1

Poslovni broj: 7 UsI-454/2020-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 UsI-454/2020-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja B. d.o.o., V., kojega zastupa opunomoćenik D. Š., mag. iur., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreznoga nadzora, 11. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/17-01/149, URBROJ: 513-04-20-2 od 31. siječnja 2020.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/17-01/149, URBROJ: 513-04-20-2 od 31. siječnja 2020. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Slavonija i Baranja, Službe nadzora KLASA: UP/I-471-02/16-01/421, URBROJ: 513-07-27-01-17-03 od 3. veljače 2017., kojim je tužitelju, za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2016., utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 34.313,02 kn s pripadajućom kamatom te kojim je tužitelju naložena uplata navedenoga iznosa od 34.313,02 kn s pripadajućom kamatom, kao i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama nakon izvršene uplate.

Tužitelj u tužbi navodi kako tuženik u pobijanom rješenju od 31. siječnja 2020. propušta cijeniti navode tužitelja o tome da je uvezao dobra od dobavljača društva  I.-T. I. DOO iz Republike Sjeverne Makedonije te da je za navedeni uvoz iskazao pretporez pri uvozu od 17.761,45 kn u mjesecu lipnju 2016. godine za osnovicu od 71.045,80 kn, a da porezna tijela utvrđuju da je dobra prema podacima na CMR-u isporučio društvu O. P. d.o.o. navedenom na CMR-u, unatoč vjerodostojnim dokazima i tvrdnjama koje osporavaju zaključke poreznog tijela. Ističe kako je sam račun društva I.-T. I. DOO iz Republike Sjeverne Makedonije, koji se odnosi na isporuku željeznih kvadratnih cijevi za konstrukciju sjenika na farmi u I. i koji glasi na tužitelja temeljni dokument, a da je CMR samo popratni dokument i kao takav nije mjerodavan, jer se porezna obveza temelji na računu, a ne na popratnim dokumentima. Ukazuje kako je i na samom CMR-u i drugoj popratnoj dokumentaciji kao primatelj naveden tužitelj, a da je sporno što se na dnu CMR-a nalazi pečat društva O. P. d.o.o., umjesto pečata tužitelja pa zaključuje da se radi o administrativnoj omašci do koje je došlo uslijed velike količine posla i prometa kojega tužitelj ostvaruje. Napominje kako je na lokaciji farma I. tužitelj bio u fazi izgradnje nekoliko novih poslovnih prostorija, a zbog nedostatka uredskog prostora djelatnici tužitelja su koristili kontejnere koje su koristili i ostali izvođači radova te da je djelatnik tužitelja omaškom CMR ovjerio pečatom društva O. P. d.o.o., jer se na stolu nalazilo više pečata svih izvođača radova te smatra kako se radi o banalnom administrativnom propustu, a da je račun dokument koji svjedoči o obvezi plaćanja robe, dok je ostala dokumentacija samo popratna. Navodi kako je od društva I.-T. I. DOO iz Republike Sjeverne Makedonije kupovao iste cijevi i u mjesecu svibnju 2016. godine u vrijednosti od 10.944,00 €, što tuženik propušta vrednovati. Ističe kako tužitelj vrši djelatnost ratarske proizvodnje na većem broju lokacija te da u poslovanju koristi gnojnicu od stoke za proizvodnju električne energije u bioplinskom postrojenju, a da se nakon fermentacije iz postrojenja gnojnica vozi na njive, kao nadomjestak gnojidbi zasijanih kultura, što je bio slučaj i s fakturom društva O. G. d.o.o. Ukazuje kako se na teretnim listovima za navedeni prijevoz kao pošiljatelj i primatelj navode organizacijske jedinice tužitelja, a kao mjesto istovara kolokvijalni nazivi površina na kojima se odvija ratarska proizvodnja, dok na tovarnim listovima nema ovjere mjesta i vremena preuzimanja pošiljke, jer se radi o poljoprivrednoj proizvodnji koja se odvija na širokom geografskom području te na njivama nije moguće osigurati dežurstvo ljudi koji bi ovjeravali i potpisivali svaku dopremu gnojnice na njivu. Napominje  kako je društvo O. G. d.o.o. u knjizi izlaznih računa uredno iskazalo PDV po računu broj: 5219/1/1 i platilo PDV u iznosu od 3.090,63 kn, a da se u konkretnom slučaju radilo o omaškama ili eventualnim administrativnim propustima, slijedom čega Državni proračun Republike Hrvatske nije oštećen. Smatra kako se tuženik nije kritički upustio u razmatranje žalbenih navoda tužitelja, slijedom čega nije postupio zakonito. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-02/17-01/149, URBROJ: 513-04-20-2 od 31. siječnja 2020., uz naknadu troška upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Dana 4. rujna 2020. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je za tužitelja pristupio opunomoćenik D. Š., mag. iur., zaposlenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.).

