REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 10 Gž-958/2019-3.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca
Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Č.,OIB: …,

iz S., zastupane po punomoćnicima. iz O. D. L., V. i partneri iz S., protiv I. tuženika B. I.,

OIB:…, iz S., i II. tuženice M. G. (G.),OIB: …, rođ. I., iz S., radi isplate, rješavajući
žalbu tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 11. srpnja 2019.,
poslovni broj: P-1682/17. i žalbe I. tuženika protiv djelomične presude zbog ogluhe
Općinskog suda u Splitu od 30. svibnja 2017., poslovni broj: P-1682/2017., i rješenja
istog suda od 4. srpnja 2017., poslovni broj: P-1682/2017., u sjednici vijeća održanoj

10. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

 

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužiteljice N. Č. i žalbe I. tuženika

B. I., te se potvrđuju:

 

                            - djelomična presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu od 30. svibnja 2017.,

poslovni broj: P-1682/2017.,

 

                            - presuda i rješenje u točki II. izreke istog suda od 11. srpnja 2019., poslovni

broj: P-1682/2017.

 

                            - rješenje istog suda od 4. srpnja 2017., poslovni broj: P-1682/2017.

 

                            II. Odbija se tužiteljica N. Č. sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

2

Poslovni broj: 10 Gž-958/2019-3.

 

 

Obrazloženje

 

 

Djelomičnom presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja I. tuženik
B. I. dužan je isplatiti tužiteljici iznos od 120.000,00 kn sa zakonskom zateznom

kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude i naknaditi tužiteljici parnični trošak u

iznosu od 3.112,50 kn.

 

Rješenjem suda prvog stupnja od 4. srpnja 2017., poslovni broj:
P-1682/2017. (dalje: rješenje od 4. srpnja 2017.) odbačen je prijedlog I. tuženika B. I. za

povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje odgovora na tužbu, kao

nedopušten.

 

                            Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

                            "I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

                            Dužna je tužena pod 2) M. G., OIB: …, u roku od 15 dana:

 

a) solidarno s tuženikom pod 1) B. I., OIB:…, isplatiti tužiteljici

N. Č., OIB: …, iznos od 120.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos:

 

-od 30.000,00 kn teče od 1. siječnja 2014. g. do isplate,
-od 30.000,00 kn teče od 1. siječnja 2015. g. do isplate,
-od 30.000,00 kn teče od 1. siječnja 2016. g. do isplate,
-od 30.000,00 kn teče od 1. siječnja 2017. g. do isplate,

 

                            b) isplatiti tužiteljici N. Č., OIB: …, iznos od 64.512,00 kn sa

zakonskom zateznom kamatom koja na iznos:

 

-od 16.128,00 kn teče od 1. siječnja 2014. g. do isplate,
-od 16.128,00 kn teče od 1. siječnja 2015. g. do isplate,
-od 16.128,00 kn teče od 1. siječnja 2016. g. do isplate,
-od 16.128,00 kn teče od 1. siječnja 2017. g. do isplate.''

 

                            Rješenjem suda prvog stupnja, koje je sastavni dio presude, riješeno je:

 

"I. Odbacuje se tužba u dijelu kojim je tužiteljica od tuženika pod 1)
zatražila isplatu iznosa od 120.000,00 kn s pripadajućim kamatama te iznosa od

64.512,00 kn s pripadajućim kamatama, solidarno s tuženom pod 2), kao nedopuštena.

 

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženoj pod 2) na ime
troškova postupka iznos od 13.125,00 kn."

 

                            Protiv djelomične presude zbog ogluhe i rješenja od 4. srpnja 207. I.

tuženik B. I. (dalje: I. tuženik) pravovremeno je podnio žalbu zbog bitne

3

Poslovni broj: 10 Gž-958/2019-3.

 

povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se presuda i rješenje ukinu i predmet
vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protiv presude i rješenja u točki II. izreke, kojom je odlučeno o
troškovima postupka, žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog razloga iz
članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka
USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže
da presuda i rješenje preinače sukladno žalbenim navodima, podredno ukinu i predmet
vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

                            Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

                            Žalbe nisu osnovane.

 

O žalbi I. tuženika protiv rješenja

od 4. srpnja 2017.

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je, pozivom na članak 117.
stavak 2. ZPP-a, odbacio prijedlog I. tuženika za povrat u prijašnje stanje zbog
propuštanja roka za podnošenje odgovora na tužbu kao nedopušten, jer I. tuženik u
prijedlogu samo navodi da se nisu ostvarili zakonski uvjeti za donošenje presude zbog
ogluhe, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ničim ne ukazuje
na postojanje opravdanog razloga za propuštanje, pa je takav prijedlog nedopušten.

 

Prema odredbi članka 117. ZPP-a, ako stranka propusti ročište ili rok za
poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te
radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju
(povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje
(stavak 1.); povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može
pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek

 

I. tuženik u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ne navodi razloge zbog
kojih je propustio rok za podnošenje odgovora na tužbu, već ističe da je sud počinio
bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je, zbog nepodnošenja odgovora na
tužbu, donio presudu zbog ogluhe, jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz
činjenica navedenih u tužbi.

