Broj: Pž-3634/2020

 

                                                        

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Drage Klasnića, predsjednika vijeća, Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.H.,  zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika M.H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 9. srpnja 2020. broj: 33. Pp P-1214/2019-28, na sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.H. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.H. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel, proglašen je krivim okrivljeni M.H. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, s time da ima za platiti 4.700,00 (četirtisućesedamsto) kuna, budući mu je temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju kao 300,00 kuna novčane kazne.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu u kojoj nije naveo žalbene osnove, s time da iz sadržaja žalbe proizlazi da je istu podnio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede materijalnog prekršajnog prava, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi okrivljenik navodi da djelatnik policije i policija daju krive iskaze što da se odnosi na načelnika xx, a što da je poznato i njegovom odvjetniku D.P., te slijedom navedenog predlaže da se „odbaci“ ovaj slučaj.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Okrivljenik u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na netočnim iskazima djelatnika policije, te je u svojoj obrani i poricao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pri čemu je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, ispitivanjem svjedoka, D.K., policijskog službenika, koji je kritične zgode kontrolirao okrivljenika, te izvršenog uvida u materijalne dokaze u spisu, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskog službenika, kojeg je u potpunosti prihvatio dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti.

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne  razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne (umanjenu za vrijeme uhićenja za 300,00 kuna), uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz čl. 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to kao što je već navedeno ispod posebnog zakonskog minimuma, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 9. rujna 2020.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                                   Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Drago Klasnić, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel u 5 otpravka: za spis, Zajednički odvjetnički ured xx, iz xx, okrivljenika i tužitelja.