Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Usž-2792/19-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. K. iz V. G., i F. P. iz S.1, oboje zastupani po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. & M. S. iz S.1, protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. B. iz M., radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj:1 UsIgr-332/18-9 od 13. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2020.,
- Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj:1 UsIgr-332/18-9 od 13. ožujka 2019. godine.
- Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-361-03/18-02/178, URBROJ: 531-05-2-2-1-18-2 od 23. srpnja 2018. godine.
- Odbija se žalba N. B. i potvrđuje građevinska dozvola S. – d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S.2, KLASA: UP/I-361-03/18-01/000039, URBROJ: 2181/1-11-00-07/05-18-0009 od 20. travnja 2018. godine.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-361-03/18-02/178, URBROJ: 531-05-2-2-1-18-2 od 23. srpnja 2018., kojim je poništena građevinska dozvola S. – d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave S.2, KLASA: UP/I-361-03/18-01/000039, URBROJ: 2181/1-11-00-07/05-18-0009 od 20. travnja 2018., iz dva razloga i to: da za rekonstrukciju postojeće ruševine nije formirana građevinska čestica, odnosno da glavnom projektu nedostaje geodetski projekt formiranja građevinske čestice, kao i da investitor nije dokazao da je ruševina postojeća, jer je to mogao dokazati samo onim uvjerenjem koje je izdano do siječnja 2014., odnosno do stupanja na snagu Zakona o gradnji iz 2013.
Ovakvo upitno obrazloženje razloga za poništenje građevinske dozvole prihvatio je i prvostupanjski sud, obrazlažući razloge za odbijanje tužiteljevog zahtjeva da se kao nezakonito poništi rješenje tuženika.
Tužitelj osporava ovakvu presudu iz svih zakonskih razloga, poglavito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na posvemašnju promašenost povezivanja Uvjerenja kojim tužitelj dokazuje legalnost građevine koju želi rekonstruirati, s uporabnom dozvolom za tu građevinu, kao i na povredu odredbe članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13 i 20/17, dalje ZoG) u vezi s tvrdnjom da je za rekonstrukciju postojeće ruševine u gabaritima te građevine potrebno izraditi geodetski projekt. Predlaže poništiti pobijanu presudu i meritorno riješiti ovu upravnu stvar.
Tuženik i zainteresirana osoba nije odgovorila na žalbu.
Žalba tužitelja je osnovana.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, a sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10,143/12,152/14,94/16 i 29/17, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je, time što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, povrijedio zakon na štetu tužitelja.
Ovo stoga što se odluka suda kojom kao zakonito ocjenjuje rješenje tuženika zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Naime, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se, nakon stupanja na snagu ZoG-a, kao dokaz legalnosti građevine izgrađene do 15. veljače 1968. može priznati samo Uvjerenje Državne geodetske uprave, koje je izdano prije 1. siječnja 2014., kao dana kada je ZoG stupio na snagu, a iz kojeg razloga prihvaća ocjenu tuženika da Uvjerenje Područnog ureda za katastar S.1, Ispostave za katastar nekretnina S.2, KLASA:935-08/17-02/254,URBROJ:541-26-02-02/5-17-2 od 4. prosinca 2017., da je riječ o građevini koja je evidentirana u katastru prije 15. veljače 1968., nije dokaz da je građevina postojeća.
Prvostupanjski sud svoj stav obrazlaže pozivanjem na članak 3. stavak 1. točku 14. u vezi s člankom 175. ZoG-a, pri čemu pogrešno ocjenjuje da odredba članka 175. stavka 1. u dijelu koji glasi:“ …akti, odnosno dokumenti kojima se nezakonito izgrađena građevina izjednačava sa zakonito izgrađenom građevinom, izdan, odnosno pribavljen na temelju zakona koji je važio prije stupanja na snagu ovoga Zakona.“, ne omogućava dokazivanje legalnosti građevine uvjerenjima koje svakodobno može izdati Državna geodetska uprava.
Navedeno stajalište prvostupanjskog suda u izravnoj je suprotnosti s odredbama članka 175. stavaka 4. i 5. ZoG-a koje određuju što se smatra aktom, a što dokumentom kojim se dokazuje legalnost građevine.
Tako ova odredba propisuje da su akti kojima se nezakonito izgrađena građevina izjednačava sa zakonito izgrađenom građevinom uvjerenje katastarskog ureda, odnosno Središnjeg ureda Državne geodetske uprave da je zgrada evidentirana do 15. veljače 1968. i uvjerenje upravnog tijela da je zgrada izgrađena do 15. veljače 1968., a dokumenti kojima se nezakonito izgrađena građevina izjednačava sa zakonito izgrađenom građevinom su dokumenti iz članka 332. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12.).
U konkretnom slučaju tužitelj je ishodio uvjerenje iz članka 175. stavka 3. ZoG-a te taj akt svakako predstavlja dokaz da je građevina koju želi rekonstruirati, postojeća građevina, izjednačena sa zakonito izgrađenim građevinama.
Zbog navedenog, neprihvaćanjem valjanog dokaza o legalnosti građevine, je prvo tuženik, a potom i sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja, što ove odluke čini nezakonitim.