 

Suprotno žalbenim navodima, obzirom na navedeni sadržaj prijedloga
za povrat u prijašnje stanje, prvostupanjski sud je pravilno pobijanim rješenjem taj
prijedlog odbacio kao nedopušten, jer u istom I. tuženik uopće ne navodi iz kojih je
razloga propustio rok za podnošenje odgovora na tužbu.

 

Žalbene navode da je postojao opravdani razlog za propuštanje roka za
podnošenje odgovora na tužbu, jer je pravno neuk i nije bio svjestan posljedica
propuštanja, I. tuženik je trebao isticati u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, a ne u
ovoj fazi postupka, međutim unatoč tom propustu, ti navodi ne utječu na pravilnost i
zakonitost pobijanog rješenja, obzirom da je u pozivu za davanje odgovora na tužbu

4

Poslovni broj: 10 Gž-958/2019-3.

upozoren na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, pa se ne može smatrati da je
opravdan razlog za propuštanje eventualna pravna neukost I. tuženika, kako pogrešno
iznosi u žalbi.

 

Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko
rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

O žalbi I. tuženika protiv djelomične

presude zbog ogluhe

 

Prvostupanjski sud je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev u
odnosu na I. tuženika i obvezao ga da tužiteljici isplati iznos od 120.000,00 kn na ime
koristi koju ima od suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice koju drži u posjedu, za

2013., 2014., 2015. i 2016., smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 331. b.
ZPP-a, za donošenje takve presude.

 

Prema odredbi članka 331. b. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na
tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev
(presuda zbog ogluhe) ako pri tome bude udovoljeno ovim uvjetima:

1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora za tužbu uredno dostavljeni;

2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi;

3. ako činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje
je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate;

4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili
opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

 

                            Sve navedene pretpostavke iz članka 331. b. ZPP-a moraju biti

kumulativno ispunjene da bi se mogla donijeti presuda zbog ogluhe.

 

Iz sadržaja prvostupanjskog spisa vidljivo je da su tuženiku tužba, s
pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana od primitka tužbe, te
upozorenjem o posljedicama nedavanja odgovora na tužbu, uručeni 6. travnja 2017.,
kao i da tuženik nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom roku, iz čega proizlazi da
su ispunjeni uvjeti iz točke 1. članka 331. b. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

 

U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica je navela da je suvlasnik u 1/3
dijela, a I. tuženik i II. tuženica M. G., svatko u 1/3 dijela nekretnine upisane u

z.k. ul. broj 9324 k.o. Split, kč.br. 7732/3 i 7732/9, koja je u naravi obiteljska kuća

sa dvorištem i putem, te da joj tuženici onemogućavaju suposjed predmetne
nekretnine, iz čega bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, činjenice na kojima
temelji tužbeni zahtjev – da joj tuženici onemogućavaju suposjed zbog čega su se
neosnovano obogatili za visinu najma, koja za predmetne nekretnine iznosi 7.500,00 kn
mjesečno, odnosno za njezin suvlasnički dio 2.500,00 kn mjesečno, nisu protivne
dokazima koje je tužiteljica priložila uz tužbu (vlasnički list) i predložila da se provedu
(građevinsko vještačenje na okolnost visine najma), ne postoje općepoznate okolnosti
koje bi spriječile tuženika na davanje odgovora na tužbu u ostavljenom roku, a nije riječ

5

Poslovni broj: 10 Gž-958/2019-3.

o zahtjevu o kojem stranke ne mogu raspolagati, pa su ispunjene i pretpostavke iz točaka

2., 3. i 4. stavka 1. članka 331. b. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

 

Stoga se neosnovano iznosi u žalbi da nije bilo uvjeta za donošenje
presude zbog ogluhe, pa kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 5. ZPP-a, na koju tuženik
sadržajno ukazuje žalbom, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska
djelomična presuda zbog ogluhe potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

O žalbi tužiteljice

 

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o
odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni i neproturječni, a izreka presude je
razumljiva, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze sukladno članku 8.
ZPP-a, a sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka

1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, ako provedene dokaze ocjenjuje drugačije nego što to
smatra tužiteljica da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego to čini tužiteljica,
a na što se neosnovano ukazuje žalbom.

 

Stoga u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. i članka 354.
stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koje se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni
bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na
koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženicu jer
je zaključio da II. tuženica, kao suvlasnica u 1/3 dijela predmetne nekretnine, nije bila
u posjedu te nekretnine u utuženom razdoblju, pa se nije neosnovano obogatila na štetu
tužiteljice kao suvlasnice.

