REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić,
u pravnoj stvari tužitelja I. K. (OIB:…) iz B. na M., zastupan po punomoćniku J. B.

odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. D. d.d. S. (OIB:…), sada H. M. d.o.o. (OIB:…)

Z., zastupane po O. D. H. &. p. d.o.o. Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe

tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. ožujka 2019.,

poslovni broj: 26 Pn-71/2018-6., 10. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tužitelja I. K. se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženice

S. D. d.d. S., sada H. M. d.o.o. Z. prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Zadru

od 13. ožujka 2019., poslovni broj: 26 Pn-71/2018-6.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom (točka II. i IV. izreke);

b) preinačuje u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog
postupka (točka I., III. i V. izreke) i sudi tako da se tužitelj I. K. odbija i sa
preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za nadoknadu štete u iznosu od 10.000,00 kn, te
mu se nalaže da tuženici nadoknadi troškove prvostupanjskog parničnog postupka u
iznosu od 5.450,00 kn, umjesto u iznosu od 1.910,00 kn, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 2.362,50 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

2

Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od

10.000,00 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od
dana podnošenja tužbe pa dio isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu za iznos od 40.000,00 kuna odbija se zahtjev tužitelja kao pod točkom I.

III. Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.910,00 kn.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 7.325,00 kn.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog trošak u iznosu od 3.715,00 kn."

Protiv presude tužitelj i tuženica su pravovremeno podnijeli žalbe zbog
žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka
USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,
89/14 – dalje: ZPP).

Tužitelj je žalbu podnio protiv odbijajućeg dijela presude i odluke o
troškovima parničnog postupka (točka II. III. i IV. izreke). U žalbi u bitnom navodi da
je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu
članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži dovoljno jasne razloge o
svim odlučnim činjenicama, budući u razlozima presude nije navedeno na koji način je
prvostupanjski sud odredio visinu štete. Tvrdi da bi dosuđeni iznos predstavljao
pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15., 29/18. - dalje:
ZOO) trebao bi mu biti dosuđen iznos štete u punom utuženom iznosu. Ističe da je
prema njemu, kao javnoj osobi, interes javnosti veći, te da stoga i najmanja negativnost
može teško utjecati na gubitak povjerenja. U žalbi također pobija i odluku o troškovima
parničnog postupka jer prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije
cijenio kvalitativni uspjeh parničnih stranaka u sporu, već samo kvantitativni uspjeh
iako je tuženik pobijao i osnov. Predlaže da se pobijana presuda preinači u pobijanom
odbijajućem dijelu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i da mu se u cijelosti
nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se ukine i predmet u pobijanom dijelu
vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3

Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

Tuženica pobija presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima
parničnog postupka (točka I. i V. izreke). U žalbi ističe da je prvostupanjski sud
prilikom donošenja pobijane presude pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje
jer poklanja vjeru iskazu tužitelja pri čemu je u potpunosti zanemario navode tuženice
i činjenicu da je objavljen ispravak, pa je mišljenja da tužitelju objavom spornog teksta
nije nastala šteta. Također u žalbi navodi da prije objave spornog teksta nije postojala
obveza kontaktirati tužitelja jer se u konkretnom slučaju ne radi o klasičnom
novinarskom članku, već o prenošenju stavova tužiteljeve političke oporbe, koju
činjenicu prvostupanjski sud da nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude.
Također navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da na facebook
stranici tužitelja, prije lokalnih izbora 2017. građani zahvaljuju tužitelju za poklanjanje
tuka, te da se u razlozima presude uopće ne cijeni dokumentacija, odnosno poslovne
knjige grada B. na M., a iz kojih je razvidno da je u razdoblju od 2013. do 2017. za

intelektualne usluge potrošeno ukupno 7.585.859,11 kn , da se u istom periodu na

reprezentaciju potrošio iznos od 2.003,127,54 kn, a na službena putovanja iznos od

620.038,72 kn, što da ukazuje da su navodi u predmetnom članku istiniti. Također ističe
da tužitelj nije dokazao da iz gradskog proračuna nisu prekomjerno plaćane
intelektualne usluge članovima HDZ-a, od kojih su neki članovi gradske uprave, te da
su troškovi reprezentacije isplaćivani pretežno u korist tvrtki koje su u vlasništvu
članova HDZ-a odnosno u korist "zna se firmi". Ističe da je svjedok A. F. podatke
o troškovima reprezentacije, putovanja i intelektualnih usluga pribavio od vijeća grada
B. na M., koje je javno upravno tijelo, te samim tim navedeni podaci imaju snagu

javne isprave, pa tuženica kao ni svjedok A. F. nisu imali razloga sumnjati u njihovu

točnost, pa je mišljenja da je trebala biti oslobođena odgovornosti za štetu prema

članku 21. stavku 4. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/2004, 84/2011

i 81/2013 - dalje: ZM).

