Poslovni broj: 4 P-138/2019-32

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A 

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. O., OIB …, koje zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u O. društvu Z. I. P. d.o.o. O. protiv tuženika P. B. d.o.o. S. B., OIB …,  koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz S. B., radi naknade štete u iznosu od 195.800,00 kn,  nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 2. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika M. B., odvjetnika u O., te objavljene presude 11. rujna 2020.,         

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

1. Nalaže se tuženiku P. B. d.o.o. S. B. isplatiti tužitelju R. d.o.o. O. iznos od 107.800,00 kn (stosedamtisuća osamstotina kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 11. rujna 2020. do isplate po stopi koja se određuje na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, kao nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.176,00 kn (tritisuće stosedamdesetšest kuna), sve u roku od 8 dana.

 

2. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku P. B. d.o.o. S. B. isplatiti tužitelju R. d.o.o. O. iznos od 88.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana podnošenja tužbe do isplate primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena."

 

                               

Obrazloženje

             

              Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je kao prodavatelj s tuženikom kao kupcem zaključio 20. prosinca 2018. Ugovor o kupoprodaji rabljenog vozila marke Audi A8 50 TDI Quattro tiptronic za kupoprodajnu cijenu od 1.078.000,00 kn koju se tuženik obvezao platiti do 15. siječnja 2019. Navodi da je tuženik očitovanjem od 18. ožujka 2019. priznao korištenje automobila navodeći da zbog financijskih problema nije u mogućnosti ispuniti ugovornu obvezu odnosno isplatiti ugovorenu cijenu, te tužitelj smatra da je s danom 8. ožujka 2019. ugovor raskinut po samom Zakonu. Navodi da temeljem odredbe članka 91.Ugovora ima pravo na naknadu štete u visini od 10% ukupne cijene vozila što iznosi 107.800,00 kn što tužitelj potražuje ovom tužbom. Tužitelj navodi da ima pravo i na naknadu za korištenje vozila u periodu od 20. prosinca 2018. do 18. veljače 2019. temeljem odredbe članka 1120. ZOO-a, jer za to korištenje vlasniku nije platio nikakvu naknadu. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 195.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 107.800,00 kn teku od 9. ožujka 2019. do isplate, a na iznos od 88.000,00 kn teku od podnošenja tužbe, sve primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, te da mu nadoknadi parnični trošak. 

 

              U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je između stranaka sačinjen kupoprodajni ugovor o prodaji rabljenog vozila  dana 20. prosinca 2018. za ugovorenu cijenu koju navodi tužitelj, koju je tuženik trebao platiti 15. siječnja 2019. Navodi da je tuženik po primitku vozila još za vrijeme probne vožnje primijetio da isto ne zadovoljava tehničkim svojstvima na što je upozorio tužitelja.  Tužitelj je, s obzirom da se radi o rabljenom vozilu, obrazlagao da je to takva vrsta vozila i da će provjeriti njegovo stvarano ubrzanje i druge nedostatke na koje je upozoravao tuženik. Navodi da tužitelj nije reagirao na prigovore kupca, te je vozilo prodano s materijalnim nedostacima koje prodavatelj nije u dopuštenom roku otklonio, te je zbog toga kupac vratio vozilo nezadovoljan njegovom kvalitetom dana 18. veljače 2019. Tuženik navodi da se tužitelj neosnovano poziva na odredbu članka 91. Ugovora. Također je neosnovano potraživanje tužitelja na ime naknade za korištenje predmetnog vozila u iznosu od 88.000,00 kn. Smatra da se tužitelj ne bavi najmom vozila niti je do sada iznajmljivao vozila, pa s tog osnova ne trpi nikakvu štetu. Tuženik je mišljenja da se radi o raskidu ugovora radi materijalnih nedostataka prodane stvari za što odgovara tužitelj kao prodavatelj. Navodi da se zbog dobrih poslovnih odnosa nije pozivao na štetu koja mu je nastala, jer je u prethodnom postupku bio voljan na mirno rješenje da se izbjegne nepotrebni sudski postupak. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti.

