1

Broj: Pž-3936/2020

 

 

                                                   

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Drage Klasnića, predsjednika vijeća, Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.O., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika M.O., podnesenoj putem branitelja A.A., odvjetnika iz K., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Prekršajni odjel od dana 2. srpnja 2020., broj 52. Pp - P-1231/2020-15, na sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se žalba okrivljenika M.O. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.O. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

                                                              Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik M.O. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 (dvadesettisućakuna) kuna, umanjena za vrijeme uhićenja i zadržavanja od 12. lipnja 2020 od 19,30 sati do dana 27. lipnja 2020., kao 15 (petnaest) dana (prema Rješenju Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 52. Pp P-1231/2020-4 od 13. lipnja 2020. godine), što se u smislu članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava u novčanu kaznu kao 4.500,00 kuna, tako da okrivljeniku od izrečenih 20.000,00 kuna ostaje za platiti 15.500,00 (petnaesttisućapetsto) kuna.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 100,00 kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i o troškovima postupka.

 

U žalbi okrivljenik navodi da je predmetna kazna prestroga te da sud nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koji je priznao  počinjenje prekršaja te je izrazio iskreno kajanje zbog počinjenog prekršaja, pri čemu sud nije cijenio primanja okrivljenika koji radi pola radnog vremena i koja iznose 1.600,00 kuna. Prvostupanjski sud da uopće na obrazlaže zašto je okrivljeniku izrekao maksimalnu kaznu. Također ističe kako je činjenica da je u ovom postupku dovoljno didaktički djelovalo na istog vrijeme od 15 dana koje je proveo na zadržavanju. Očekuje da će u roku od 2 mjeseca završiti i auto školu te da do stjecanja vozačke dozvole zasigurno više neće upravljati niti jednim vozilom. Zaštitna mjera upravljanja motornim vozilom B kategorije od 6 mjeseci da je prestroga. Ističe kako nema drugog vozila kojim može ići na posao osim traktora te su mu susjedi obećali oko prijevoza dok ne dobije vozačku dozvolu, a još dodatno razdoblje od 6 mjeseci bi mu bilo iznimno problematično jer ne bi imao načina pristupiti na posao, a zbog čega bi mu poslodavac zasigurno otkazao ugovor o radu. Predlaže ukidanje zaštitne mjere i smanjenje novčane kazne na iznos od 10.000,00 kuna.

 

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

Neosnovani su navodi žalbe da sud ničim ne obrazlaže zašto je okrivljeniku izrekao maksimalni kaznu, budući isti u obrazloženju izričito navodi da je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 kuna cijeneći kao otegotnu okolnost raniju višestruku kažnjavanost okrivljenika radi istovrsnog prekršaja, zbog čega unatoč priznanju okrivljenika, koju dakle apostrofira kao olakotnu okolnost, nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom na višestruki istovrsni povrat okrivljenika, kao i sklonost činjenju drugih najtežih prekršaja budući iz potvrde Ministarstva pravosuđa RH, proizlazi da je okrivljenik svaki puta prilikom činjenja predmetnog prekršaja vozio pod utjecajem alkohola, to izrečenu kaznu, a s obzirom na nedokumentirane navode žalitelja o lošim materijalnim prilikama i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, s time da je novčana kazna umanjena za vrijeme uhićenja i zadržavanja od 12. lipnja 2020 od 19,30 sati do dana 27. lipnja 2020., što se u smislu članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava u novčanu kaznu kao 4.500,00 kuna, tako da okrivljeniku od izrečenih 20.000,00 kuna ostaje za platiti 15.500,00 (petnaesttisućapetsto) kuna.

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima F kategorije u trajanju od 6 mjeseci. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, koji je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a pogotovo imajući u vidu višestruki istovrsni povrat okrivljenika. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina u iznosu od 100,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 9. rujna 2020.

      Zapisničarka                                                                                                                     Predsjednik vijeća

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                                       Drago Klasnić v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.