 

                            Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

                            Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

 

Prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da je među parničnim
strankama nesporna činjenica da je na internetskom portalu Z. - S. D..hr., u rubrici

T., objavljen članak pod naslovom: "Priopćenje M.; U B. se za "žderačinu" i zabavu

dnevno trošilo 1.500,00 kn“, da je nakladnik tog portala tuženica, da je u tom članku

sporna istinitost dijela u kojem se navodi da je gradska uprava na čelu s tužiteljem

prije lokalnih izbora 2017. dijelila tuke biračima i da se novac biračima iz gradskog

proračuna koristi za prekomjerno plaćanje intelektualnih usluga članovima HDZ-a,

od kojih su neki zaposlenici gradske uprave, a da su troškovi reprezentacije pretežno

išli u korist tvrtki koje se podrugljivo naziva "zna se firme“, te da su ove činjenice

navedene u kontekstu politike gradonačelnika grada B. n/M I. K. tj. tužitelja, jer je

u samom uvodu članka navedeno kako je nastavljena politika koja se provodila na

čelu ove vlasti zajedno s gradonačelnikom K., da je tuženica objavila ispravak ovog

članka na zahtjev tužitelja.

 

Prvostupanjski sud u razlozima presude također navodi da je svjedok
A. F. koji je gradski vijećnik tuženika u svom iskazu naveo kako je podatke koje je iznio

u priopćenju županijskog M.-a ima razloga smatrati istinitim, jer je D. B. smatrao

zaposlenicom G. B. n/M jer je ona to objavila na svojoj facebook stranici, a da je ista

                                                                 4

                                                                                  Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

iako je zaposlenica Grada B. na M., primila honorar od 11.300,00 kn, za intelektualne

usluge 26. ožujka 2014., kao i zaposlenik Ž. N. kojem je 2016. isplaćen honorar od

39.000,00 kn, a da je zaključak da je Grad dijelio tuke kao nagradu za glasanje na

izborima našao na facebook stranici gradonačelnika“, a da su troškovi reprezentacije

pretežno išli u korist tvrtki koje se podrugljivo naziva "zna se firme", jer se radilo o

tvrtkama čiji su vlasnici članovi ili simpatizeri HDZ-a, a to da su tvrtke poljoprivredna

zadruga M. i vino, G. & F. d.o.o. B. d.o.o. i sl.

 

Prvostupanjski sud smatra da su neistiniti navodi svjedoka A. F. jer je

objavljen demanti istih od strane tuženice, te je mišljenja da je prije objave ovih navoda

svjedoka A. F. činjenice koje on iznosi trebalo provjeriti po uzancama novinarske profesije

jer se popis zaposlenika G. B. na M. nalazi na internetskim stranicama G. B. na M.,

a činjenica da su tuke dijeljene da se ne može uzeti kao istinita jer ju je netko objavio

na facebooku, budući da objava na facebooku ne može biti uvjerljiv izvor za seriozno

novinarstvo i ne može se sigurno smatrati izvorom u koji se može bezrezervno pouzdati.

Ta se činjenica mogla i morala provjeriti jer iste kompromitiraju tužitelja u kontekstu

cijelog teksta.

Pravilno se u žalbama navodi da je prilikom donošenja pobijane presude
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke

11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi
o odlučnim činjenicama koji su navedeni u suprotnosti su sa relevantnom procesno
pravnom građom.

 

Naime, u razlozima presude nije naveden kontekst u kojem su objavljene
sporne informacije, a iz isprava priloženih spisu, kao niti iz iskaza tužitelja ne proizlazi
da Ž. N. i D. B. nisu zaposlenici u G. B. na M., te članovi HDZ-a, dok se na internetskim

stranicama Grada B. na M., a na koje se u pobijanoj presudi poziva prvostupanjski sud,

navodi da je D. B. privremena pročelnica jedinstvenog upravnog odjela, dakle zaposlenica

Grada B. na M.. Nadalje, objava na facebooku se u suvremenom novinarstvu uzima

kao izvor informacija, a čemu u prilog govore eminentne emisije i na HTV-u i na Nova

TV. U konkretnom slučaju tužitelj u svom iskazu nije demantirao da se radi o njegovom
faceebok profilu (list 253 spisa), kao ni sadržaj prepiske na tom profilu. Nadalje,
okolnost što je tuženica objavila na zahtjev tužitelja ispravak spornih informacija koje
je u priopćenju za javnost iznio gradski vijećnik A. F., nije samo po sebi dokaz iz kojega

bi se moglo zaključiti da tuženica priznaje da su sporni navodi u tekstu evidentno

neistiniti.