 

              U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Ugovor o kupoprodaji rabljenog vozila od 20. prosinca 2018. (u daljem tekstu Ugovor), Ugovor o razrješenju i oslobađanju od odgovornosti, te o oslobađanju od kaznene odgovornosti i obveze naknade štete od 20. prosinca 2018., dopis punomoćnika tuženika od 8. ožujka 2019., ponuda za najam vozila od 5. ožujka 2019., račun broj 197/11165/2 od 27. lipnja 2019., Nalaz i mišljenje vještaka D. J., vl. M. ing iz Osijeka od 17. veljače 2020. s dopunom od 5. lipnja 2020., te je saslušan vještak na ročištu od 2. rujna 2020.

 

              Tijekom postupka između stranaka nije sporno da su 20. prosinca 2018. zaključili Ugovor o kupoprodaji rabljenog vozila po kojem je prodavatelj R. d.o.o. prodao tuženiku P. B. d.o.o. kao kupcu automobil AUDI A8 50 TDI QUATTRO TIPTRONIC za cijenu od 1.078.000,00 kn s rokom plaćanja 15. siječnja 2019. 

 

              Nije sporno da je tuženik preuzeo automobil 20. prosinca 2018., te da je isti vratio tužitelju 18. veljače 2020.

 

              tijekom postupka je sporno da li je do raskida Ugovora o kupoprodaji vozila došlo zbog neplaćanja od strane tuženika kako to tvrdi tužitelj ili zbog nedostataka na automobilu kako to tvrdi tuženik, te zavisno od toga da li je osnovano potraživanje tužitelja na ime naknade štete.  

 

              Iz Ugovora je vidljivo da je člankom 1. točka 3. navedeno da ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je opće stanje vozila izraženo u slijedećoj tablici po točno navedenim svojstvima za mehaničko stanje, karoseriju, lak, unutarnji prostor, te ostalo. Stavkom 1.5. je navedeno da strane suglasno utvrđuju kako je vozilo prema svojem stanju spremno za pogon i registraciju, te po stavku 1.6. kako je probna vožnja provedena. Imajući u vidu  naprijed citirane odredbe Ugovora sud je mišljenja da je tuženik mogao o vidljivim nedostacima na automobilu obavijestiti tužitelja odmah prilikom preuzimanja i probne vožnje, te je ocijenio neosnovanim pozivanje tuženika da je pri probnoj vožnji primijetio da vozilo ne zadovoljava tehničkim svojstvima.

 

              Iz dopisa punomoćnika tuženika od 8. ožujka 2019. je vidljivo da se tuženik našao u financijskim problemima i nije u mogućnosti platiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu, te je odlučio vratiti preuzeti automobil.

 

              Na temelju naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da je Ugovor od 20. prosinca 2018. raskinut zbog neplaćanja od strane tuženika, te zaključuje da je za raskid Ugovora odgovoran tuženik.

 

              Prema odredbi članka 445. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) kada je kupoprodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja, druga strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi prema Općim pravilima o naknadi štete nastalim povredom ugovora.

 

              Iz članka 9.1. Ugovora ukoliko dođe do raskida Ugovora zbog neispunjenja Ugovora od strane jedne ugovorne strane, druga ugovorna strana ima pravo na naknadu štete u visini od 10% ukupne cijene vozila. Ukoliko je stvarna pretrpljena šteta ugovorne strane koja je spremna ispuniti svoju ugovornu obvezu znatno veća ili znatno manja od 10% kupoprodajne cijene vozila iz članka 2.1. ovog Ugovora ta ugovorna strana ima pravo na naknadu stvarno pretrpljene materijalne štete.

 

              Iz računa broj 197/11165/2 od 27. lipnja 2019. je vidljivo da je tužitelj automobil AUDI A8 50 TDI QUATTRO TIPTRONIC prodao P. d.o.o. Z. za cijenu od 899.000,00 kn.

