1

Broj: Pž-3941/2020

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Drage Klasnića, predsjednika vijeća, Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.B.,  zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 199. stavaka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 114. stavak 2. cit. Zakona, prekršaja iz članka 238. stavak 7. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odlučujući o žalbi okrivljenika D.B., podnesenoj putem branitelja D.G., odvjetnika iz V., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajni odjel 14. srpnja 2020., broj: 38 Pp P-797/2020, na sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D.B. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

II. Temeljem odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljenik D.B. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik D.B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaj iz članka 199. stavaka 8. cit. Zakona, prekršaj iz članka 114. stavak 2. cit. Zakona, prekršaj iz članka 238. stavak 7. cit. Zakona i prekršaj iz članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te mu je za prekršaj pod točkom 1) izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, a za prekršaje pod točkama 2), 3), 4) i 5) mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od  18.000,00 (osamnaesttisuća) kuna.

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

Protiv pobijane presude, okrivljenik D.B. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri olakotnim cijenio ponašanje okrivljenika te njegovo priznanje navodeći da je isti iskazao da je uslijed zdravstvenih problema morao potražiti zdravstvenu pomoć te je iz navedenih razloga konzumirao rakiju, a sve kako bi smanjio bolove u zubu te da se je iskreno pokajao zbog počinjenog. Smatra kako su sve navedene okolnosti, a naročito njegovo loše materijalno stanje te priznanje prekršaja i iskreno kajanje trebale biti od utjecaja na izricanje blaže kazne  za okrivljenika.

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

              Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

Ispitujući odluku o kazni, prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaje, činjenično opisane pod točkama 2), 3), 4) i 5) izreke  utvrdio novčane kazne u minimalnom, odnosno fiksnom iznosu za djela pod točkama 3) i 4) izreke, dok mu je za djelo iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisano pod točkom 1) izreke  utvrdio bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, od koje kazne više nema ništa za izdržati s obzirom da je u istu uračunato vrijeme zadržavanja računajući od trenutka uhićenja istog od strane policijskih službenika dana 24. lipnja 2020 godine u 17,10 sati u trajanju od 15 dana  prema Rješenju Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajni odjel, broj: 38 Pp P-797/20 od 25. lipnja 2020. dajući za izrečene kazne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, imajući u vidu višestruki istovrsni povrat okrivljenika za djelo pod točkom 1), te istovrsni povrat za djelo iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisano pod točkom 2) izreke, čime je okrivljenik pokazao izrazitu upornost u činjenju istovrsnih prekršaja, to nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanje kazna kako to neosnovano smatra okrivljenik.

Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika (priznanje djela, te obiteljske i materijalne prilike) s obzirom da mu je za prekršaje pod točkama 2), 3), 4) i 5) utvrdio novčane kazne u minimalnom iznosu, od kojih su za prekršaje pod točkama 3) i 4) propisane novčane kazne u fiksnom iznosu, unatoč istovrsnom povratu za gore navedene prekršaje te sklonosti činjenja i drugih težih prekršaja, a što je vidljivo iz potvrde Ministarstva pravosuđa RH, pri čemu se nikako olakotnom okolnošću ne može smatrati okolnost da je okrivljenik zbog zubobolje pio alkohol nakon čega je upravljao vozilom, kako to pogrešno ističe žalitelj.

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima AM kategorije u trajanju od 12 mjeseci. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika obveze plaćanja paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog postupka, uzimajući u obzir od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti u vezi materijalnih i obiteljskih prilika okrivljenika.

Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. rujna 2020.

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Drago Klasnić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, Prekršajni odjel u 5 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.