 

                            Naime, prema članku 40. stavku 4. ZM pod pojmom ispravak ne misli
se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih
navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima
povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom
tekstu.

 

                            Dakle, objavom ispravka po zahtjevu tužitelja, tuženica je omogućila
tužitelju da se izjasni o navodima, odnosno priopćenju gradskog vijećnika A. F., te mu

je omogućila da pobija priopćenje gradskog vijećnika iz protivne političke opcije.

5

Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja
pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2.
točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju
isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu jer je prvostupanjski sud izveo sve
predložene dokaze.

 

Među parničnim strankama nije sporno da je 9. ožujka 2018. na
internetskom portalu Z. - S. D.. hr objavljen u rubrici T. članak pod naslovom

Priopćenje M.-a pod naslovom U. B. s. z. žderačinu" i zabavu dnevno trošilo 1.500,00 kn.

Pa tako četiri godine."

 

Radi se o priopćenju za javnost kojeg je uputio gradski vijećnik i
predsjednik županijskog M.-a A. F., a u kojem ovaj vijećnik ocjenjuje rezultate rada

gradske vlasti na čelu sa gradonačelnikom I. K., odnosno tužiteljem. U sadržaju

članka jasno je navedeno da se radi o izjavi gradskog vijećnika koja se prenosi u cijelosti.

Nesporno je među parničnim strankama da se tužitelj prije podnošenja
tužbe obratio tuženoj sa zahtjevom za ispravak spornih informacija u predmetnom
tekstu 6. travnja 2018., čime je postupio sukladno članku 40. i članku 22. stavku 2. ZM,
te da je tužena 17. travnja 2017. objavila ispravak i reagiranje tužitelja na sporne
informacije u predmetnom članku, čime je postupila u skladu s člankom 41. ZM.

U spornom članku je, između ostalog, navedeno:

- "Za usluge reprezentacije u 4 godine zadnjeg mandata potrošeno je ukupno

2.003.127,54 kn, pri čemu je bitno napomenuti da je 7 lokalnih ZNA SE firmi
prednjačilo u tome i dobilo 1.112.969,19 kn."

- "Za intelektualne usluge možemo reći da su poprilično dobro plaćane jer je u 4 godine
zadnjeg mandata potrošeno: na ugovore o djelu ukupno 3.269.116,82 kn, na
odvjetničke usluge 1.784.464,65 kn, za autorske honorare 519.780,89 kn, + za usluge
vještačenja 287.915,00 kn, za prijepise i prevoditeljske usluge 44.457,05 kn, za
geodetske usluge 1.052.187,00 kn, za usluge javnog bilježnika 134.790,86 kn, za ostale
intelektualne usluge dodatnih 493.146,25 kn, što ukupno daje cifru od 7.585.859,11
kn."

- "taj novac se koristi za intelektualne usluge kroz ugovore o djelu određenim osobama
koje su, naravno, članovi HDZ-a, a pritom su neki od njih i djelatnici gradske uprave,
pa je pravo pitanje u kojem vremenu su ti isti odrađivali poslove za koji su se sklapali
ugovori o djelu i zašto to nisu obavljali kroz redovno radno vrijeme, ako je već postojala
potreba za njihovom stručnošću."

-"Postavlja se pitanje zašto se ti novci nisu razumnije potrošili, jer ispada da se na
"žderačinu" te za zabavu pojedincima trošilo dnevno preko 1.500 kn kroz 4 godine. Ne
vjerujem da je to ono što žele građani B.. Jer ako je, ne zaboravite da je vreća iz
koje se vadi sve manja i manja i da će i to jednom presušiti. A kad to shvatite bit će
kasno."

- "nakon što sam pregledao kompletne troškove koji su mi predočeni kao službeni,
mogu istaknuti da se u predizbornoj 2016. najviše trošilo u svim stavkama i u početku

2017., odnosno u godini pred izbore što je obrazac ponašanja ove vlasti, te nimalo ne
iznenađuje. Trebalo je odobrovoljiti birače da zaokruže neučinkovitu vlast pa su pred

6

Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

Uskrs mjesec dana prije izbora dijelili čak i tuke, a sad se vidi i na čiji račun, naš naravno."

 

Iz navedenog proizlazi da se sporni članak odnosi na rad gradske uprave
Grada B. na M. na čelu s gradonačelnikom I. K., dakle radi se o političkim

pitanjima u javnom interesu, a članak je objavljen u obliku priopćenja za javnost

gradskog vijećnika koji je iz protivne političke stranke od stranke kojoj pripada tužitelj.

