- 1 -

Broj: Jž-1337/2020

 

  

 

Broj: Jž-1337/2020

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

                                                                     

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Orlić Gašparac kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R.Đ., zbog prekršaja iz čl. 16. st. 1. toč. 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ br. 144/12. i 158/13.) odlučujući o žalbi tužitelja  Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 8. srpnja 2020., broj: 23. Pp J-858/2020, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka i potvrđuje prvostupanjska  presuda. 

 

                                         

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 8. srpnja 2020., broj: 23. Pp J-858/2020 na temelju čl. 244. st. 1. u vezi čl. 196. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) preinačen je obavezni prekršajni nalog od 25. lipnja 2020., broj 511-09-24/05-2-152-1/2020 na način da je odbijena optužba protiv okr. R.Đ. zbog prekršaja iz čl. 16. st. 1. toč. 1. Zakona o prebivalištu, opisanog u izreci te presude, s obrazloženjem, da je nastupila zastara prekršajnog progona u smislu čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava primorsko-goranska, II. policijska postaja Rijeka je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno podredno, da se presuda preinači i okrivljeniku izrekne novčana kazna.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti,  nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih  tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Tužitelj smatra da, iako se okr. R.Đ. prije 5 godina preselio na adresu xx, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara progona, jer isti do dana podnošenja obaveznog prekršajnog naloga nije prijavio novu adresu prebivališta, iz čega proizlazi da proteklih 5 godina kontinuirano čini prekršaj iz Zakona o prebivalištu, zbog čega mu je i izdan obavezni prekršajni nalog.

 

Međutim, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud odbio optužbu protiv okrivljenika zbog nastupa zastare prekršajnog progona.

 

Obaveznim prekršajnim nalogom tužitelja od 25. lipnja 2020., broj 511-09-24/05-2-152-1/2020 okrivljenik je proglašen krivim, u bitnom, da unazad nekoliko godina, cca 5 godina, stanuje na adresi xx, a da istu nije prijavio kao svoje prebivalište ili boravište, čime je počinio prekršaj iz čl. 16. st. 1. toč. 1. Zakona o prebivalištu.

 

Člankom 16. toč. 1. Zakona o prebivalištu je propisano:

Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba:

“1. koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište ili boravište ili radi iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili ne produži prijavu boravišta (članak 3. stavci 1. i 3. i članak 4. stavci 1. i 3.)”,

dok čl. 4. st. 1. istog Zakona propisuje:

“Prijava prebivališta i boravišta podnosi se u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta.”

 

U ovoj situaciji radi se o prekršaju počinjenog nečinjenjem dužne radnje iz Zakona o prebivalištu, u kojem je okrivljenik propustio zakonsku obvezu, da u roku od 15 dana od nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, prijavi prebivalište ili boravište.  Kod svih prekršaja počinjenih nečinjenjem, odnosno propuštanja dužne radnje i obveze koja je vezana za rok ispunjenja zastara počinje teći prvog dana nakon isteka roka unutar kojeg je okrivljenik bio dužan ispuniti zakonom propisanu obavezu, dakle u vrijeme kada je bio dužan raditi, odnosno ispunjavati svoju obavezu.

 

Dakle, suprotno mišljenju tužitelja, u ovom slučaju ne radi se o trajnom djelu prekršaja, kod kojeg bi okrivljenik svojim postupanjem prouzročio trajno protupravno stanje koje traje sve dok se ne otkloni, odnosno kod kojeg bi rok iz čl. 13. Prekršajnog zakona počeo teći od dana kada je protupravno stanje prestalo, odnosno kada je tužitelj došao do saznanja da je okrivljenik postupio protivno odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o prebivalištu. 

 

U smislu odredbe čl. 239. st. 1. toč. 1. i 2. Prekršajnog zakona  ovlašteni tužitelji je prije pokretanja prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja bio obvezan izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog), budući je za prekršaj iz čl. 16. toč. 1. Zakona o prebivalištu kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

 

Člankom 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok čl. 13. a Prekršajnog zakona propisuje da zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen.

 

Kako iz obaveznog prekršajnog naloga proizlazi da je 25. lipnja 2020. utvrđeno da okrivljenik unatrag cca 5 godina stanuje na adresi koju nije prijavio, zastara je  počela teći prvog dana nakon isteka roka unutar kojeg je okrivljenik bio dužan ispuniti obavezu, odnosno u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, tako da je dana 25. lipnja 2020., kada je tužitelj izdao obavezni prekršajni nalog, istekao rok zastare prekršajnog progona za prekršaj iz članka 16. toč. 1. Zakona o prebivalištu, predviđen čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona, koji propis je, u ovom slučaju, mjerodavan propis za zastaru prekršajnog progona.              

 

  Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                                                                                          

                                    Zagreb, 9. rujna 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                           Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                               Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                            

                                                

                                                                         

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.