugovor onako kako je ugovoreno (pacta sunt servanda).

Osim toga, tužitelj-protutuženik u odgovoru na protutužbu od 22. listopada 2018. god.,
navodi da dostavlja u dokazne svrhe zadnji važeći Ugovor o zakupu poslovnog prostora od

30. 11. 2004. god., sklopljen između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja pod 1 –
pod 3.

Kako je već navedeno, parnične stranke su u citiranim odredbama sklopljenih Ugovora
o kupoprodaji nekretnine-predmetnog poslovnog prostora od 14.veljače 2008.god., osim
kupoprodaje predmetnog poslovnog prostora (idealnih dijelova), postigle i dogovor o
sporazumnom raskidu sklopljenog ugovora, i to u slučaju ukoliko bi se opisani sporovi ili
jedan od sporova (posl. br. P-1353/07 i P-1375/98) pravomoćno okončali (okončao) na način
koji bi onemogućio ili ograničio na bilo koji način Kupčevo (tužitelj–protutuženik) pravo
vlasništva nad nekretninom koja je predmet ovog Ugovora, odnosno ukoliko bi se opisani
sporovi ili jedan od sporova pravomoćno okončao u korist I. K.. U tom slučaju
su parnične stranke postigle dogovor o sporazumnom raskidu sklopljenog ugovora sa sasvim
jasno dogovorenim posljedicama sporazumnog raskida ugovora, a u kojem dakle slučaju,
tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 kao prodavatelji gube pravo na isplatu zadnjeg obroka
ugovorne cijene iz članka 3 ugovora, dok tužitelju-protutuženiku pripada pravo na primitak
ugovorene cijene za premetni poslovni prostor od I. K., i ništa manje ali ni više
od toga.

Kada se među strankama dogovorene posljedice eventualnog raskida sklopljenog
ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora od 14. veljače 2008. god., (gubitak
prava tuženika-protutužitelja pod 1-pod 3 na isplatu zadnjeg obroka ugovorne cijene, i pravo
tužitelja-protutuženika na primitak ugovorene cijene od I. K.) dovedu u vezu sa
činjenicom da je tužitelj-protutuženik potom tijekom čitavog spornog razdoblja od 14. veljače

2008. god., do 24. lipnja 2013. god., bez ikakve naknade koristio predmetni poslovni prostor
kao prodavaonicu brendirane obuće, a sve temeljem sklopljenih Ugovora o zakupu poslovnog
prostora sklopljenih sa tuženicima-protutužiteljima pod 1-pod 3, te da tijekom spornog
razdoblja, pa sve do odaslane obavijesti tužitelju-protutuženiku o prijeboju potraživanja od

03. 05. 2016. god., tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3, nikada od tužitelja–protutuženika nisu
zatražili isplatu ugovorene zakupnine za predmetni poslovni prostor, niti izvansudski, a niti
pred ovim sudom, sasvim je jasno da je prilikom sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji
predmetnog poslovnog prostora od 14. veljače 2008. god., kao i naprijed navedenog dogovora
o sporazumnom raskidu sklopljenih ugovora ukoliko bi se u ugovoru opisani sporovi ili jedan
od sporova pravomoćno okončao u korist I. K., među strankama dogovoreno da
u slučaju sporazumnog raskida ugovora tužitelj-protutuženik od tuženika protutužitelja pod 1
pod 3 neće potraživati već isplaćene obroke ugovorene cijene za predmetni poslovni prostor,
dok će mu zauzvrat tuženici-protutužitelji omogućiti da ubuduće koristi predmetni poslovni
prostor bez ikakve naknade unatoč sklopljenim Ugovorima o zakupu predmetnog poslovnog
prostora.

Tuženici-protutužitelji pod 1 – pod 3 stoga osnovano tijekom postupka ističu da je
potpuno jasno da je prilikom sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji predmetnog
poslovnog prostora, tužitelj-protutuženik imao u vidu da će kroz određeno vrijeme besplatno

29 Pn-105/19

koristiti poslovni prostor na vrhunskog poziciji u G. S., i pristao je da odustane od
potraživanja naknade isplaćenog dijela kupoprodajne cijene, imajući u vidu korist koju će
ostvariti besplatnim korištenjem-besplatnim zakupom.

Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika
radi isplate iz osnova povrata plaćenih obroka prodajne cijene predmetnog poslovnog
prostora, ali i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja pod 1-pod 3 radi isplate iz osnova
povrata stečenog bez valjanog pravnog osnova u visini zakupnine predmetnog poslovnog
prostora tijekom spornog razdoblje, a sve temeljem postignutog dogovora među strankama o
sporazumnom raskidu predmetnih ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora
ukoliko bi se u ugovorima opisani sporovi (posl. br. P-1353/07 i P-1375/98) ili jedan od
sporova, pravomoćno okončao u korist I. K. (pacta sunt servanda).

