- 1 -              II Kž 372/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 372/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. srpnja 2020. broj Kovm-iz-4/2020. (Kovm-5/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog S. L. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da će sud do izricanja nepravomoćne presude, svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja, ispitivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Nadalje je, pod točkom III. izreke određeno da se u istražni zatvor okrivljeniku uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju D. B., odvjetniku iz Z. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvaćajući žalbu, preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor protiv okrivljenika ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja potpuno je i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. L. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Iako okrivljenik navodima žalbe ne dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta primjeni mjere istražnog zatvora, za istaknuti je da je prvostupanjski sud detaljno i jasno razlozima pobijanog rješenja nabrojao dokaze iz kojih, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na razini osnovane sumnje proizlazi da je okrivljenik ostvario činjenično postupanje koje mu se podignutom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 24. srpnja 2020. broj: KO-DO-294/2020. stavlja na teret.

 

Nadalje, prvostupanjski sud pobijanom odlukom, na temelju iznesenih jasnih razloga, osnovano zaključuje da u odnosu na okrivljenika i dalje postoji opasnost da će na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, što primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom te nadalje opravdanom.

 

Tako, prvostupanjski sud zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. s pravom nalazi, prije svega, u brojnosti i terećenom načinu počinjenja okrivljeniku inkriminiranih kaznenih djela, koji doista govore o visokom stupnju iskazane kriminalne volje i ustrajnosti u protupravnom postupanju, dok se kod kaznenih djela iz točke 3. radi o inkriminiranom periodu od pet godina. Naime, optuženik se tereti da bi na štetu poznanice M. P. u siječnju 2020. počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na štetu svoje izvanbračne supruge R. D. u rujnu 2017. teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. KZ/11., te kroz period od 2015. do početka siječnja 2020. i kazneno djelo nasilja u obitelj iz članka 179. a KZ/11. te, konačno, u istom periodu i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. na štetu sina svoje izvanbračne supruge, koje je dijete na početku inkriminiranog razdoblja imalo svega sedam godina života. 

 

Kada se izložene okolnosti razmotre u svjetlu podataka o ranijoj kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika, potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje o postojanju onih osobitih okolnosti koje govore o realnoj i konkretnoj opasnosti da će okrivljenik na slobodi počiniti koje drugo kazneno djelo, što u cijelosti čini opravdanom daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. L.

 

Naime, okrivljenik je prethodno u tri navrata kazneno osuđivana osoba, od čega jednom zbog kaznenog djela silovanja, za koje je osuđen kaznom zatvora u trajanju od pet godina. Unatoč tome, on se sada, na razini osnovane sumnje, ponovno javlja u ulozi počinitelja istog (i drugih) kaznenog djela, što jasno govori da na njega kazna zatvora nije ostvarila očekivani preventivni učinak. Pri tome, osnovano prvostupanjski sud primjećuje da je okrivljenik, prema optužnici, kazneno djelo silovanja iz točke 1., počinio u vrijeme kada se dodatno trebao suzdržavati od bilo kakvog kažnjivog postupanja jer mu je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2019. broj: K-1917/17. bila izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od tri godine, sve neovisno što je tom presudom osuđen zbog imovinskog kaznenog djela. Navedeno, svakako, dodatno ukazuje da protupravno ponašanje u životu okrivljenika ne predstavlja izolirani eksces, na što upućuje i činjenica njegove prethodne prekršajne osuđivanosti, među ostalim i zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Iznošenje podataka o ranijoj osuđivanosti okrivljenika, protivno neosnovanom navodu žalbe, ne predstavlja kršenje ustavnog i zakonskog načela presumpcije nevinosti okrivljenika u ovom kaznenom postupku. Ovi podaci predstavljaju pokazatelj usklađenosti života i ponašanja okrivljenika s pozitivnim propisima društva u kojem on živi te, kao takvi, svakako imaju biti uzeti u obzir prilikom ocjene postojanja opasnosti kod okrivljenika od činjenja kaznenih djela na slobodi.

 

Stoga, imajući na umu kvalitetu i brojnost izloženih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenog S. L. u cijelosti opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., time da se ista svrha, dakle, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, u ovom trenutku ne može ostvariti kojom drugom blažom mjerom, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud.

 

S obzirom na to da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ovaj sud našao koju povredu na koju je po službenoj dužnosti obvezan paziti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.