Poslovni broj: 35 Gž-1140/2020-2

Poslovni broj: 35 Gž-1140/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Zvonimira Biškupa, u ostavinskom postupku iza pokojne I. J., OIB: ..., kćeri I., iz Z., rođene ..., a preminule ..., državljanke Republike Hrvatske, povodom žalbe D. S., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u Z., podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-2372/2019-4 od 25. lipnja 2020., dana 11. rujna 2020.

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba D. S. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-2372/2019-4 od 25. lipnja 2020. u pobijanim toč. II., IV. i V. izreke.

              Nepobijane toč. I. i III. izreke navedenog rješenja ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I. PREKIDA SE ostavinski postupak iza pokojne I. J., kćeri Ivana, iz Z., rođene ..., a preminule ..., drž. RH, OIB ...

II. Upućuje se D. S. iz Z., OIB ..., da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv G. Z. sa sjedištem u Z., OIB ..., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između ostaviteljice I. J. iz Z., OIB ..., i D. S. iz Z., OIB ..., koja je izvanbračna zajednica prestala smrću ostaviteljice I. J. ...

3. Prekid postupka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.
4. O pokretanju parničnog postupka iz točke II. izreke ovog rješenja dužan je D. S. iz Z.,  OIB ..., obavijestiti ovaj sud dostavom primjerka tužbe, a pozivom na gornji broj spisa.
5. Ako u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja D. S. iz Z., OIB ..., ne pokrene parnični postupak na koji je upućena ovim rješenjem, ostavinski postupak bit će nastavljen, a raspravljanje ostavine će se dovršiti bez obzira na razloge zbog kojih je stranka upućena na parnicu.“

Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija D. S., OIB: ..., iz Z., (nastavno: žalitelj) iz svih zakonom predviđenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da ga ukine u pobijanim dijelovima i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da se tijekom ostavinskog postupka kao osoba koja polaže pravo na zakonsko nasljeđivanje iza ostaviteljice javio D. S. s tvrdnjom da je izvanbračni suprug ostaviteljice. Ostaviteljica nije ostavila oporuku, drugi zakonski nasljednici iza ostaviteljice nisu bili poznati, a po proteku roka od 6 mjeseci niti jedna osoba se nije javila na oglas pa je javni bilježnik o predmetnom ostavinskom postupku, s obzirom da se radi o potencijalno ošasnoj ostavini, obavijestio G. Z.. D. S. je tijekom postupka dao iskaz u kojem je naveo da se s ostaviteljicom upoznao u ožujku 2015. i da je tijekom vremena prijateljstvo preraslo u izvanbračnu zajednicu za vrijeme trajanja koje su ostaviteljica i on živjeli u stanu ostaviteljice sve do njene smrti, a dao je i nasljedničku izjavu kojom se prihvaća zakonskog nasljedstva iza ostaviteljice, dok su tijekom postupka svoje ovjerene izjave u spis dostavili R. B. K., Z. K., V. G.1, V. G2. i M. B., u kojima su naveli da su po njihovim saznanjima ostaviteljica i D. S. živjeli u izvanbračnoj zajednici od sredine 2015. do smrti ostaviteljice. U spis su pisane izjave dostavili i M. M. te S. R. koji su naveli kako stanuju u istoj nekretnini u kojoj je živjela i ostaviteljica te kako su upoznati da je ostaviteljica bila u odnosu sa D. S., ali da smatraju kako se nije radilo o odnosu koji bi imao karakter izvanbračne zajednice jer da D. S., po njihovim saznanjima, nije živio s ostaviteljicom. Budući da iz toga proizlazi da je među strankama sporno postojanje izvanbračne zajednice ostaviteljice i D. S., odnosno da je sporna činjenica o kojoj ovisi odnos nasljednika i ostaviteljice na temelju kojeg se po zakonu nasljeđuje, prvostupanjski sud je primjenom čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju odlučio prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na parnicu, time da je prilikom ocjenjivanja koju će stranku uputiti u parnicu odnosno prilikom ocjenjivanja pravo koje stranke je manje vjerojatno sud zauzeo stajalište da je manje vjerojatno pravo D. S. jer, iako iz ovjerenih izjava R. B. K., Z. K., V. G.1, V. G.2 i M. B. proizlazi da su ostaviteljica i D. S. od sredine 2015. do smrti ostaviteljice bili u izvanbračnoj zajednici, istim je izjavama izravno suprotstavljena zajednička izjava M. M. i S. R. u kojoj isti navode kako smatraju da odnos D. S. i ostaviteljice nije imao karakter izvanbračne zajednice.

