Broj: Rev 1006/08

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, mr. sc. Jadranka Juga i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz R., zastupane po punomoćniku S. D., odvjetniku u P., protiv I-tuženika I. D. i II-tuženice N. D., oboje iz R.,  oboje zastupani po punomoćnicima M. M. i D. M., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u R., radi utvrđenja vlasništva i predaju u posjed pokretnih stvari, odlučujući o reviziji I-tuženika I. D. i II-tuženice N. D., protiv presude Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž-2675/06 i Gž-2676/06 od 12. svibnja 2008., kojom su potvrđene presude Općinskog suda u Rovinju, posl. br. P-304/03-15 od 3. kolovoza 2004. i dopunska presuda istog suda, posl. br. P-304/03-19 od 30. svibnja 2006., u sjednici održanoj  7. siječnja 2010.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rovinju, posl. br. P-304/03-15 od 3. kolovoza 2004. pod toč. I izreke naloženo je I-tuženiku I. D. i II-tuženici N. D. da tužiteljici predaju u posjed točno opisane i označene stvari u izreci pod toč. 1. do 49.. Pod toč. II izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kao neosnovan. Pod toč. III izreke naloženo je I-tuženiku I. D. i II-tuženici N. D. da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu 36.132,76 kn dok se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa 41.073,76 kn odbijena.

Dopunskom presudom Općinskog suda u Rovinju posl. br. P-304/03-19 od 30. svibnja 2006. pod toč. I izreke utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica opisanih i označenih pokretnih stvari u toč. 1. do 49.. Pod toč. II izreke tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen je kao neosnovan.

Drugostupanjskom presudom  odbijene su kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđene citirane presude prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju su podnijeli I-tuženik I. D. i II-tuženica N. D. (dalje: tuženi) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženi predlažu da revizijski sud prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu kao i obje presude prvostupanjskog suda i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženih.

Revizija tuženih nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08 - dalje: ZID ZPP - stupio na snagu 1. listopada 2008.).

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnica označenih i opisanih pokretnih stvari koje su u posjedu tuženih, te da joj tuženi predaju u posjed iste pokretne stvari.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u predmetu br. P-206/97 odnosno P-68/98 odbijena s tužbenim zahtjevom da su je tuženi smetali u posjedu kuće u R., te je naloženo tužiteljici da tuženima naknadi parnični trošak u iznosu 2.104,50 kn (list 88 do 92 priloženog spisa). Da je u istom postupku sastavljen zapisnik 12. prosinca 1997. (list 45 do 46 priloženog spisa) kojeg su stranke uredno potpisale, a istim je utvrđeno da su točno pobrojane i označene pokretne stvari vlasništvo tužiteljice. Utvrđeno je da su zapisnicima o obavljenom očevidu na licu mjesta od 5. i 19. svibnja 2004. (list 18 do 20 predmetnog spisa) točno pobrojane i opisane pokretne stvari tužiteljice i to iste one koje su popisane zapisnikom 12. prosinca 1997. u priloženom spisu pod brojevima od 1 do 50 osim pokretnina pod brojem 3, 31, 38 i 48. Utvrđeno je da tuženi nemaju pravo zadržaja popisanih pokretnina tužiteljice na ime parničnih troškova dosuđenih tuženima u predmetu P-206/97 odnosno P-68/98, budući njihova tražbina proizlazi iz druge pravne osnove.

Iz tih utvrđenja sudovi su zaključili da tužiteljica ima pravo zahtijevati od tuženika predaju u posjed označenih i opisanih pokretnih stvari pobrojanih u toč. 1 do 49 toč. I izreke prvostupanjske presude od 3. kolovoza 2004. (time da je zahtjev odbijen za stvari koje je u zapisniku utvrđeno da se ne nalaze u posjedu tuženika), pa je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se tuženima nalaže da tužiteljici predaju u posjed navedene pokretne stvari.

Nadalje, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica vlasnica pokretnih stvari pobrojanih od rednog broja 1 do 49, što je utvrđeno iz dokaza u spisu, posebno uvidom u zapisnik 12. prosinca 1997. u priloženom spisu P-206/97 odnosno P-68/98 (list 45 i 46 spisa).

Slijedom navedenog, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tužiteljica vlasnica pokretnih stvari opisanih i pobrojanih u toč. 1 do 49 dopunske presude Općinskog suda u Rovinju br. P-304/03-19 od 30. svibnja 2006. - toč. I izreke.

Tuženici u reviziji u bitnome ističu da su tužiteljici već na ročištu 5. svibnja 2004. ponudili predaju navedenih pokretnih stvari, te da je tužiteljica 23. kolovoza 2004. nakon presude prvostupanjskog suda 3. kolovoza 2004. iste i preuzela, pa je sud tužbu trebao odbaciti.

Međutim, kako je presuda kojom se nalaže tuženima da tužiteljici predaju stvari u posjed donijeta 3. kolovoza 2004., a dopunska presuda (koja je trebala prethoditi presudi na predaju u posjed) kojom se utvrđuje da je tužiteljica vlasnica navedenih pokretnih stvari, donijeta 30. svibnja 2006., to su revizijski razlozi tuženih u tom pravcu neosnovani.

Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, – dalje: ZV), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. istog Zakona, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Shodno tome, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice na predaju pokretnih stvari i utvrđenja vlasništva istih, pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV).

Ne postoji, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 3. ZPP).

Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. siječnja 2010.