1

Poslovni broj: Gž-1807/2019-2

Poslovni broj: Gž-1807/2019-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Milošu Lojenu kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja P. P. d.o.o. P., OIB …, zastupanog po punomoćniku S. P. V., odvjetniku u P., protiv tuženika J. G. iz N., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-64/2019-2 od 22. srpnja 2019. godine, 10. rujna 2020.,

riješio je

Povodom žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-64/2019-2 od 22. srpnja 2019. u odbijajućem dijelu pod točkom I 2. izreke kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan i u tom dijelu se zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja odbacuje te se ukida i rješenje pod točkama II i III izreke bez vraćanja predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

Nepobijani, dosuđujući dio prvostupanjskog rješenja kojim je prihvaćen platni nalog tužitelja pod točkom I 1. te 2. kojim je tuženiku naložen platež tražbine od 130,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te platež parničnog troška od 256,25 kn sa pripadajućom zateznom kamatom nije bio predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. 1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 130,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od 22. kolovoza 2012. do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 256,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2019. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj odbija.

II. Tuženik se upozorava da će sud odbaciti nepravovremeno podnesene prigovore.

III. Ako tuženik odbije primitak ovog rješenja na hrvatskom jeziku, sukladno članku 8. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima, sud će mu isto dostaviti prevedeno po ovlaštenom sudskom tumaču, s time što će trošak prevođenja u konačnici pasti na onu stranku koja ne uspije u postupku.

U daljnjem tijeku postupka pozivi, odluke i druga pismena upućivat će se tuženiku na hrvatskom jeziku, a i tuženik je dužan upućivati svoje podneske sudu na hrvatskom jeziku (članak 103. i 104. Zakona o parničnom postupku).

Tuženik se upozorava da može imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj."

Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj po punomoćniku odvjetniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da obveže tuženika na naknadu cjelokupnog troška postupka, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu žalbenog postupka.

Žalba tužitelja nije osnovana, no povodom žalbe tužitelja je ovaj drugostupanjski sud odlučivao po službenoj dužnosti zbog povrede pravila o nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj.

Nije sporno da se u ovom postupku radi o tuženiku s domicilom u Republici Njemačkoj. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Uredbe broj 1215/2012 u nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koju je donio Europski parlament i Vijeće Europske unije dana 12. prosinca 2012. i koja se primjenjuje od 10. siječnja 2015. (dalje: Uredba), potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili pred sudom gdje potrošač ima domicil dok prema st. 2. istog članka druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.

Dosljedno tome, postupak se mogao pokrenuti samo pred nadležnim sudom u Republici Njemačkoj, odnosno nadležnim tijelom, a ne u Republici Hrvatskoj.

Prema odredbi čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

U navedenom postupku sud je postupao i donio navedeno rješenje kao apsolutno nenadležan jer je odlučio o tužbi protiv tuženika s domicilom u Republici Njemačkoj, a što je protivno citiranoj odredbi čl. 18. st. 1. Uredbe i time je primjenom odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a po službenoj dužnosti valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojem nije pravomoćno, a radi se o djelomično odbijenom zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška.

U preostalom dosuđujućem dijelu koje nije obuhvaćeno žalbom stranaka (I 1., djelomično točka 2. u dosuđujućem dijelu) prvostupanjsko rješenje nije bilo predmetom drugostupanjskog postupka, no rješenje je ukinuto i u točkama II i III kojima se određuje postupanje u daljnjem tijeku postupka upravo iz razloga što se postupak ne može radi prije izloženih razloga voditi pred sudom Republike Hrvatske u skladu s čl. 18. st. 1. Uredbe.

Temeljem navedenih razloga prvostupanjsko rješenje je po službenoj dužnosti ukinuto temeljem odredbe čl. 380. toč. 3., a u vezi sa čl. 16. st. 3. ZPP-a.

Koprivnica, 10. rujna 2020.