Nadalje, prvostupanjski sud i tuženik pogrešno zaključuju da je za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće građevine bilo potrebno izraditi geodetski projekt formiranja građevinske čestice sukladno odredbi članka 70. stavka 1. ZoG-a. Naime, ova odredba se odnosi na izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola, a kojom se određuje formiranje građevne čestice i/ili smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, o čemu se ovdje ne radi, jer građevinskom dozvolom nije određeno formiranje građevinske čestice obzirom da je čestica postojeće zgrade već formirana.
Ovo stoga što, u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 157. Zakona o prostornom uređenju nema uvjeta niti potrebe za formiranjem građevinske čestice od postojeće katastarske čestice na kojoj se nalazi predmetna građevina, a koja je u vlasništvu investitora, te je za potrebe ishođenja građevinske dozvole za rekonstrukciju te građevine, koja ostaje u postojećim gabaritima, bilo dovoljno glavnom projektu priložiti situaciju građevine na preslici katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti ili ortofoto karti, u odgovarajućem mjerilu, čemu je ovdje udovoljeno.
Navedeno proizlazi i iz odredbe članka 71. novele Zakona o gradnji iz 2017. prema kojoj se smještaj građevine unutar obuhvata zahvata u prostoru i obuhvat zahvata u prostoru u glavnom projektu čiji sastavni dio nije geodetski projekt prikazuju u arhitektonskom, odnosno građevinskom projektu, ovisno o vrsti i veličini zahvata u prostoru na kopiji katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), na ortofoto karti odgovarajućeg mjerila i/ili odgovarajućim koordinatama.
Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 21. ZoG-a, rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine u svrhu njezine obnove.
Prema tome izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine predstavlja rekonstrukciju. Za rekonstrukciju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.
Nadležno tijelo graditeljstva je dužno izdati građevinsku dozvolu, ako u postupku utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 110. ZoG-a, to jest da:
1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti
2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja
3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta
4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom
5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba
6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova.
U konkretnom slučaju, zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju ruševine postojeće građevine, stambene namjene, na kat. čest zgr. 93 k.o. M. udovoljava svim elementima koje je potrebno utvrditi prije izdavanja građevinske dozvole te je, u smislu odredbe članka 112. ZoG-a u skladu s Prostornim planom uređenja Općine M. (Službeni glasnik Općine Milna, broj 5/07, 2/13), o čemu svjedoči izjava o usklađenosti glavnog projekta s ovim prostornim planom.
Iz podataka spisa, a radi ocjene zakonitosti predmetne građevinske dozvole i osnovanosti žalbe zainteresirane osobe, Sud je utvrdio da je nadležno prvostupanjsko tijelo graditeljstva izdalo građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/18-01/000039, URBROJ: 2181/1-11-00-07/05-18-0009 od 20. travnja 2018., nakon što je utvrdilo da zahtjevu prileže dokumenti iz članka 108. ZoG-a i da su ishođene potrebne potvrde projekta za priključenje građevine na komunalnu infrastrukturu, zatim posebni uvjeti i potvrda projekta od Ministarstva kulture, da je projekt rekonstrukcije u skladu s prostornim planom uređenja Općine M., a nema obveze izrade urbanističkog plana i da je čestica zgrade priključena na javnu površinu, a investitor je dokazao pravni interes za izdavanje dozvole, dakle da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 110 ZoG-a.
U postupku koji je prethodio izdavanju građevinske dozvole je strankama dana mogućnost uvida u projektnu dokumentaciju te je ovdje zainteresirani iskazao protivljenje tvrdnjom da je u tijeku sudski spor o vlasništvu dijela čestice predmetne zgrade i zbog toga što je projektom predviđeno otvaranje prozorskih okana i vrata na zapadnoj strani predmetne građevine prema dijelu čestice kojom se služi za prolaz do svoje nekretnine. Iste prigovore zainteresirani je ponovio u žalbi protiv građevinske dozvole.
Ovu žalbu, suprotno utvrđenju tuženika i prvostupanjskog suda, ovaj Sud nalazi neosnovanom slijedom čega je, ovom presudom, i odbijena.
Naime, netočna je tvrdnja zainteresirane osobe da je vlasnik čestice na kojoj je predmetna zgrada, a sudski spor koji spominje se odnosi na pravo prolaza česticom u vlasništvu investitora. Također, okolnost da je građevinskom dozvolom dopušteno otvaranje otvora na zapadnom zidu predmetne građevine, ni na koji način ne utječe na prava zainteresiranog koji je vlasnik zemljišta, koje sa predmetnom zgradom graniči s njene sjeverne i istočne strane, ne i zapadne, a spomenuti zapadni zid se ne nalazi na međi.
Ovdje valja dodati i to da, sukladno članku 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, o kojim zahtjevima i prigovorima se tuženik uopće nije izjašnjavao, već je, pogrešno primjenjujući odredbu članka 70. i 175. ZoG-a, neosnovano poništio pravilnu i na zakonu osnovanu građevinsku dozvolu, što je prvostupanjski sud, također zbog pogrešne primjene zakona, pogrešno ocijenio zakonitim.
Slijedom svega navedenog, Sud nalazi da su osnovani navodi žalbe tužitelja te je pobijanu presudu i osporeno rješenje tuženika, trebalo poništiti, odbiti žalbu zainteresirane osobe i potvrditi građevinsku dozvolu, jer je činjenično stanje na kojem se temelji građevinska dozvola pravilno utvrđeno, pravilno je primijenjen relevantni zakon i dostatno je obrazložena pa je ovaj Sud, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, presudio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. rujna 2020.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
