- 1 -

                                                                                          Broj: Jž-119/2020

                                      Broj: Jž-119/2020

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanpovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Koraljke Bašić  članicaa vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.G., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj:5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući povodom žalbe okrivljenog M.G., podnijete protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Novom Marofu od 26. studenoga 2019., broj: 39. Pp  J-40/2019, na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2020.

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se kao neosnovana okrivljenog M.G. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13,157/13,110/15,70/17,118/18), okrivljeni M.G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e:

Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Novom Marofu od 26. studenoga 2019., broj: 39. Pp  J-40/2019 okrivljeni M.G. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 760,00 kuna, što je protuvrijednost od 200 DEM, odnosno 102,24 Eura u koju kaznu se uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 4.veljače 2017. u 20,00 sati do 5. veljače 2017. u 7,15 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna tako da ima za platiti još 160,00 kuna, a ako u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke plati 2/3 tog iznosa kazna će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljenik je obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 132,00 kn.

Protiv te presude okrivljeni M.G. je pravodobno podnio, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati i da ga se oslobodi optužbe.

              Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava,  te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj poriče prekršaj i u bitnom ponavlja navode svoje obrane kako ga konobarica navedene zgode nije poslužila kavom, zbog čega ju je opomenuo i šef. Žalitelj ponavlja da se osjećao slabo i neugodno i da je upravo on pozvao policiju, a da mu policajci nisu dozvolili da ispriča što mu se dogodilo.

Suprotno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odluku o krivnji okrivljenika donio na temelju analize obrane okrivljenika i iskaza ispitanih svjedoka V.K., M.B.T., D.B. policijskog službenika.  Pri tom je prvostupanjski sud vjerodostojnima cijenio iskaze svjedoka, ocjenjujući ih logičnima i uvjerljivima, a naročito iskaz policijskog službenika koji je opisao kako je zatekao uznemirenu i uplakanu djelatnicu te okrivljenika koji je bio pod vidnim utjecajem alkohola i koji se po njegovim riječima nije htio smiriti i udaljiti iz lokala.

Opravdan je zaključak da je ponašanje okrivljenika ocjenjeno naročito drskim te činjenicu da se tako ponašao na javnom mjestu narušavajući javni red i mir čime je ispunio sve elemente prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je za svoju odluku dao prvostupanjski sud, a žalitelj ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

Zbog toga su žalbeni navodi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ocijenjeni neosnovanima.

Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra, da je ista pravilno izrečena okrivljeniku i nije prestroga, jer je prvostupanjski sud okrivljeniku cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona te mu je izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne u zakonom propisanom rasponu novčane kazne za navedeni prekršaj, te po ocjeni ovog suda s obzirom na težinu počinjenog prekršaja nema nikakvih uvjeta za ublažavanje kazne. I ovaj Sud smatra da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je, osim toga, upozoren   na zakonsku pogodnost ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja , to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

U Zagrebu, 9. rujna 2020.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.