- 1 -              I Kž 433/2020-7

Broj: I Kž 433/2020-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. V. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2020. broj K-5/20, u sjednici održanoj 10. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. V. B. kao neosnovane te se  potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, opt. V. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, u koju kaznu se, na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. prosinca 2019. do 4. lipnja 2020.

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11. u vezi s čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.)  utvrđeno je da novčani iznos od 296.596,28 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom, da je taj iznos imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku da Republici Hrvatskoj isplati navedeni iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka i to troškove svjedoka 272,00 kuna i troškove paušala 2.000,00 kuna.

Protiv te presude žali državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Žalbu je podnio opt. V. B. putem branitelja T. M., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

Optuženik je odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, optuženika i branitelja T. M., odvjetnika iz Z.

Žalbe nisu osnovane.

Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da su olakotne okolnosti precijenjene, dok je propušteno otegotnim vrednovati duljinu trajanja kaznenog postupka što je posljedica nedostupnosti optuženika koji se dragovoljno predao tijelima Republike Hrvatske 18. prosinca 2019. te osobito da je kazneno djelo počinio kao zaposlenik oštećenog trgovačkog društva K. s.

Nasuprot tome optuženik naglašava da njegova neosuđivanost kroz cijelo razdoblje prije i nakon učina djela  (30. kolovoza 2013.) „…ukazuje na zaključak da se u konkretnom slučaju radilo o jednom izoliranom slučaju za koje je …priznanjem djela pokazao spremnost odgovarati za učinjeno.“ što je, uz izostanak otegotnih okolnosti, trebalo cijeniti u većoj mjeri.

Razmotrivši odluku o kazni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osuda na kaznu zatvora u trajanju tri godine primjerena je svim onim okolnostima o kojima ovisi mjera i vrsta kazne. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženiku olakotnim cijenio neosuđivanost, priznanje, iskreno kajanje i žaljenje te spremnost vraćanja otuđenog novca, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Premda je u pravu državni odvjetnik kako otegotnim treba vrednovati činjenicu da je optuženik kazneno djelo počinio kao zaštitar zaposlen kod oštećenog trgovačkog društva, iskoristivši svoje znanje o vremenu i načinu prijevoza novčanih sredstava, pa nema mjesta blažem kažnjavanju kako predlaže optuženik, prevladavajući značaj olakotnih okolnosti ne opravdava ni izricanje strože kazne. Stoga će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kaznom zatvora u trajanju tri godine ostvariti zakonom propisana svrha iz čl. 41. KZ/11.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. koje su ispitane po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujna 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.