Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

- 1 -

Broj: -3749/2020

                                                             

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

 

 

                   Broj: Pž-3749/2020

 

 

U   I ME REPUBLIKE  HRVATSKE

                                                                                             

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Drage Klasnića kao predsjednika vijeća, te Koraljke Bašić i Davorka Kana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika R.M. zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/18, 70/19), odlučujući o žalbi tužitelja, MUP-a, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: 22.PpP-4762/2020 od 1. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2020.,

p r e s u d i o    j e:

 

Prihvaća se žalba tužitelja Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okrivljeniku R.M., za prekršaj opisan u izreci pobijane presude, temeljem članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik R.M. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna će se smatrati u cjelini plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, N.N. 107/07 i 39/13). Preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da okrivljeniku R.M., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona, izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik R.M. proglašen je krivim i kažnjen, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kuna, temeljem članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

 

Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude tužitelj Policijska uprava zadarska, Postaja prometne policije Zadar, pravodobno je podnijela žalbu zbog novčane kazne i neizricanja odluke o zaštitnoj mjeri, navodeći da treba izreći višu novčanu kaznu i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja.

 

Žalba je osnovana.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe tužitelja, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odluci o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima, pogrešno postupio kad je temeljem članka 37. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u ublaženom iznosu za počinjeni prekršaj. Naime, ovaj sud smatra da je, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja te raniju prekršajnu kažnjavanost, okrivljeniku trebalo izreći novčanu kaznu u višem iznosu, stoga je u tom dijelu preinačio pobijanu presudu te izrekao novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 kuna za počinjeni prekršaj, smatrajući je primjerenom stupnju krivnje i težini počinjenog prekršaja, a uvažavajući i dalje olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na to da prvostupanjski sud nije okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru, ovaj sud je utvrdio da su osnovani žalbeni navodi podnositelja optužnog prijedloga u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije, budući da je okrivljenik upravljao vozilom s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi od 1,29 g/kg. Stoga je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca, i dalje uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, jer je ovaj sud ocijenio da će navedena zaštitna mjera u tolikom trajanju preventivno utjecati na okrivljenika da ne čini prekršaje, čime će se postići svrha primjene zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                              U Zagrebu, 9. rujna 2020.

Izvjestiteljica:

 

Predsjednik vijeća:

 

 

 

Sofija Kovačević

 

Drago Klasnić

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu