- 1 -

 

Broj: Jž- 1371/2020

 

 

   Broj: Jž-1371/2020

 

 

              U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

                                                                     

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz  sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.P., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel, od 30. lipnja 2020., broj: Pp J-74/2020-22, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o     j e:

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 300,00 (tristo) kuna, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel, proglašen je krivim okr. D.P. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,  za koji mu je izrečena novčana kazna od 772,86 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno 102,258 EUR, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. D.P. osobno je pravodobno podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se postupak ponovi.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da se između njega i ošt. Đ. nije dogodio nikakav sukob, osim verbalnog i da nije remetio javni red i mir. Navodi kako je prilikom davanja iskaza u PP Karlovac tražio da se pregleda video zapis nadzorne kamere koja je snimila cijeli događaj, te tvrdi da svjedokinja K. nije vidjela sporni događaj, da je počinila kazneno djelo lažnog svjedočenja i da je cjelokupna situacija insinuirana subjektivnim motivima Đ. i svjedokinje K., kako bi se srušilo njegovo djelovanje unutar Hrvatske lutrije. Okrivljenik u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice i dokaze koji nisu bili poznati prvostupanjskom sudu, već u žalbi ponavlja svoju obranu pred prvostupanjskim sudom.

 

Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

 

Neosnovano žalitelj negira da bi u provedenom dokaznom postupku bila utvrđena njegova primjena fizičke sile, kao i pljuvanje prema ošt. N.Đ.. Da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret počinjenim fizičkim napadom i pljuvanjem N.Đ., prvostupanjski sud je osnovano zaključio iz iskaza svjedoka ošt. N.Đ., koji je detaljno opisao kako ga je okr. D.P. udario, potom pljunuo, te na samom ulazu trgovačkog centra udario ga šakom iza vrata, a posebno je naglasio da mu je bilo neugodno jer je bio sa ženom i djecom. Svjedokinja H.K. bila je neposredni očevidac događaja u dijelu koji se odvijao unutar trgovačkog centra, jer je bila na svom radnom mjestu - prodajno mjesto xx u trgovačkom centru Interspar u Karlovcu, pa su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da svjedokinje nije vidjela sporni događaj. Svjedokinja je opisala kako je jasno vidjela da je okrivljenik udario u rame Đ., te da se Đ. rukom obrisao po leđima iza vrata, pa je zaključila da ga je okrivljenik pljunuo, dok dio događaja ispred trgovačkog centra svjedokinja nije vidjela, niti je o tome svjedočila. Prvostupanjski je sud osnovano prihvatio iskaze gore navedenih svjedoka, koji, po ocjeni ovog suda, dovedeni u vezu s materijalnim dokazima koji prileže spisu predmeta i izvedeni su kao dokaz u postupku (str. 3 presude), čine dovoljnu osnovu za nesporno utvrđenje krivnje na strani okr. D.P..

 

Nadalje, prvostupanjski je sud iznio objektivne razloge za neprovođenje dokaznog prijedloga obrane, pregleda video snimke nadzorne kamere, budući je utvrđeno da se snimke nadzornih kamera ispred i u navedenom trgovačkom centru čuvaju pohranjene oko 3 tjedna. Suprotno navodima žalbe, iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika D.P. u PP Karlovac (list 21 spisa) nije vidljivo da je isti tražio pregled snimke nadzorne kamere.

 

Međutim, bez obzira na navedeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedeni dokaz je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.  

 

Ostali žalbeni navodi nisu od značaja i ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa kako okrivljenik u žalbi nije iznio nikakve nove i uvjerljive činjenice u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi osporio krivnju za počinjeni prekršaj, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U odnosu na izrečenu novčanu kaznu okrivljenik smatra da prilikom odmjeravanja kazne nisu uzete u obzir sve okolnosti i stvarne činjenice koje utječu na vrstu i visinu kazne.

 

Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz čl. 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-350 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prije svega blažu vrstu propisane kazne. Prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, okrivljeniku izrekao mjeru kazne koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. U ovom slučaju, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenika presudom istog suda br. Pp J-1278/13, pravomoćna 13. lipnja 2017.,  što je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost prilikom odmjere mjere kazne, nastupila je rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti proteklo više od tri godine, pa se okrivljenik sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom po toj odluci o prekršaju. Međutim, okrivljenik je pravomoćno osuđen zbog istovrsnog prekršaja odlukom istog suda broj Pp J-468/15, pravomoćna 12. rujna 2018, pa cijeneći navedenu okolnost, okolnosti počinjenja prekršaja, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i izražene zahtjeve generalnog i preventivnog djelovanja, nema osnove za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                   

            Zagreb, 9. rujna 2020.

 

 

 

Zapisničarka :                                                                                                   Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                                    Gordana Korotaj, v.r.             

                                          

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.