- 1 -              I Kž 472/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž 472/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. Č., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06. i 110/07. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 12. kolovoza 2020. broj Ik I-130/2020-9, u sjednici održanoj 10. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba zatvorenika M. Č. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, odbijen je prijedlog za uvjetni otpust podnesen po zatvoreniku M. Č. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina, umanjene za šest mjeseci odlukom Predsjednice Republike Hrvatske o pomilovanju od 25. siječnja 2016. broj 703-04/15-01/4., a na koju kaznu je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. siječnja 2016. broj Kv-1147/15-24 kojom su preinačene u odluci o kazni pravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. studenog 2014. broj Kv-1835/13. i pravomoćna presuda Općinskog suda u Koprivnici od 8. prosinca 2014. broj K-90/13-46. Kazna zatvora mu ističe 13. svibnja 2022.

 

Protiv tog rješenja osobnu žalbu podnio je zatvorenik M. Č., bez izričitog navođenja žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da se preinači pobijano rješenje te da ga se uvjetno otpusti. Žalbu protiv tog rješenja podnio je zatvorenik i po opunomoćeniku, odvjetniku B. K., zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati žalbu zatvorenika M. Č. u odnosu na pobijano rješenje posl.br.Ik I-130/2020 Županijskog suda u Šibeniku od dana 12.kolovoza 2020.godine,kojim je odbijen prijedlog za uvjetni otpust“.

 

S obzirom na to da se obje žalbe međusobno dopunjuju, bit će razmatrane kao jedna jedinstvena žalba.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji se u smislu odredbe članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, zatvoreniku M. Č. pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Županijskog suda u Sisku od 16. prosinca 2019. broj Ik I-667/2019-10 i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. siječnja 2020. broj I Kž 29/2020-5 odbijen je osobni prijedlog za uvjetni otpust.

 

Nakon toga, zatvorenik je prije proteka roka od jedne godine od pravomoćnosti navedenog rješenja iz članka 158. stavka 3. ZIKZ-a ponovno podnio osobni prijedlog za uvjetni otpust (10. srpnja 2020., a potom ga dopunio 6. kolovoza 2020. po opunomoćeniku, odvjetniku B. K.) navodeći da mu je majka bolesna te da je u međuvremenu hospitalizirana u bolnici U. (od 8. svibnja 2020.), o čemu je priložio potvrdu te bolnice, a što po njemu predstavlja novu okolnost koja opravdava podnošenje tog prijedloga prije proteka navedenog roka.

 

Prvostupanjski je sud pravilno uzeo u meritorno razmatranje novi osobni prijedlog zatvorenika, neovisno o tome što je isti podnesen prije isteka roka od jedne godine od pravomoćnosti prethodne odluke, iako se doduše prvostupanjski sud o tome nije izričito očitovao u pobijanom rješenju, budući da je u konkretnoj situaciji nastupila nova okolnost koja opravdava podnošenje tog prijedloga, a što proizlazi iz priložene potvrde bolnice U.

 

Međutim, nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. Č., s obzirom na to da još nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti iz članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11-19.) za zatvorenikovo ranije uključivanje u život na slobodi jer do sada izdržani dio kazne nije dostatno utjecao na zatvorenika na način da se može osnovano očekivati da ubuduće neće činiti nova kaznena djela.

 

Naime, zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 14 godina i šest mjeseci (pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine) od 2008. te mu je ostalo za izdržati manje od dvije godine. Tijekom dosadašnjeg razdoblja izdržavanja navedene kazne zatvora u Kaznionici u G., L. te Zatvoru u G. i sada u Š. zatvorenik je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora imao oscilacije u ponašanju, od ocjene zadovoljava do sadašnje razine uspješan, pri čemu nema mogućnost korištenja pogodnosti. Za vrijeme izdržavanja kazne u Zatvoru u G. zatvorenik je postupio protivno uvjetima određenim u rješenju o prekidu izvršavanja kazne zatvora jer se nije vratio u zatvor u vrijeme određeno u rješenju, zbog čega je u zatvor priveden po policijskim službenicima. Osim toga, prema izvješću Zatvora u Š. proizlazi da se protiv zatvorenika pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodi kazneni postupak pod brojem K-643/2019. zbog istovrsnog kaznenog djela, a za koje je osnovano sumnjiv da ga je počinio tijekom odobrenog mu prekida. Uz činjenicu da je zatvorenik specijalni povratnik i to zbog raznovrsnih kaznenih djela (zlouporabe opojnih droga, sprečavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, krađe, krivotvorenje isprave, oduzimanje tuđe pokretne stvari i drugih), mišljenje je Zatvora u Š. da navedeni osobni prijedlog treba odbiti.

 

Upravo navedene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a neovisno o tome što zatvorenik ističe da ima osiguranu postpenalnu skrb, da bi se bavio poljoprivredom, stočarstvom te obavljao građevinske poslove na slobodi i da sada ima radnu motivaciju, upućuju na to da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi. Zbog toga je prvostupanjski sud osnovano odbio osobni prijedlog zatvorenika, budući da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Kraj takvog stanja stvari, na takav zaključak ne utječu niti žalbeni navodi zatvorenika da bi brinuo o majci koja je sada hospitalizirana, budući da joj je sva potrebna skrb pružena u okviru stručnog i zdravstvenog sustava. Nisu odlučni niti žalbeni navodi zatvorenika da će aktivno sudjelovati u kaznenom postupku koji se vodi protiv njega te se odazivati svim pozivima suda, a niti okolnost što u izvješću zatvora nije navedeno da je zatvorenik imao posjete u zatvoru.

 

Stoga navodi žalbe zatvorenika nisu osnovani pa kako niti ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti nisu nađene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., to je trebalo na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. rujna 2020.