Poslovni broj: 57 Pž-5434/2018-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-5434/2018-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja E. Z., d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. A. d.d., OIB ..., B., radi isplate iznosa od 11.712,00 kn odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1915/2017 od 30. svibnja 2020.,

10. rujna 2020.

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1915/2017 od 30. svibnja 2020.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je odbio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 11.712,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i odbio kao neosnovan naložio tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.800,00 kn (točka II. izreke).

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da ne postoji odgovornost tuženika kao prijevoznika u zračnom prijevozu za kašnjenje leta 2. studenog 2016. broj OU 440 na relaciji Z. – B., jer je sud primjenom čl. 19. Konvencije o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu („Narodne novine“ broj 9/07; dalje: Konvencija) utvrdio da je do kašnjenja leta došlo uslijed zabrane polijetanja zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u B., posljedično čemu se radi o višoj sili kao razlogu kašnjenja zrakoplova. Pored toga što tužitelj nije dokazao postojanje tuženikove odgovornosti, on nije dokazao da je zaista pretrpio štetu slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP) tužbeni zahtjev neosnovan.

Protiv presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Pored toga, sud je počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je nepravilno primijenio odredbe čl. 230. st.

2. ZPP-a i čl. 250. ZPP-a u odnosu na ocjenu dokaza iskaza saslušanog svjedoka Ž. V. jer on nema neposrednih saznanja o spornim činjenicama kao i u odnosu na isprave na temelju kojih sud nije mogao samostalno utvrđivati činjenice jer za to nema potrebna stručna znanja. Pogrešna primjena materijalnog prava ogleda se u te što je odredbom čl. 19. Konvencije propisana tuženikova obveza poduzimanja svih radnji radi otklanjanja štete, koju tuženik nije dokazao. Zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 2.362,50 kn.

U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene razloge.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljeva žalba neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 11.712,00 kn zbog kašnjenja leta tuženika broj OU 440 2. studenog 2016. na relaciji Z.-B. jer je umjesto u 9,10 sati avion sletio u B. u 9,42 sati.

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrđivao, postoji tuženikova odgovornost za kašnjenje spornog avionskog leta, kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, između ostalog i saslušanjem svjedoka Ž. V. i uvidom u priloženi Izvadak aeronautičkog sistema tuženika u kojem je utvrđeno da je razlog kašnjenja zabrana polijetanja zbog nepovoljnih vremenskih prilika, te primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Žalbeni navodi svode se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 230. st. 2. ZPP-a i čl. 250. ZPP-a koji nisu ispitani jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je kašnjenje zrakoplova uzrokovano nepovoljnim vremenskim uvjetima koje tuženik odnosno njegovi zaposlenici nisu mogli spriječiti posljedično čemu prema čl. 19. Konvencije tuženik ne može biti odgovoran za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj. Pored toga, tužitelj nije dokazao da je zbog kašnjenja zrakoplova propustilo sastanak u Republici Bugarskoj i pretrpio štetu uslijed eventualnog gubitka posla slijedom čega je prvostupanjski, pravilnom primjenom odredaba o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev.

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. rujna 2020.

Sudac

Mirta Matić, v.r.