- 1 -

                                                                                                                                               Broj: Jž-158/2020

  U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.Z. zbog prekršaja iz čl. 39a. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN broj: 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj73. Pp J-632/2019 od 18. prosinca 2019. godine, na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb i prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni D.Z. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz čl. 39a. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je obvezan platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

Na temelju odredbe čl. 151. st. 1. u svezi sa čl. 150. st. 1. toč. 7. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

              Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb je pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i neizricanju nove zaštitne mjere.

Žalitelj ističe, da je prvostupanjski sud okrivljenika kaznio  minimalnom novčanom kaznom iako je za počinjeni prekršaj zatražena i propisana i zatvorska kazna te da okrivljeniku nije izrečena predložena zaštitna mjera uz obrazloženje da isti više ne ide na utakmice i da okrivljeni već ima na snazi zaštitnu mjeru obveze javljanja u policijsku postaju i da izricanje nove mjere ne bi imalo svrhu. Žalitelj navodi da je okrivljenik desetak puta nije postupio po izrečenoj mjeri čime je izigravao izrečenu mjeru te se u više navrata želio javiti samo telefonom iako za to nije imao opravdanje te da je izricanje nove mjere svrhovito i poželjno bez obzira što isti već ima mjeru na snazi budući da će Policijska uprava zagrebačka odlučiti o vremenu početka provođenja izrečene mjere kao i izricanje kazne zatvora jer prethodno izrečene novčane kazne nisu djelovale na istog niti ih je plaćao pa je temeljem provedbenih naloga sproveden u zatvor i to uz upotrebu sredstava prisile što je znatno otežavalo rad policijskih službenika, pa stoga žalitelj smatra da će se samo kaznom zatvora ostvariti prava svrha kažnjavanja.

Predlaže da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi donošenja nove presude ili da se preinači prvostupanjska presuda i donese nova presuda i izreknu predložene zaštitne mjere.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbem a po službenoj dužnosti ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, uz ocjenu navoda žalbe ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud izričući okrivljeniku novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 kuna odnosno u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne koja je za navedeni prekršaj propisana u rasponu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana do najviše 60 dana kao olakotnu okolnost okrivljeniku cijenio priznanje djela prekršaja, imovinske prilike te izraženo žaljenje i kajanje odnosno da je okrivljenik bez zaposlenja, bez primanja te korektno držanje pred sudom. Kao otegotnu okolnost prvostupanjski sud je cijenio da je okrivljenik osuđivan u svezi prekršaja iz čl. 16. Zakona o osobnoj iskaznici, odlukom VI Policijske postaje Novi Zagreb, broj 511-19-302/5-OP-215/17 pravomoćna 3. svibnja 2017. godine, prekršaja iz čl. 29. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 16. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu broj Pp J-122/17 pravomoćna 19. travnja 2017., prekršaja iz čl. 39a. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu broj: Pp J-730/17, pravomoćna 30. lipnja 2017. i čl. 39a. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu broj Pp J-729/17 pravomoćna dana 30. lipnja 2017. i prekršaja iz čl. 39a. st.2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu broj J-654/17 pravomoćna 30. lipnja 2017. godine zbog prekršaja iz čl. 39a. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

Međutim, u vrijeme odlučivanja o žalbi tužitelja od pravomoćnosti navedenih odluka koje je prvostupanjski sud cijenio kao otegotne okolnosti proteklo je tri godine, pa je u smislu odredbe čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, propisano protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra se neosuđivan po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja je zabranjena i nema nikakav pravni učinak.

Rehabilitirani osuđenik ima pravo nijekati prijašnju osuđivanosti i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice, a odredbom čl. 150. st. 2. Prekršajnog zakona je propisano, rehabilitacija osuđene osobe prema uvjetima ovoga Zakona nastupa po sili Zakona i o tome se ne donosi posebna odluka. O nastupu rehabilitacije tijelo državne uprave vodi računa po službenoj dužnosti, pa je dakle ovaj Sud zbog nastupanja rehabilitacije u odnosu na otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio okrivljeniku zaključio da se nisu stekli uvjeti za preinaku izrečene prekršajne sankcije na težu prekršajnu sankciju kaznu zatvora, kako to predlaže žalitelj.

Nadalje, ovaj Sud je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na odluku o neizricanju okrivljeniku zaštitne mjere zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje nogometni klub GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske sa obvezom boravka u policijskoj postaji iz razloga što je okrivljeniku već izrečena zaštitna mjera izrečena presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Jž-2625/2017, a vezano za presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 4 Pp J-653/17-25 pravomoćna 16. studenog 2017. i izvršna 21. travnja 2018. godine zaštitna mjere zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama nogometnog kluba GNK Dinamo i Hrvatske nogometne reprezentacije Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske u trajanju od dvije godine koja je još uvijek na snazi, pa po ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud smatra da izricanje nove zaštitne mjere, dok je prethodna zaštitna mjera još uvijek na snazi, nesvrsishodno te da se takvom zaštitnom mjerom neće ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da više ne čini takve prekršaje.

Dakle, i ovaj Sud zaključuje da se izricanjem nove zaštitne mjere ne bi postigla svrha kažnjavanja odnosno opća i specijalna prevencija kažnjavanja odnosno ponovno izricanje zaštitne mjere ne bi bilo svrsishodno.

Zbog navedenih razloga trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2020.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.