- 1 -              Poslovni broj: Usž-520/20-2

 

 

Poslovni broj: Usž-520/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja W. B., B., U…, kojeg zastupa opunomoćenica A. J. Š., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine P., P., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsIgr-404/19-8 od 21. studenoga 2019., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2020.

             

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsIgr-404/19-8 od 21. studenoga 2019.

 

Obrazloženje

 

Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/19-01/277, urbroj: 2198/1-07/2-19-2 od 17. srpnja 2019. i rješenja Općine P., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, razvoj i EU fondove, klasa: UP/I-361-03/19-01/31, urbroj: 2198/13-04/1-19-2 od 22. svibnja 2019. (točka I. izreke), te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika od 17. srpnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu od 22. svibnja 2019., kojim mu se utvrđuje komunalni doprinos za ozakonjenu zgradu sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13. i 65/17.) i rješenja o izvedenom stanju, za izgrađenu zgradu na k.č. 5902, 5904/1, 5907 i 5908/1 k.o. S., obujma 1.123,23 mᶟ, u iznosu jedinične vrijednosti od 90,00 kn/mᶟ, što ukupno iznosi 101.090,70 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom zakonitost iste pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te postupovnih povreda sudskog postupka. Citira sadržaj dijela obrazloženja navedene presude, kojeg drži pogrešnim, a prema kojem prvostupanjski sud nalazi da nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari činjenica što je tužiteljeva pravna prednica imala prebivalište na području Općine P. preko 10 godina u trenutku podnošenja zahtjeva za ozakonjenje predmetne građevine, jer se radi o pravu isključivo vezanom za osobu obveznika plaćanja komunalnog doprinosa odnosno činjenicu njegovog prebivanja na području Općine P. Pri tomu tužitelj upire na članak 13. stavak 1. Odluke o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Općine Preko“, broj 1/19.), kojim je određeno, pored ostalog, da investitor odnosno obveznik plaćanja komunalnog doprinosa ostvaruje pravo na umanjenje komunalnog doprinosa ako na dan podnošenja zahtjeva ima neprekidno prebivalište na području Općine P. u propisanom trajanju, nakon čega navodi da prvostupanjski sud tu odredbu tumači tako što utvrđuje da je Općina, kao predstavničko tijelo, uvjet djelomičnog oslobođenja od plaćanja komunalnog doprinosa uvjetovala činjenicom neprekidnog prebivanja obveznika komunalnog doprinosa na području Općine P., pa kako tužitelj nema prebivalište na području Republike Hrvatske, to na njegovoj strani nije ostvaren taj uvjet. Tužitelj ponovno ističe kako navedenom Odlukom nije određeno da bi se radilo o strogo osobnom pravu, koje nije nasljedivo, jer se u tom slučaju ni postupak o zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju ne bi mogao nastaviti, ukoliko podnositelj zahtjeva umre tijekom postupka, a što se dogodilo u konkretnom slučaju. Upire i na odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema kojoj je podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, dužan po izvršnosti tog rješenja platiti, uz ostalo, komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Ovu odredbu materijalnog prava prvostupanjski sud nije primijenio. Dakle, u tom slučaju obveznik plaćanja komunalnog doprinosa je podnositelj zahtjeva za ozakonjenje, u konkretnom slučaju tužitelj, ali ne osobno, nego kao nasljednik pravog investitora i podnositelja zahtjeva. Naime, nije sporno da tužitelj, kao sada označeni obveznik, nije ujedno i podnositelj zahtjeva za ozakonjenje predmetne građevine, već je to bila njegova pok. majka M. B., koja je zahtjev podnijela 2017. godine. Tužitelj je, kao njezin nasljednik, samo nastavio postupak, uz napomenu da je i njegova pravna prednica imala prijavljeno prebivalište u S. još od 2003. godine, dakle više od 10 godina koliko je Odlukom o komunalnom doprinosu propisano. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i preinačiti osporenu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom, iznosi kako je nesporno da je investitor, sada pok. M. B., podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju dana 19. listopada 2017., te da je tužitelj, kao njezin nasljednik, nastavio započeti upravni postupak za izdavanje tog rješenja. Stoga, iako bi u trenutku podnošenja zahtjeva pok. M. B. ostvarivala pravo na popust na komunalni doprinos prema Odluci o komunalnom doprinosu, činjenica je da za njenog života nije odlučivano o njenom zahtjevu, pa, s obzirom da se radi o pravu koje nije prenosivo temeljem nasljeđivanja, u trenutku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu razmatra se samo o osobnim pravima nasljednika, ovdje tužitelja. Kako tužitelj nema prebivalište na području Općine P., to ne može ostvariti popust na obračun komunalnog doprinosa sukladno odredbama citirane Odluke, slijedom čega tuženik predlaže ovom Sudu odbiti žalbu kao neosnovanu.

Zainteresirana osoba, uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), protiv presude Upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je u konkretnom slučaju obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu stambenu zgradu tužitelj, koji nema prijavljeno prebivalište na području Općine P., a što ima za posljedicu da se na njega ne može primijeniti popust propisan Odlukom o komunalnom doprinosu.

Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ponavlja da je njegova pravna prednica ostvarila popust za plaćanje komunalnog doprinosa po osnovi prebivanja na predmetnom području, što, međutim, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, činjenica da je nakon smrti pravne prednice (podnositeljice zahtjeva za ozakonjenje), sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), tužitelj, kao njen nasljednik, nastavio postupak i ishodio rješenje o izvedenom stanju, znači da je time upravo tužitelj postao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, a što pak pretpostavlja da se uvjeti propisani za oslobođenje/popust kod plaćanja tog doprinosa moraju cijeniti isključivo u odnosu na njega, kako to osnovano navodi i prvostupanjski sud u osporenoj presudi, otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi.

S obzirom da u konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj nema prebivalište na području Općine P., to ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dato, ocijeniti nezakonitom.

Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za usvajanje žalbe.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 11. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.