 

              Imajući u vidu da je Ugovor o kupoprodaji vozila zaključen između stranaka 20. prosinca 2019. raskinut zbog neplaćanja od strane tuženika, te je vozilo vraćeno tužitelju, te kako je tužitelj potom isto vozilo prodao drugom kupcu za manju cijenu, sud zaključuje da je zbog raskida Ugovora tužitelj pretrpio štetu, te u skladu s odredbom članka 9. točka 1 Ugovora ima pravo na naknadu štete u visini od 10% kupoprodajne cijene vozila, a što iznosi 107.800,00 kn.

 

              Na temelju svjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je potraživanje tužitelja na ime naknade štete u iznosu od 107.800,00 kn ocijenio osnovanim usvojio i u skladu s odredbom članka 445. ZOO-a i članka 9.1. Ugovora od 20. prosinca 2018.  presudio kao u izreci pod točkom 1.

 

              Dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 88.000,00 kn se odnosi na cijenu najma automobila za razdoblje od 20. prosinca 2018. do 18. veljače 2019. za koje vrijeme je tuženik bio u posjedu vozila tužitelj temelji na odredbi članka 1120. ZOO-a.

 

              Prema odredbi članka 1120. ZOO-a kada je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi koristi koju je imao od uporabe.

 

              Kako tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz da je registriran za uslugu iznajmljivanja vozila niti da se bavi iznajmljivanjem vozila, kao niti da je u razdoblju od 20. prosinca 2018. do 18. veljače 2019. imao zahtjev svojih klijenata za najmom, a ni kupoprodajom vozila AUDI A8 50 TDI QUATTRO TIPTRONIC, sud je mišljenja da dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 88.000,00 kn na ime najma vozila nije osnovan.  Osim toga, šteta koju trpi tužitelj zbog raskida Ugovora je određena člankom 9.1. Ugovora.

 

              Kako tužitelj tijekom postupka nije naveo niti dostavio niti jedan dokaz kakvu korist je tuženik ostvario uporabom tužiteljevog automobila AUDI A8 50 TDI QUATTRO TIPTRONIC za razdoblje od 20. prosinca 2018. do 18. veljače 2019. niti u čemu se ta korist sastoji, sud je mišljenja da je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu članka 1120. ZOO-a. Zbog svega navedenog sud je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 88.000,00 kn ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci pod točkom 2.

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

 

Da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku pripadao bi mu parnični trošak u ukupnom iznosu od 20.774,50 kn, koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr. 7. stav 1.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 2.500,00 kn, sastav  3 podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od po 2.500,00  kn, pristup na 3  ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 2.500,00 kn,  pristup na 2 ročišta po Tbr. 9. stav 5. OT u iznosu od po 625,00 kn, PDV u iznosu od  3.062,50 kn, trošak vještačenja 3.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu po Tbr. 7 stav 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP) u iznosu 1.154,00 kn i na presudu po Tbr. 2. stav 1. ZSP u iznosu od 2.308,00 kn. Tužitelju nisu priznati podnesci od 18. rujna 2019. u iznosu od 500,00 kn i podnesak od 21. siječnja 2020. u iznosu od 500,00 kn, jer su nepotrebni. Kako je tužitelj uspio sa cca 55% tužbenog zahtjeva priznat mu je parnični trošak u iznosu od 11.426,00 kn.

 

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 9. stav 1 OT u iznosu od 2.500,00 kn, sastav 2 podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od po 2.500,00 kn, pristup na 2 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 2.500,00 kn, pristup na 2 ročišta po Tbr. 9. stav 5. OT u iznosu od po 625,00 kn, pristup na jedno ročište po Tbr. 9. stav 2. OT u iznosu od 1.250,00 kn, PDV 3.750,00 kn što sve ukupno iznosi 18.750,00 kn. Tuženiku nije priznata pristojba na odgovor na tužbu, jer se ista u skladu s odredbom članka 4. stav 2. ZSP plaća po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici. Kako je tuženik uspio sa cca 44% osporiti tužbeni zahtjev, priznat mu je parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn.

 

              Nakon izvršenog prijeboja priznatog troška tužitelju u iznosu od 11.426,00 kn i priznatog trošak tuženiku u iznosu od 8.250,00 kn, ostaje razlika od 3.176,00 kn koju je tuženik dužan platiti tužitelju.

 

 

Osijek, 11. rujna 2020.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.