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje prileže istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Člankom 4. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13., 148/13. i 143/14.) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om: 1. isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, 3. obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, 4. uvoz dobara.

              Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je kako je »Isporuka dobara« u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika. Materijalnom imovinom smatra se isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i slično.

              Iz odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost proizlazi kako oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

              U skladu s odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

              Sukladno odredbi članka 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (stavak 1.). Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona (stavak 2.).

              Prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

              Člankom 78. stavkom 1. točkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je svaki porezni obveznik obvezan izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik.

              Odredbom članka 79. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je kako račun mora sadržavati sljedeće podatke: 1. broj računa i datum izdavanja, 2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja), 3. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca), 4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga, 5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa, 6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a, 7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu, 8. stopu PDV-a, 9. iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen, 10. zbrojni iznos naknade i PDV-a.

              U skladu s odredbom članka 55. Općega poreznoga zakona (Narodne novine, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) knjigovodstvo se mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

              Člankom 56. Općega poreznoga zakona propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.). Knjiženja i druga evidentiranja ne smiju se mijenjati na način da se prvotni sadržaj više ne može utvrditi. Ne smiju se obaviti ni izmjene takvog značaja da je neizvjesno jesu li provedene odmah ili naknadno (stavak 4.).

Sukladno odredbi članka 8. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 78/15.) knjigovodstvena isprava je svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige (stavak 1.). Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju (stavak 2.). Knjigovodstvena isprava mora sadržavati sljedeće: 1. naziv i broj knjigovodstvene isprave, 2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja koja sadržava njihov naziv ili ime i prezime te sjedište ili adresu, 3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa, 4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja, 5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave (stavak 3.). Poduzetnik je dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj treba sastaviti knjigovodstvenu ispravu (stavak 4.).

Prema odredbi članka 9. Zakona o računovodstvu knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj (stavak 1.). Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj (stavak 4.). Poduzetnik je dužan odrediti odgovornu osobu za kontrolu vjerodostojnosti isprava koja će prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave te istu potpisati odnosno odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet (stavak 5.).

U skladu s odredbom članka 13. Zakona o računovodstvu u poslovne knjige unose se podaci na temelju knjigovodstvenih isprava (stavak 1.). Poslovne knjige moraju se voditi po načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju (stavak 2.).

              Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Služba za nadzor dana 4. siječnja 2017. sastavila zapisnik KLASA: 471-02/16-01/1201, URBROJ: 513-07-27-01-17-02, o obavljenom inspekcijskom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost kod tužitelja, za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2016.

              Iz označenog zapisnika od 4. siječnja 2017. proizlazi kako je porezno tijelo tužitelju, primjenom citiranih odredbi članka 4. stavka 1., članka 7. stavka 1. te članka 30. stavka 1. u vezi s člankom 33. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2016., utvrdilo obvezu PDV-a u iznosu od 17.761,45 kn, iz razloga što je tužitelj dobra koja je uvezao od dobavljača društva I.-T. I. DOO iz Republike Sjeverne Makedonije trebao fakturirati preuzimatelju pošiljke (dobara) društvu O. P. d.o.o., koje je kao preuzimatelj navedeno na Međunarodnom tovarnom listu CMR-u broj: 063669 od 31. svibnja 2016., a iz poslovne dokumentacije nije vidljivo da je to učinio.