Žalitelj osporava odluku suda prvog stupnja kojom je on upućen na pokretanje parnice zbog stava da je njegovo pravo manje vjerojatno, ističući da je pogrešno primijenjena odredba čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju. S time u vezi prigovara da je odluka donesena na temelju pisanih izjava svjedoka, bez da je sud imao neposredan kontakt s personalnim dokaznim sredstvima.

Ovaj sud, protivno stavu žalitelja, cijeni pravilnim zaključak prvostupanjskog suda, a u odnosu na prigovor nesaslušanju svjedoka ističe da će se svi dokazi koje će stranke smatrati važnima za dokazivanje svojih tvrdnji i utvrđivanje odlučnih činjenica provesti u eventualno pokrenutom parničnom postupku i u tom će postupku sud u presudi biti dužan ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno zahtjevima Zakona o parničnom postupku.

U ovom slučaju na parnicu se upućuje stranka čije je pravo manje vjerojatno, a prvostupanjski sud je na okolnosti u tom pravcu saslušao žalitelja i pročitao izjave osoba koje je žalitelj naveo kao zajedničke prijatelje njega i ostaviteljice – pri čemu je izjave R. B. K., Z. K., V. G.1, V. G.2 i M. B. dostavio žalitelj putem punomoćnika, a zajedničku izjavu dostavili su i M. M. te S. R. (koje je žalitelj pred javnim bilježnikom 2. ožujka 2020. također naveo kao zajedničke prijatelje) – te s obzirom na vrstu postupka i nastali spor nije bilo nužno kontradiktorno raspravljati. Osim toga, treba istaknuti da je na navedenom ročištu pred javnom bilježnikom žalitelj predložio dodjelu kraćeg roka "radi obavijesti... hoće li pobrojane osobe iz njegovog iskaza biti voljne u ovom ostavinskom postupku na zapisnik dati svoje izjave te koje su to osobe", da bi potom, podneskom od 13. ožujka 2020., žalitelj dostavio izjave navedenih osoba "sukladno raspravnom rješenju" – bez prijedloga za saslušanjem tih osoba, već uz prijedlog "da Naslovno tijelo dalje sukladno zakonu postupi".

Neosnovano je, stoga, u okolnostima ovog slučaja inzistiranje na neposrednom saslušanju svjedoka, a žalitelj je opravdano upućen na pokretanje parnice jer za sada nije pružio uvjerljive dokaze koji bi opravdavali zaključak da je njegovo pravo vjerojatnije. Dokazi koje je pružio, osim vlastitog saslušanja, međusobno su suprotstavljeni, pri čemu njegove tvrdnje o postojanju izvanbračne zajednice negiraju M. M. te S. R. – na koje se u kontekstu možebitnih svjedoka zbog prijateljske veze pozvao on sam, a osim toga iz žaliteljeva iskaza vidljivo je da unatoč tome što je, kako tvrdi, živio s ostaviteljicom u njezinu stanu, nije u istome prijavio prebivalište niti boravište. Kod takvog stanja stvari odluka o upućivanju žalitelja na parnicu pravilna je i zakonita, što, međutim, ne znači da u parnici neće biti moguće utvrditi postojanje izvanbračne zajednice između njega i ostaviteljice I. J.. Žalitelj će u parničnom postupku, ako ga pokrene, imati pravo iznošenja činjenica koje smatra odlučnima i predlaganja dokaza važnih i relevantnih za utvrđivanje tih činjenica koje govore u prilog njegovim tvrdnjama, a ova odluka to ni na koji način ne dovodi u pitanje.

Imajući u vidu da nije počinjena bitna povreda odredaba ostavinskog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) u vezi sa čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – nastavno: ZN) jer s obzirom na predmet postupka pobijano rješenje nema takvih nedostataka zbog kojih ga ne bi bilo moguće ispitati, nego su dani razlozi dovoljno jasni i neproturječni, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 175. st. 2. ZN potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanim toč. II., IV. i V. izreke.

Nepobijane toč. I. i III. izreke navedenog rješenja ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 11. rujna 2020.