Dakle, u konkretnom slučaju radi se o izvještavanju o javnom djelovanju tužitelja

kao političara, što je svakako u javnom interesu.

 

Iz kartica računa po poziciji i datumu knjiženja proizlazi da su
informacije gradskog vijećnika A. F. u pogledu visine utrošenih iznosa za
intelektualne usluge, službena putovanja i reprezentaciju točni, kao i u pogledu
činjenice da su kroz ugovore o djelu intelektualne usluge plaćane nekima od
zaposlenika gradske uprave, konkretno D. B. i Ž. N., kao i da se troškovi

reprezentacije odnose u većem dijelu na plaćanje usluga trgovačkim društvima koja

obavljaju ugostiteljsku djelatnost a to su poljoprivredna zadruga M. i vino, G. & F.

d.o.o. , B. d.o.o., A. invest -inženjering d.o.o. UO T., za koja je gradski vijećnik A. F.

tvrdio da su u vlasništvu članova i simpatizera političke stranke HDZ-a, a što tužitelj

u svom iskazu pred sudom nije osporio.

 

Obzirom da je na troškove reprezentacije u razdoblju od 2013. do 2017.
doista potrošeno 2.003.127,54 kn proizlazi da je točna i informacija koju je u svom
priopćenju naveo gradski vijećnik A. F. da je u te 4 godine dnevno trošeno na
reprezentaciju oko 1.500,00 kn. Okolnost što gradski vijećnik trošak reprezentacije u
članku naziva "žderačina" je njegov vrijednosni sud o troškovima reprezentacije, kao i
njegovi zaključci da je tužitelj kao političar, odnosno gradonačelnik, neracionalno
trošio novce i da ih je trebao drugačije utrošiti.

 

Po ocjeni ovoga suda spornim člankom je pripadnik jedne političke
opcije uputio kritiku tužitelju kao pripadniku druge političke opcije, na što upućuje i
izjava samog tužitelja prilikom saslušanja, u kojoj ističe da su ovakva priopćenja među
političkim akterima uobičajena i da ih i on isto daje.

 

Okolnost što je objavljena izjava gradskog vijećnika A. F. da su za uspjeh

na izborima glasačima dijeljene tuke za Uskrs, ne može se smatrati da tuženica,

kao nakladnik, nije postupala u dobroj vjeri, jer je tužitelj kao javna osoba, odnosno

političar, otvorio faceebook stranicu na kojoj je objavio fotografiju kojom pozivao

građane da glasaju za njega („tvoj glas za“), ispod koje fotografije se pojavio komentar

kojim mu se zahvaljuje za tuku za Uskrs. Dakle, tužitelj je svojim prethodnim
ponašanjem utjecao da tuženik kao nakladnik nije trebao dodatno provjeravati može li
javno objaviti priopćenje protivne političke stranke o radu tužitelja.

 

Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovoga suda tužbeni zahtjev
tužitelja trebalo je odbiti u cijelosti, sukladno članku 21. stavku 4. ZM jer se dio
informacija koje tužitelj smatra spornim temelji na činjenicama za koje je autor imao
osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo je potrebne mjere za provjeru njihove
točnosti pribavljanjem podataka o trošenju proračunskih sredstava od Grada B. na M.

i pribavljanjem informacija sa facebook stranica samog tužitelja, a dio teksta

7

Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

koji se odnosi na mišljenje gradskog vijećnika A. F. na koji način su sredstva
proračun trebala biti trošena, te da je previše trošeno i da su troškovi reprezentacije
"žderačina" vrijednosni sudovi autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu, a
tužitelj kao javna osoba, odnosno političar, mora prihvatitii takav način javnog
izvještavanja.

Iz navedenih razloga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana u
pobijanom odbijajućem dijelu, a žalba tuženice je prihvaćena i prvostupanjska presuda
je preinačena u pobijanom dosuđujućem dijelu, na način da je i u tom dijelu odbijen
tužbeni zahtjev tužitelja, sve sukladno članku 373. a ZPP-a.

Budući je tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom trebalo je
preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka na način da se tuženici u cijelosti
dosude troškovi parničnog postupka u visini u kojoj je osnovanim troškove postupka
utvrdio prvostupanjski sud, odnosno u iznosu od 5.450,00 kn.

Tuženici su dosuđeni troškovi žalbe u zatraženom iznosu od 2.362,50
kn, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i to
trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, prema Tbr. 10. točka. 1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 312,50 kn, prema Tbr. 42.
Tarife, te trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 800,00 kn.

Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer
sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 10. rujna 2020.

Sutkinja

Irena Dikanović Terzić

Broj zapisa: 17898-cacf6

Kontrolni broj: 09ace-a1697-12e46

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IRENA DIKANOVIĆ-TERZIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM
BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.