              Također, porezno tijelo je tužitelju za isto razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2016., na temelju citiranih odredbi članka 57. stavka 2. i članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, osporilo pravo na korištenje pretporeza po računima navedenim na stranici 10 (Tabela 1.1.) označenog zapisnika od 4. siječnja 2017., dobavljača društva S. P. j.d.o.o. i društva O. G. d.o.o. u ukupnom iznosu od 16.551,57 kn, iz razloga što je tijekom nadzora utvrđeno kako ti računi nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave.

Naime, računi sadrže napomenu „Isporuka prema otpremnicama u prilogu“ i jedan datum pod datum isporuke. Uz račune su predočene otpremnice. Prema podacima iz računa i otpremnica utvrđeno je da su uz račune navedene u Tabeli 1.1. na rednom broju 1. i 3. priložene otpremnice na kojima nije za izdavatelja dobara navedeno društvo S. P. j.d.o.o. kao na računima, već je naveden S. P. i da je na otpremnicama za kupca naveden O. P., a ne tužitelj; da je uz račun, naveden u Tabeli 1.1. na rednom broju 4.1. priložena otpremnica na kojoj je za kupca naveden O. P., kao i na računu, da je za izdavatelja na otpremnici naveden S. P., a na računu S. P., predočeno u zatraženim i dostavljenim činjenicama bitnim za oporezivanje od društva S. P. j.d.o.o.; da je uz račun, naveden u Tabeli 1.1. na rednom broju 4.2. priložena otpremnica na kojoj je za kupca naveden tužitelj kao i na računu, da je za izdavatelja na otpremnici naveden S. P., a na računu S. P., što je predočio tužitelj; da je uz račun naveden u Tabeli 1.1. na rednom broju 2 priložena otpremnica na kojoj nije naveden isporučitelj, na kojoj je za kupca naveden O. P., a na računu za kupca je naveden tužitelj; da su uz račune navedene u Tabeli 1.1. na rednom broju 5., 6., 7., 8., 10., 11. i 12.  priložene otpremnice na kojima je za isporučitelja naveden S. P., na računu je naveden prodavatelj S. P., a za kupca je naveden tužitelj i na otpremnicama i na računima; da su uz račun naveden u Tabeli 1.1. na rednom broju 9. priložene 3 otpremnice, da je na dvije otpremnice za isporučitelja naveden S. P., na jednoj otpremnici broj: 177/443-CL je naveden S. P. za isporučitelja, na računu je naveden prodavatelj S. P., a za kupca je naveden tužitelj na otpremnicama te na računu; da je na svim računima datum računa i datum isporuke isti, a da računi ne sadrže brojeve otpremnica i datume isporuke otpremnica koji su priložene uz račune.

Također, porezno tijelo je nadzorom utvrdilo kako je na rednom broju knjige UR-a 1278 za razdoblje od 1. do 31. kolovoza 2016. knjižen račun broj: 5219/1/1 od 31. kolovoza 2016., datuma isporuke 31. kolovoza 2016., dobavljača društva O. G. d.o.o., za uslugu prijevoza u bruto iznosu od 15.453,13 kn, na kojem je iskazan PDV od 3.090,63 kn, na osnovicu od 12.362,50 kn te je račun označen od tužitelja brojem 1325, a uz račun je priloženo 12 teretnih listova izdavatelja O., na kojima nije ovjereno mjesto i nadnevak preuzimanja pošiljke.

Slijedom činjeničnog stanja koje je utvrđeno označenim zapisnikom od 4. siječnja 2017., na koji tužitelj nije izjavio prigovor, prvostupanjsko tijelo je donijelo spomenuto porezno rješenje od 3. veljače 2017., na koje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik  donio pobijano rješenje od 31. siječnja 2020.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika od 31. siječnja 2020. zakonito.

              Naime, tužitelj u tužbi navodi kako je račun društva I.-T. I. DOO iz Republike Sjeverne Makedonije, koji glasi na tužitelja temeljni dokument po kojem je iskazan pretporez po uvozu od 17.761,45 kn, a da je označeni Međunarodni tovarni list CMR od 31. svibnja 2016. samo popratni dokument, koji je omaškom djelatnika tužitelja ovjeren pečatom društva O. P. d.o.o.

