1              Poslovni broj: Gž Ob-618/2020-2

Poslovni broj: Gž Ob-618/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB: …, iz L., zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u I., protiv tuženice S. J., OIB: …, iz N., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P Ob-12/2020-13 od 16. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2020.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj P Ob-12/2020-13 od 16. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Tužena S. J., OIB: …, iz N., obvezuje se za uzdržavanje Z. P., OIB: …, iz L., plaćati iznos od 700,00 kn mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe 17. siječnja 2020. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospijevajuće obroke uzdržavanja dužna platiti 20-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate, kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

III. Punom. tužitelja Z. Ž., odvjetniku iz I., OIB: …, određuje se trošak parničnog postupka u iznosu od 2.540,00 kuna na teret Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, a prema rješenju Klasa: UP/I-701-03/19-01/124 i Ur. broj: 2186-01-03-07/3-19-7 od 11. studenoga 2019., a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je uzdržavanje tužitelja, oca, od strane njegove kćeri, tuženice, u mjesečnim iznosima od po 700,00 kuna od podnošenja tužbe pa ubuduće.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da živi u samačkom kućanstvu u L. U braku je bio oko godinu dana te je u braku rođeno jedno dijete S. P. Međutim, zbog narušenih obiteljskih odnosa, između njega i supruge 1978. došlo je do razvoda braka, a nakon toga malodobna kćer koja je tada bila starosti oko godinu živjela je kod njegovih roditelja. Cijelo vrijeme odrastanja njegove kćeri S., on istu nije uzdržavao kao ni njegova bivša supruga, već su nakon razvoda braka istu uzdržavali njegovi roditelji. Njegova kćer S. udala se 5. lipnja 2015. za S. J., te od udaje tj. od 2015., koliko je njemu poznato, živi u N. S kćerkom nije u kontaktu, osim što se povremeno oko dva puta tijekom godine čuju telefonskim putem. Zna da ista ima dijete starosti 4 godine, zna da ista nema prihoda, da je nezaposlena, dok druge činjenice u vezi svoje kćeri posebice imovine i prihoda nisu mu poznate. Napominje da je nezaposlen, bez prihoda, uzdržava se od zajamčene minimalne naknade koju ostvaruje putem Centra za socijalnu skrb I. u iznosu od 920,00 kuna, da ima niz zdravstvenih poteškoća vezano uz probleme sa srcem, koljenima te druge zdravstvene poteškoće tako da mjesečno za lijekove koje kupuje mora izdvajati oko 60,00 kuna. Zbog zdravstvenog stanja da je nesposoban za rad. Nema imovine, kuća u kojoj živi starosti je preko 50 godina. S obzirom da nema značajnije imovine, te da ostvaruje socijalnu pomoć od 920,00 kuna mjesečno.

Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj rođen 1954. te da nije sposoban za rad, nema dovoljno sredstava za život, prima socijalnu pomoć u iznosu od 920,00 kuna mjesečno, nema imovine, živi u kući starosti preko 50 godina, narušenog je zdravstvenog stanja, te mora za lijekove izdvajati 60,00 kuna mjesečno.

Tuženica je rođena ... godine, kćer je tužiteljeva. U braku je od 5. lipnja 2015. sa S. J., a živi u N., nezaposlena je i bez prihoda. Iz potvrde o visini dohotka i primitka Porezne uprave, Ispostave Z. od 19. lipnja 2020. proizlazi da tuženica nema ostvareni dohodak od nesamostalnog rada, a također ni drugih značajnijih primitaka.

Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da tužitelj nije doprinosio uzdržavanju tužene, svoje kćeri, za vrijeme njezinog odrastanja, djetinjstva, redovnog školovanja, iako mu je to bila zakonska obveza kao oca odnosno roditelja.

Prema odredbi članka 292. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje u tekstu: ObZ-a), punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Stavkom 2. istog članka je određeno da se dijete iz stavka 1. članka 292. ObZ-a može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza.

S obzirom da je utvrđeno da tužitelj iz neopravdanih razloga nije doprinosio za uzdržavanje svoje kćeri tuženice S. J. rođene P. u vrijeme njezinog djetinjstva, maloljetnosti kao niti njezinog redovnog školovanja, a što mu je bila zakonska obveza kao oca – roditelja, nije ispunjen osnovni uvjet da bi tuženica kao njegovo dijete – kćer, bila dužna doprinositi uzdržavanju svog oca - tužitelja. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presude pobijaju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 10. rujna 2020.