- 1 -              Poslovni broj: Usž-1911/18-5

 

Poslovni broj: Usž-1911/18-5

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. G. Č. iz Z., koju zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S.1 & I. S.2 u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grad Z., Stručna služba gradonačelnika, Sektor za zastupanje Grada, Služba za zastupanje u upravnim postupcima, Z., radi prodaje građevinskog zemljišta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3278/15-10 od 26. siječnja 2018., na sjednici vijeća održanoj dana  11. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3278/15-10 od 26. siječnja 2018. godine.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

 

Obrazloženje

 

              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/Il-944-18/13-01/2, URBROJ: 514-04/01- 15-04 od 27. srpnja 2015. godine, u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice u odnosu na točku 3. izreke rješenja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, KLASA: UP/I-944-01/12-01/1, URBROJ: 251-14-02/703-12-5 od 13. prosinca 2012.,  kao i da se poništi rješenje Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, KLASA: UP/I-944-01/12-01/1, URBROJ: 251-14-02/703-12-5.od 13. prosinca 2012. godine, u dijelu pod točkom 3. izreke, kojim je odlučeno da svaka stranka upravnog postupka snosi svoje troškove.

              Ujedno je presudom odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

              Tužiteljica žalbom osporava ovakvu presudu iz svih zakonskih razloga.

              U bitnom navodi da je za potrebe postupka koji se vodio radi dobrovoljne predaje zemljišta, a koji je bio prekinut nakon smrti njezine prednice, zatražila nastavak tog postupka i budući se radi o de facto oduzetom zemljištu, a postupak je inicirao Grad Z., morala je, u zaštiti svojih interesa, angažirati odvjetnika pa drži da joj je troškove zastupanja u upravnom postupku trebalo priznati. Ne osporava odluku o obustavi tog postupka niti odluku kojom je odbijena sa prijedlogom za nastavak istog, ali smatra nezakonitom odluku o troškovima upravnog postupka i samim time smatra rješenje tuženika i presudu prvostupanjskog suda u tom dijelu nezakonitom.

Predlaže poništiti pobijanu presudu i meritorno riješiti pitanje naknade troška zastupanja u upravnom postupku. Potražuje i naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka pred ovim Sudom.

              Tuženik  osporava navode žalbe, ostaje kod svoje odluke i predlaže žalbu odbiti.

              Zainteresirana osoba nije odgovorila na žalbu.

              Žalba tužiteljice nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, a sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS),  ovaj Sud nalazi da, time što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

Iz podataka spisa proizlazi da je još 1994.g. Grad Z. inicirao postupak radi predaje zemljišta očitovanjem prema članku 31. Zakona o građevinskom zemljištu u odnosu na prednicu tužiteljice, nakon čije smrti je postupak prekinut, a tužiteljica je, nakon završetka ostavinskog postupka, tražila nastavak tog postupka. Taj zahtjev tužiteljice je prvostupanjsko tijelo odbilo, a postupak predaje očitovanjem obustavilo, jer je zakon po kojem je postupak bio pokrenut prestao važiti, a zemljište je u zemljišnoj knjizi upisano na vlasnike, među kojima je i tužiteljica.

Sporno je među strankama je li trebalo odrediti da se tužiteljici naknadi trošak zastupanja  u tom upravnom postupku, odnosno je li zakonita odluka da svaka stranka snosi svoj trošak tog upravnog postupka.

Postupak je pokrenut za vrijeme važenja Zakona o općem upravnom postupku

(„Narodne novine“, broj 53/91, dalje: ZUP91) koji u svojoj odredbi članka 114. propisuje da svaka stranka snosi, u pravilu, sama svoje troškove uzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaženja, danguba, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje, a kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak,  a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci  naknaditi opravdane troškove koji su ovoj nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je u takvu slučaju koja od stranaka djelomično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna naknaditi  protivnoj stranci troškove razmjerno dijelu svojeg zahtjeva s  kojim nije uspjela. Stranka koja je obiješću uzrokovala protivnoj stranci troškove u postupku, dužna je ovoj te troškove naknaditi.

Troškovi za pravno zastupanje naknađuju se samo u slučajevima kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano.

Obzirom da je postupak  predaje zemljišta očitovanjem obustavljen, taj postupak  nije okončan na štetu Grada Z. niti se uopće radilo o postupku u kojem su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima, štoviše, cijeli je postupak započeo radi reguliranja pravnog statusa zemljišta u obostranom interesu pa nema zakonske osnove da se Grad Z. obveže na naknadu troškova upravnog postupka.

Slijedom navedenog, pravilno su prvostupanjsko tijelo, tuženik i prvostupanjski sud zaključili da je u konkretnom slučaju relevantna odredba članka 114. stavka 1. ZUP91.  pa prigovori tužiteljice ne mogu utjecati na drugačiju odluku o trošku upravnog postupka.

Tužiteljica koja je ovaj spor izgubila nema pravo na naknadu troška zastupanja kako tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, tako i u žalbenom postupku pred ovim Sudom pa je njezin zahtjev trebalo odbiti, pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a.

              Slijedom svega navedenog, Sud nalazi da nisu osnovani navodi žalbe tužiteljice pa je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, presudio kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 11. rujna 2020.

                                                                                       

                                                                                                                                                 Predsjednica vijeća

                                                                                                                          Evelina Čolović Tomić, v.r.