Ovakvi navodi tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari, jer je tužitelj prilikom poreznog nadzora bio dužan raspolagati urednom poslovnom dokumentacijom u smislu gore citiranih odredbi članka 55. i 56. Općeg poreznog zakona i članka 8., 9. i 13. Zakona o računovodstvu, iz koje bi porezno tijelo moglo spoznati poslovne događaje, a tužitelj je morao, prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost poslovne dokumentacije.

Stoga sud smatra kako je porezno tijelo pravilno tužitelju, u skladu s odredbama članka 4. stavka 1., članka 7. stavka 1. te članka 30. stavka 1. u vezi s člankom 33. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2016., utvrdilo obvezu PDV-a u iznosu od 17.761,45 kn, jer je tužitelj dobra koja je uvezao od dobavljača društva I.-T. I. DOO iz Republike Sjeverne Makedonije trebao fakturirati preuzimatelju pošiljke (dobara) društvu O. P. d.o.o., koje je kao preuzimatelj navedeno na Međunarodnom tovarnom listu CMR-u broj: 063669 od 31. svibnja 2016., dok iz poslovne dokumentacije nije vidljivo da je isto učinio.

Nadalje, a vezano za račune, otpremnice i teretne listove navedene na stranicama 9 do 12 zapisnika o poreznom nadzoru od 4. siječnja 2017. dobavljača društva S. P. j.d.o.o. i društva O. G. d.o.o., tužitelj u tužbi opisuje proces rada njegovih djelatnika prilikom ratarske proizvodnje te ističe kako ne može osigurati dežurstvo ljudi koji bi ovjeravali i potpisivali svaku dopremu gnojnice na njivu, dok dopušta da su se prilikom sastavljanja poslovne dokumentacije vezano za poslovni odnos s društvima S. P. j.d.o.o. i O. G. d.o.o. dogodile omaške ili eventualni administrativni propusti, no da Državni proračun Republike Hrvatske nije oštećen.

Iz navedenoga sud zaključuje kako tužitelj prilikom poreznog nadzora, a vezano za poslovne događaje u odnosu na društva S. P. j.d.o.o. i O. G. d.o.o., također nije raspolagao urednom poslovnom dokumentacijom u skladu s ranije navedenim odredbama članka 55. i 56. Općeg poreznog zakona i članka 8., 9. i 13. Zakona o računovodstvu, iz koje bi porezno tijelo bilo u mogućnosti spoznati predmetne poslovne događaje, a tužitelj je također bio dužan, prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost poslovne dokumentacije te je stoga porezno tijelo tužitelju valjano, za predmetno razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2016., na temelju citiranih odredbi članka 57. stavka 2. i 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, osporilo pravo na korištenje pretporeza po računima navedenim u Tabeli 1.1. spomenutoga zapisnika od 4. siječnja 2017., dobavljača društva S. P. j.d.o.o. i društva O. G. d.o.o. u ukupnom iznosu od 16.551,57 kn, jer je nadzorom utvrđeno da ti računi nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave.

Nadalje, tužitelj u tužbi iznosi kako pobijano rješenje  od 31. siječnja 2020. nije valjano obrazloženo, no sud je uvidom u isto utvrdio kako je rješenje obrazloženo sukladno članku 120. stavku 3. u vezi s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) pa navodi tužitelja o suprotnome nisu osnovani.

              Zbog navedenoga, sud na raspravi održanoj 4. rujna 2020., sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.) odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje zaposlenika tužitelja S. D. iz V., jer se odlučne činjenice u postupku poreznoga nadzora utvrđuju prvenstveno uvidom u relevantnu poslovnu dokumentaciju, što je porezno tijelo i učinilo tijekom poreznoga nadzora te za knjigovodstveno vještačenje, jer je činjenično stanje, po mišljenju ovoga suda, u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno, kako je to ranije izneseno.

              S obzirom na navedeno, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

              Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, kojega tužitelj u tužbi nije specificirao, odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 11. rujna 2020.

 

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                                     Blanka Sajter,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).