 

                            Navedeni zaključak prvostupanjski sud je donio temeljem slijedećih

utvrđenja:

- da se predmetna nekretnina sastoji od zgrade sa stanom u prizemlju i stanom na katu,

garaže i ostave,

- da je II. tuženica svoj suvlasnički dio od 1/3 dijela Ugovorom o darovanju darovala

kćerkama I. P. i A. Š.,

- da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1683/17. nepravomoćnom
presudom od 10. ožujka 2019. I. tuženiku naloženo predati tužiteljici u suposjed
predmetne nekretnine, a istovjetni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženice I. P. i A. Š.

je odbijen, jer predmetnu nekretninu ne drže u posjedu,
- da je I. tuženik, saslušan kao stranka u tom postupku, iskazao da je on u isključivom
posjedu cijele nekretnine,

- da susjedi koji žive uz predmetnu nekretninu – svjedoci S. D. i V. P. viđaju II. tuženicu

da povremeno dolazi na predmetnu nekretninu u posjetu I. tuženiku, svome bratu,

6

Poslovni broj: 10 Gž-958/2019-3.

- da II. tuženica u utuženom razdoblju nije imala ključeve predmetne nekretnine.

 

Tužiteljica u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključak
prvostupanjskog suda, ističe da činjenica posjeda predmetne nekretnine i od strane II.
tuženice proizlazi iz sadržaja Ugovora o darovanju između II. tuženice, kao

darodavateljice, i njezinih kćerki, kao daroprimateljica, i to članka 4. Ugovora u

kojem je navedeno da daroprimateljice stupaju u posjed darovanih nekretnina danom

zaključenja Ugovora, iz čega proizlazi da II. tuženica uvodi u suposjed predmetnih

nekretnina svoje kćerke, a što dokazuje i njezin posjed.

 

Suprotno tim žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak
prvostupanjskog suda da II. tuženica u utuženom razdoblju nije bila u posjedu
predmetnih nekretnina obzirom da je sama tužiteljica, saslušana kao stranka, iskazala
da ne zna da li II. tuženica živi na predmetnoj nekretnini, a njezin suprug, svjedok M. Č.,

da je II. tuženica iselila iz kuće i nije mu poznato da li ima ključeve, pa je
prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao istinit iskaz II. tuženice da ona na predmetnu
nekretninu dolazi samo povremeno u posjet bratu I. tuženiku, te da nije u suposjedu, a
što su potvrdili i saslušani svjedoci koji žive u susjedstvu predmetne nekretnine, te
pravilno zaključio da predmetne nekretnine koristi u cijelosti I. tuženik, a II. tuženica
dolazi povremeno u posjet bratu, obzirom da tužiteljica nije dokazala suprotno.

 

Okolnost što je Ugovoru o darovanju navedeno da
daroprimateljice stupaju u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja Ugovora, ne

dokazuje da je II. tuženica, kao darodavateljica, bila u posjedu predmetnih

nekretnina u vrijeme zaključenja tog Ugovora, kako se pogrešno iznosi u žalbi,

obzirom da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1683/17.
utvrđeno da daroprimateljice nisu u posjedu darovanih nekretnina, a to proizlazi i iz
iskaza I. tuženika saslušanog u tom postupku.

 

Kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je I. tuženik u
utuženom razdoblju bio u isključivom posjedu predmetne nekretnine, koja je
suvlasništvo stranaka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se II. tuženica nije
neosnovano obogatila na štetu tužiteljice u iznosu koji odgovara visini najamnine koju
bi inače morala platiti.

 

Pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je odbijen u
odnosu na II. tuženicu, pa je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda
potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

Rješenjem suda prvog stupnja, koje je sastavni dio presude, pravilno je
tužiteljica obvezana naknaditi II. tuženici parnični trošak, sukladno članku 154. stavku

1. ZPP-a, obzirom da je u cijelosti izgubila parnicu.

 

Neosnovano tužiteljica iznosi u žalbi da je pobijano rješenje u protivnosti
sa stavovima Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Republike
Hrvatske.

7

Poslovni broj: 10 Gž-958/2019-3.

U navedenom predmetu (Zahtjev broj 28963/10) riječ je o sporu u kojem
je jedna od stranaka Republika Hrvatska, dakle javno javnopravna osoba, dok je u ovom
slučaju riječ o građanskopravnom sporu dviju privatnih stranaka, pa se ne radi o
identičnoj pravnoj situaciji.

 

U navedenom predmetu Europski sud za ljudska prava je ocjenjivao da
li su odluke domaćih sudova bile razmjerne legitimnom cilju članka 154. stavka 2. ZP-
a, a to je spriječiti podnošenje neosnovanih tužbi, kao i postavljanje nerazumno visokih
tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica, te je zaključio da taj cilj nije ostvaren imajući
u vidu da tužitelj nije postavio neosnovan zahtjev, a da država zastupana po Državnom
odvjetništvu nije imala povećanih troškova zbog toga što je tužitelj postavio tužbeni
zahtjev previsoko.

 

Stoga se navedena odluka ne odnosi na ovaj predmet, pa je zbog
navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno u
pobijanom dijelu (točka II. izreke), sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

 

                            U nepobijanom dijelu (točka I. izreke), prvostupanjsko rješenje ostaje

neizmijenjeno.

 

Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe
jer sa istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom

1. ZPP-a.

 

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 10. rujna 2020.

 

                                                                                                        Predsjednica vijeća

 

                                                                                                         Irena Dikanović Terzić

Broj zapisa: 17898-cb130

Kontrolni broj: 00b38-7da61-1c361

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IRENA DIKANOVIĆ-TERZIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM
BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.