1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja G. K. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz R.,  protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ... (ranije H. A.-A.-B. d.d.), zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, posl. broj P-55/2016-43 od 11. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

1. Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, posl. broj P-55/2016-43 od 11. prosinca 2018., u točci II. i III. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.185,50 kn sa zateznim kamatama te točke V. izreke.

 

2. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.185,50 kn sa zateznim kamatama i sudi:

 

Nalaže se tuženiku A. B. d.d. da naknadi tužitelju G. K. troškove postupka u iznosu od 6.185,50 kn (slovima: šesttisućastoosamdesetpetkunapedesetlipa) sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2018. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

              Presudom prvostupanjskog suda u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe članka 3. ispunjenje i čl. 6. promjenjivost kamatne stope, Ugovora o kreditu broj: 346-49/2004 od 08.09.2004., potvrđen od strane javnog bilježnika R. Z. u R. 14. rujna 2004., broj: OU-623/04, koji su zaključili tužitelj, kao korisnik kredita i S. K., kao supružnica i sudužnica te A. i R. K., s jedne strane i H. a.-a.-b. d.d., kao kreditor s druge strane, pa da stoga isti članci ne proizvode nikakve učinke za ugovorne strane, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 4.949,44 CHF u protuvrijednosti kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

              Točkom II. izreke prvostupanjske presude prihvaćen je eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti čl. 6. (promjenjivost kamatne stope) prethodno navedenog ugovora o kreditu, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.943,56 CHF u protuvrijednosti kuna na dan isplate, sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.185,50 kn, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.185,50 kn. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

              Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe iz podneska od 19. listopada 2018. povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 9.144,00 CHF.

 

              Protiv navedene  presude žalbu podnose obje stranke.

Tužitelj podnosi žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i dosudi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 12.371,00 kn.

Tuženik podnosi žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude iz točke II. i III. izreke te odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke u dosuđujućem dijelu i točke V. izreke,  iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

              Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

Stranke ne konkretiziraju počinjene bitne povrede odredaba postupka, već se samo pozivaju na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

              Predmet spora prema eventualnom tužbenom zahtjevu koji je prvostupanjski sud prihvatio pobijanom presudom i u kojem dijelu je ta presuda ožalbena, je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu iznosa od 4.943,56 CHF u protuvrijednosti kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime povrata razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate po kamatnoj stopi ugovorenoj u vrijeme sklapanja ugovora.

Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu, na iznos od 123.000,00 CHF, uz obračunavanje kamate u visini 5,25 % dekurzivno godišnje, na rok otplate od 20 godina, odnosno otplate protuvrijednosti mjesečnog anuiteta od 828,83 CHF u kunama po srednjem tečaju tada H. b. za devize na dan plaćanja, uz dospijeće svakog slijedećeg anuiteta posljednjeg dana u mjesecu, kao i da su čl. 6. ugovora ugovorile promjenjivost kamatne stope.

 

Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni ugovor o kreditu, s obzirom na vrijeme njegova sklapanja 8. rujna 2004., obuhvaćen presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je u točki II. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je između ostalog, u dijelu točke 5. izreke utvrđeno da je petotužena H. A.-A.-B. d.d. (sada A. b. d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

 

Cijeneći formulaciju odredbe čl. 6. predmetnog ugovora, prvostupanjski sud zaključuje da takva odredba ugovora nije bila razumljiva tužitelju pa da je protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 197/95, 71/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u svezi s čl. 1163. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05), kao i protivna čl. 46. st. 2. i 50.st. 1. ZOO/91 s obzirom da ugovorena kamata nije bila određena niti odrediva pa ujedno cijeneći da je sporna odredba sastavni dio standardnog (tipiziranog) ugovora o kreditu, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj kao potrošač imao utjecaj na njezin sadržaj, a tužitelj objektivno nije mogao sagledati nametnutu obvezu, zaključuje da je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja, kao korisnika kredita u odnosu na banku, kao trgovca, slijedom čega  pozivom na čl. 81. st. 1. čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP) zauzima stav da je osporena ugovorna odredba bila nepoštena i kao takva ništetna.

 

S obzirom na utvrđenje o ništetnosti odredbe čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjivosti ugovorene kamatne stope, prvostupanjski sud pozivom na čl. 104. st. 1. u svezi s čl. 210. st. 1. ZOO/91 te čl. 1111. st. 1. ZOO/05 zauzima stav da je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku koju je stekao jednostranim povišenjem početno ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje, sa zateznim kamatama sukladno čl. 214. ZOO/91 i čl. 1115. ZOO/05 od dana stjecanja, pa pri utvrđenju da prema provedenom financijskom vještačenju takva razlika iznosi 4.943,56 CHF, prvostupanjski sud  obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa cijeneći da tužitelj nije uspio s prvotno istaknutim tužbenim zahtjevom, dok je uspio s eventualnim tužbenim zahtjevom, zauzima stav da je tužitelj u sporu uspio s 50%, pa mu dosuđuje polovicu parničnog troška odmjerenog sukladno čl. 155. ZPP-a i o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) u iznosu od 12.371,00 kn, dakle iznos od 6.185,50 kn, dok u preostalom dijelu za zatraženi iznos od 7.185,50 kn odbija njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

  Neosnovano se tuženik žalbom poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio eventualni tužbeni zahtjev.

 

Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nisu od odlučnog značaja, budući da odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u ovom parničnom postupku. To iz razloga jer je svrha čl. 118. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu kako bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli  ostvariti u pojedinačnim postupcima, a kada bi svaki pojedini potrošač u takvim postupcima morao iznova dokazivati iste činjenice u prilog ništetnosti, bez prave svrhe  bi bila presuda kojom je rezultirao postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., ništetna je odredba čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, iako sukladno prethodno navedenim odredbama ZZP/14 i ZPP-a nije niti bilo potrebe da u navedenom pravcu ponovno provodi dokazni postupak.

                        S obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 104. st. 1. u svezi s čl. 210 st. 1. ZOO/91 pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe pa imajući u vidu utvrđenje da razlika između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosi 4.943,56 CHF, što tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju u protuvrijednosti kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 214. ZOO-a.

Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je u cijelosti uspio s eventualnim tužbenim zahtjevom, u svezi kojeg zahtjeva nisu nastali posebni troškovi pa neovisno o tome što nije uspio sa prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom u primjenu dolazi čl. 154. st.1. ZPP-a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti, dakle u pravilno odmjerenom iznosu od 12.371,00 kn sukladno čl. 155.ZPP-a i Tarifi pa kako je tužitelju dosuđena naknada troškova postupka u iznosu od 6.185,50 kn, to mu pripada daljnji iznos od 6.185,50 kn sa zateznim kamatama.

              Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u točci II. i III. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke IV. izreke i u točci V. izreke, kao u točci 1. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu pozivom na čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti u preostalom odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke, kao u točci 2. izreke ove presude.

              Prvostupanjska presuda u točci I. izreke te prvostupanjsko rješenje, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

 

U Rijeci 9. rujna 2020.

                                                                                                                   PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                                                       Milena Vukelić-Margan