Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž Ovr-400/2020-2

U I M E R E P U B LI K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u
ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. F. d.o.o. OIB: … iz Z.,
protiv ovršenice V. K. OIB: … iz R., koju zastupa punomoćnica mr. sc. M. A., odvjetnica u R., u postupku
izravne naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda
u Rijeci od 29. travnja 2020. poslovni broj Ovr-1603/2019, dana 11. rujna 2020.,

r i j e š i o j e

1. Uvažava se žalba ovršenice V. K. te se preinačuje rješenje Općinskog
suda u Rijeci od 29. travnja 2020. poslovni broj Ovr-1603/2019 tako da se nalaže Financijskoj
agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa
ovršenice koji je određen u zahtjevu za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice posl. br.
OV-9984/2008 od 17. ožujka 2008. koja odgoda traje do pravomoćnog okončanja parničnog
postupka na koji je ovršenica upućena zaključkom od 29. travnja 2020.

2. Ovršenici V. K. priznaje se trošak postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem (točka I. odluke) odlučeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenice za donošenje rješenja kojim se nalaže F.A.da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava."

Protiv rješenja žalbu je izjavila ovršenica zbog bitne povrede odredaba postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava,
pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se rješenje preinači ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud ne nalazi da su ostvareni žalbeni razlozi iz
čl. 354. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) i čl.

21. st. 1. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje
OZ) na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

2 Poslovni broj: 5 Gž Ovr-400/2020-2

Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog (ovršnog) prava
na što se upire u žalbi i na koju primjenu sud također pazi i po službenoj dužnosti.

Na temelju priložene dokumentacije prvostupanjski sud smatra da u svom prijedlogu
ovršenica sadržajno ukazuje na žalbeni razlog koji je propisan odredbom članka 50. st. 1. toč.

7. OZ kao i na žalbene razloge propisane odredbom članka 50. st. 1. toč. 9.-11. OZ-a, da
prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava
ovaj sud nalazi neosnovanim, jer sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za odgodu
prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. To znači da
ovršenik mora učiniti vjerojatnim postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. OZ-a,
koji mora biti kumulativno ispunjen s uvjetom da bi navedenim prijenosom novčanih
sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta (čl. 65. st. 1. OZ-a), s
obzirom da je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim
koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za
odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno
zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe, u odnosu na drugi uvjet i to nastanak
nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi
provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu
odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a,
niti isto uopće obrazlaže u svom prijedlogu, da je ovršni sud ovlašten ispitivati postojanje
samo onih razloga koji su navedeni u prijedlogu za odgodu, dakle, u situaciji kada ovršenica
nije konkretizirala u čemu bi se sastojala nenadoknadiva šteta, to ne može napraviti niti sud
po službenoj dužnosti.

Treba reći da je odredbom čl. 210. OZ-a propisano da nakon što primi obavijest o
tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1.
OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena
takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti
A. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz
st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a prijedlog za odgodu ovrhe može se prihvatiti ako
su za to ispunjene pretpostavke predviđene citiranom zakonskom odredbom i to - ako
ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško
nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i - ako postoji
jedan od taksativno navedenih zakonskih razloga za odgodu iz čl. 65. st. 1. točke 1. do 10.
OZ-a, dakle, za odgodu ovrhe moraju biti istodobno (kumulativno) ispunjene obje navedene
pretpostavke.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjena je ipak i druga kumulativno
propisana pretpostavka iz odredbe čl. 65 st.1. OZ-a jer je ovršenica kao fizička osoba u
vrijeme aktualne pandemije učinila vjerojatnim da bi provedbom predmetne ovrhe radi
naplate duga u iznosu od 8.450,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. travnja 2009.
pretrpjela teško nenadoknadivu štetu.

Isto valja promatrati kroz pizmu trajanja još uvijek aktualnih posebnih okolnosti zbog
kojih je u smislu čl. 3. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za
vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj 53/20) došlo do zastoja s
postupanjem u svim ovršnim postupcima, te u svjetlu velike vjerojatnosti uspjeha ovršenice u

3 Poslovni broj: 5 Gž Ovr-400/2020-2

parnici na koju je upućena zaključkom suda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom posebno iz
žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a s obzirom na stav Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018. koji glasi:

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo
ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10)
i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od
5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su
potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl.

379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)".

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da u konkretnom slučaju predmetna bjanko
zadužnica ipak nije solemnizirana dana 17. ožujka 2008. jer je ovjeren tek potpis ovršenice i
da je zadužnica podnesena na izravnu naplatu tek 14. ožujka 2020.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl.

21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, dok je odluka o trošku donesena u
supsidijarnoj primjeni odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, s time da je ovršenici valjalo priznati
trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna i prijedloga od 312,50 kuna, dok je u
preostalom dijelu zahtjev odbijen jer radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka (čl. 155.
st. 1. ZPP-a) te da sudska pristojba nije plaćena niti zatražena.

U Zadru, 11. rujna 2020.

S U D A C

Marin Grbić, v.r.