- 1 -

                                                                                                                 Broj: Jž-1290/2020.

 

                                        

 

                                                              

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

             

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću  sudaca, Renate Popović, predsjednice, Siniše Senjanovića i Koraljke Bašić, članova, uz sudjelovanje Roberta Završkog, u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.R., zbog prekršaja iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od  požara (NN 92/10), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljenika podnesenoj po odvjetniku V.M. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda xx protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj: 15.Pp J.34/2019-66 od 19. lipnja 2020., u sjednici održanoj      9. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.R. i pobijana presuda potvrđuje.

 

II              Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07 , 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), okrivljeniku M.R. određuje se trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, kojeg je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Pazinu broj: 15.Pp J.34/2019-66 od 19. lipnja 2020., okrivljenik M.R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 61. stavak 1. Zakona o zaštiti od požara.

             

              Istom presudom okrivljeniku M.R. određeno je platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

              Protiv navedene presude okrivljenik M.R. je po branitelju pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava.

 

              Žalitelj smatra da je sud pogriješio što prilikom donošenja presude nije  uzeo u obzir odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu te nije dao odgovor na pitanje koje ovlaštenog subjekta na području grada Umaga je okrivljenik mogao angažirati na obavljanju čišćenja dimnjaka. Nadalje, žalitelj smatra da je odluka Grada Umaga o raskidu ugovora o koncesiji za obavljanje dimnjačarskih poslova nezakonita, jer ga je na taj način primorao da eventualno angažira neovlaštenu osobu. Posebno se ističe da je sud trebao primijeniti Zakon o komunalnom gospodarstvu, a ne protuzakonitu odredbu odluke Grada Umaga o raskidu ugovora o koncesiji. Žalitelj predlaže oslobađanje od optužbe, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno  suđenje

             

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene  odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

              Isto tako je utvrđeno da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, a na koje se pazi po službenoj dužnosti. Razmatrajući žalbu ovaj Sud je utvrdio da su navodi o pogrešnoj odluci suda o njegovoj odgovornosti okrivljenika neutemeljeni. Naime, okrivljenik je morao postupati u svojstvu upravitelja nekretnine te održava i ispravnost dimnjaka redovitim i stručnim čišćenjem, a to je propustio učiniti. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik bio dužan postupati u smislu odredbe članka 8. stavka 3. Zakona o zaštiti od požara i to bez obzira što je došlo do raskida ugovora grada Umaga i koncesionara za obavljanje dimnjačarskih poslova.

 

              Prvostupanjski sud je zakonito vodio postupak i provedeni su svi potrebni dokazi te je u potpunosti  utvrđeno činjenično stanje i odluka o odgovornosti žalitelja je valjano i argumentirano obrazložena, pa je navedeno obrazloženje prihvatio i ovaj Sud. Naime, nedvojbeno je utvrđeno  da žalitelj nije provodio redovno i stručno čišćenje dimnjaka, a što je rezultiralo zapaljenjem čađe unutar dimnjaka.

 

              Posebno se ukazuje žalitelju da je bio dužan angažirati pravnu ili fizičku osobu, obrtnika, koja obavlja dimnjačarske poslove i takav ugovor o obavljanju dimnjačarskih poslova ne bi bio nezakonit, a kako to smatra žalitelj.

 

              Odluka o troškovima  prekršajnog postupka, a koje je odredio prvostupanjski sud, također je zakonito i pravilno donesena.

             

              Ovaj Sud je temeljem članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona odredio trošak žalbenog postupka, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupak, te je vođeno računa o imovinskom stanju žalitelja.

             

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

                                                   U Zagrebu,  9. rujna 2020.

 

 

 

                                                                     

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.