Neosnovan je dakle, i tzv. civilni prigovor prijeboja kojega tuženici-protutužitelji
izjavljuju tužitelju-protutuženiku priloženom Izjavom o prijeboju potraživanja od 03. svibnja

2016. god., temeljem odredbi čl. 196 i 198 ZOO-a, a sve budući da ovom izjavom svoju
nepostojeću tražbinu spram tužitelja-protutuženika, stavljaju u prijeboj sa nepostojećom
tražbinom tužitelja-protutuženika spram tuženika-protutužitelja pod 1-pod 3. No, kako bi se
istaknuti prigovor prijeboja po ocjeni ovog suda mogao protumačiti i kao podredni sudski –
procesnopravni prigovor radi prebijanja, budući da tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 navode
da je taj ukupan iznos od 681.715,90 EUR stavljen u prijeboj, odnosno stavlja se u prijeboj sa
tražbinom tužitelja-protutuženika prema tuženicima-protutužiteljima pod 1-pod 3, valjalo je
donijeti i odluku kojom se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika-protutužitelja pod 1-
pod 3 prema tužitelju-protutuženiku sa osnova mjesečnih zakupnina za predmetni poslovni
prostor u razdoblju od 14. veljače 2008. god., do 24. lipnja 2013. god., u iznosu od

554.763,18 EUR, te sa osnova zakonskih zateznih kamata u iznosu od 126.952,72 EUR,
ukupno u iznosu od 681.715,90 EUR (toč. II izreke presude).

Neovisno o naprijed navedenom, tužitelj-protutuženik tijekom postupka osnovano
ističe da tuženici-protutužitelji svojim protutužbenim zahtjevom, kao i prigovorom radi
prebijanja, potražuju zakupnine za razdoblje u kojem više nisu bili vlasnici prostora, nego je
to postao I. K., a budući da je rješenjem ovog suda posl.br. Z-6100/13 od

24.06.2013. god., između ostalog provedena i dozvoljena uknjižba prava vlasništva
predmetnog poslovnog prostora - opisanih posebnih dijelova zgrade, kako je to navedeno u
toč. 4 rješenja posl.br. Z-6100/13, na ime I. K., sa pridržajem prvenstvenog reda
od dana 05. 09. 2007. god., broj IIP-1375/98, kada je bio pokrenut postupak za zabilježbu
spora pod posl. br. Z-11194/07, a čime je I. K. upisan kao vlasnik nekretnina
koje su bile predmetom ugovora o kupoprodaji među ovdje parničnim strankama, retroaktivno
na način da je osnovan pravni učinak zabilježbe spora posl.br. Z-11194/07 od 06. rujna 2007.
godine, a sve temeljem citiranih odredbi čl. 81 st. 3 i čl. 83 st.2 ZZK-a.

Tuženik-protutužitelj osnovano ističe i to da tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3
tijekom postupka u dokazne svrhe nisu dostavili dokaze na okolnost plaćanja iznosa na ime
naknade štete (izgubljene dobiti) u visini protuvrijednost od 615.500,00 EUR, koji iznos su se
spornom sudskom nagodbom obvezali platiti I. K., a ovo sve u slučaju ukoliko
svoj protutužbeni zahtjev i prigovor radi prebijanja temelje na regresnom zahtjevu spram
tužitelja-protutuženika.

Konačno, djelomično su osnovani su i istaknuti prigovori zastare potraživanja
parničnih stranaka.

30 Pn-105/19

Naime, tužba je podnesena dana 20. svibnja 2016. god., dok su isplate od strane
tužitelja–protutuženika na ime obroka prodajne cijene predmetnog poslovnog prostora
izvršene dana 29. veljače 2008. god., 13. kolovoza 2008. god., i 07. siječnja 2009. god., a na
ime poreza na promet nekretnina dana 02. travnja 2009. god., dok su i troškovi koje je
tužitelj-protutuženik imao u postupku pregovora i sklapanja predmetnih ugovora o
kupoprodaji nekretnine od 14. veljače 2008. god., zacijelo plaćeni neposredno prije i u
vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, dakle sve naprijed navedene isplate su od strane
tužitelja-protutuženika izvršene po proteku objektivnog zastarnog roka od 5 godina od
nastanka štete (čl. 230 st. 2 ZOO-a), kao i općeg zastarnog roka od 5 godina (čl. 225 ZOO-a).

Tuženici-protutužitelji pod 1-pod 3 su istaknuli protutužbeni zahtjev i prigovor radi
prebijanja podneskom od 30. lipnja 2017. god., a u kojima ističu svoj zahtjev radi isplate iz
osnova povrata stečenog bez valjanog pravnog osnova u visini zakupnine za predmetni
poslovni prostor u razdoblju od 14. veljače 2008. god., do 24. lipnja 2013. god., pa su dakle,
istaknuti po proteku općeg zastarnog roka od 5 godina (čl. 225 ZOO-a) od dospijeća
zakupnine za dio spornog razdoblja od 14. veljače 2008. god., do 30. lipnja 2012. god., a
budući da se zakupnina plaća mjesečno unaprijed i to najkasnije do petog dana u mjesecu,
sukladno odredbi čl. 17. st. 2 Zakona o zakupu poslovnog prostora (N.N. br. 91/96).

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev, protutužbeni zahtjev i istaknuti prigovor radi
prebijanja su u cijelosti odbijeni kao neosnovani, te je bez daljnjeg raspravljanja valjalo
donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom
postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke
imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za
zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika, kao i za troškove sudskih pristojbi. Obzirom na jednak uspjeh (neuspjeh) stranaka
u parnici, a imajući u vidu pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva i protutužbenog zahtjeva,
kao i istaknutog prigovora radi prebijanja, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi
svoje parnične troškove.

U Splitu, 11. rujna 2020. godine

S U D A C

Živomir Topić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15
dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tuženika-protutužitelja pod 1 - pod 3