- 1 -              Kžm 41/2019-7

 

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 41/2019-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. listopada 2019. broj Kmp-1/2019., u sjednici održanoj 10. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Žalba optuženog M. L. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi M. L. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11 pa je, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.128,00 kn.

 

Protiv te presude žali se optuženik po svojoj braniteljici Đ. L., odvjetnici iz O., zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne uvjetna osuda ili podredno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-1), dostavljen na uvid Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

Iako uredno izvješteni, optuženik i njegova braniteljica, odvjetnica Đ. L., kao niti zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nisu pristupili na sjednicu žalbenog vijeća, pa je ista održana u nenazočnosti stranaka, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08-I.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Promašeno se žalbom ističe da je optuženiku, u ranijem kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, za predmetno kazneno djelo bila izrečena uvjetna osuda, što po ocjeni žalitelja predstavlja odgovarajuću sankciju.

 

Nasuprot tome, imajući u vidu da je državni odvjetnik protiv navedene presude Općinskog suda u Velikoj Gorici podnio žalbu zbog odluke o kazni, nije bilo zapreke da Županijski sud u Velikoj Gorici, u ponovljenom suđenju, preocjeni okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

Sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne u pobijanoj presudi su pravilno cijenjene. Tako prvostupanjski sud osnovano cijeni olakotnim činjenicu da je optuženik u vrijeme događaja bio mlađa punoljetna osoba bez kaznenih osuda, da je sam pretrpio teže ozljede posljedicom predmetne nesreće te da je priznanjem kaznenog djela izrazio kritičnost prema vlastitom postupku.

 

Upravo navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, opravdale su primjenu zakonskih odredaba o ublažavanju kazne i izricanju kazne zatvora ispod zakonom zapriječenog minimuma od tri godine.

 

Daljnjem blažem kažnjavanju ili primjeni druge sankcije (uvjetne ili djelomične uvjetne osude) ovdje doista nema mjesta. Naime, treba imati u vidu da je optuženik kritične prilike upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 1,76 g/kg te da se kretao brzinom koja je za 50 km/h veća od dozvoljene, što je sve u uzročnoj vezi s gubitkom kontrole nad vozilom i prelaskom na suprotnu stranu kolnika kojom se pravilno kretalo vozilo pok. oštećenika N. M. Moguća alkoholiziranost pok. oštećenika na koju žalba ukazuje, uopće nije u uzročnoposljedičnoj vezi s načinom njegove vožnje niti je doprinjela sudaru vozila pa se ta okolnost optuženiku ne može cijeniti kao olakotna.

 

Isto tako, tvrdnja žalbe o trudnoći optuženikove djevojke, kao nova olakotna okolnost, uopće nije dokumentirana niti je kao takva uzeta u obzir.

 

S druge strane, optuženik je, iako mlada osoba, već prethodno u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog povrede prometnih propisa i to jednom upravo zbog upravljanja motornim vozilom u alkoholiziranom stanju, ali je, bez obzira na tamo izrečene kazne i mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, ponovno upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju, što ukazuje da ranije primijenjene sankcije nisu polučile svrhu u smislu njegovog preodgoja. Stoga se radi o značajnoj otegotnoj okolnosti.

 

Slijedom navedenog, dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je po sudu prvog stupnja izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine u svemu primjerena jer odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika. Tom i tako odmjerenom kaznom će se, po uvjerenju ovog žalbenog suda, u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali i upozoriti drugi građani da se klone kršenja prometnih propisa, posebno upravljanja vozilom u alkoholiziranom stanju.

 

Također, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

 

Naime, žalitelj tvrdi da od svojih primanja uzdržava bolesnu majku i sestre te po pozivu osigurateljskog društva plaća mjesečne rate regresa zbog posljedica prouzročenih predmetnom prometnom nesrećom. Stoga smatra da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Nasuprot tome, ovi navodi žalbe nisu dokumentirani i kao takvi ne predstavljaju osnov za oslobođenje od obveze plaćanja. Osim toga, ukupno nastali troškovi kaznenog postupka koje je optuženik po odluci prvostupanjskog suda dužan platiti u iznosu od 9.128,00 kn, sami po sebi, ne predstavljaju značajan teret za mladog i zaposlenog optuženika koji nije oženjen niti ima maloljetne djece. Međutim, ako se u postupku naplate troškova dokaže loše imovno stanje optuženika, predsjednik vijeća prvostupanjskog suda može ga posebnim rješenjem osloboditi u cijelosti ili djelomično plaćanja troškova postupka, sukladno čl. 148. st. 6. ZKP/08-I.

 

Kako time navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 10. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.