- 1 -              Revr 452/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 452/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz B., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica S. L. dipl, iur., predstavnica H. ... Z., protiv tuženika H. d.d., Z., OIB: ... , radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1033/16 od 22. prosinca 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2834/14-33 od 14. srpnja 2016., u sjednici održanoj 9. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1033/16 od 22. prosinca 2016. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2834/14-33 od 14. srpnja 2016. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

»I/ Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice M. N., B., broj HP- ... od 14. ožujka 2014., koju je donio tuženik H. d.d., Z., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

II/ Nalaže se tuženiku H. d.d., Z., da tužiteljicu M. N., B. vrati na rad na poslove radnog mjesta „operater II“ ili drugog odgovarajućeg radno mjesto, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice.

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Žalba tuženika se prihvaća kao osnovana, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 26 Pr-2834/14-33 od 14. srpnja 2016. preinačava i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan a koji glasi:

 

»I/ Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice M. N., B., broj ... od 14. ožujka 2014., koju je donio tuženik H. – H. ... d.d., Z., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

II/ Nalaže se tuženiku H. – H. ... d.d., Z., da tužiteljicu M. N., B. vrati na rad na poslove radnog mjesta „operater II“ ili drugog odgovarajućeg radno mjesto, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U skladu s odredbom čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Budući da tužiteljica u reviziji nije određeno navela i obrazložila razloge koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, takvi razlozi nisu uzeti u obzir.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 14. ožujka 2014., da radni odnos tužiteljice nije prestao kao i da se tužiteljica vrati na rad kod tuženika.

 

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme radila kod tuženika na radnom mjestu operater II, Divizija mreža na području S. ... ,

- da je tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2014. tuženik otkazao ugovor o radu,

 

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu 1. travnja 2014. podnijela Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,

 

- da je tuženik utvrdio prestanak potrebe za radom tužiteljice na temelju Programa zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013.,

 

- da je tuženik navedeni Program zbrinjavanja viška radnika dostavio Hrvatskom Zavodu za zapošljavanje,

 

- da je tuženik Glavnom radničkom vijeću dostavio Program zbrinjavanja viška radnika na postupak savjetovanja, dok je na pojedinačne ugovore o radu radnika koji su uvršteni u taj Program postupak savjetovanja proveden između tuženika i Radničkih vijeća grupa područja,

 

- da se radničko vijeće protivilo Programu zbrinjavanja viška radnika,

 

- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da je na radnom mjestu Operater II, Divizija mreža, S. ... bilo zaposleno 342 radnika, a utvrđeno je da je višak 60 izvršitelja, a poslodavac je utvrdio da nema dovoljno poslova za sve izvršitelje uzimajući u obzir obujam poslova i raspoložive radnike,

 

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu i iz Programa zbrinjavanja viška zaposlenika tuženik kao opravdan razlog za otkaz navodi  da je smanjen broj usluga, te da je poslovni proces kod tuženika reorganiziran i da je radi racionalizacije poslovanja na području S. ... zatvoreno 11 poštanskih ureda,

 

- da je tuženik odredio kriterije za izbor radnika za čijim će radom prestati potreba, a to su zakonski kriterij (starost, ukupno trajanje radnog odnosa, obveza uzdržavanja i invalidnost) te dodatni kriterij i to učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada i status branitelja Domovinskog rata,

 

- da je zakonskim kriterijima tužiteljica dobila skoro maksimalan broj bodova, ali je preostalih 70 bodova ovisilo o procjeni neposredno nadređene osobe (što su potvrdili i svjedoci M. B. i A. K.),

 

- da se radničko vijeće protivilo Odluci o otkazu.

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je Odluka o otkazu nedopuštena, te je prihvatio tužbeni zahtjev. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi, a uzevši u obzir iskaz neposredno nadređenog radnika tužiteljice svjedoka M. B. prema kojem godišnje ocjene učinkovitosti radnika nisu uzete u obzir prilikom odlučivanja o višku radnika već je bilo uvedeno posebno ocjenjivanje, da su odredbe o ocjenjivanju instruktivnog karaktera, da je neotuđivo pravo poslodavca dati prednost ekonomskoj učinkovitosti radnika, ali da je pritom poslodavac dužan obrazložiti razloge otkaza ugovora oradu upravo tužiteljici u odnosu na ostale radnike. Prvostupanjski sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice prema kojem je ocijenjena od strane M. B. i A. K. na temelju bodovanja koje joj nikada nije obrazloženo, a koju okolnost tuženik nije osporavao, zbog čega je zaključio da je tužiteljica diskriminirana s obzirom na status neudane žene, a koji kriterij nije dopustiv prilikom odlučivanja o radnicima koji predstavljaju tehnološki višak.

 

Suprotno tome, drugostupanjski sud je, polazeći od toga da je tuženik dostavio u spis tablicu iz koje proizlazi da je, primjenjujući odredbu čl. 107. st. 3. Zakona o radu tuženik, uzeo u obzir socijalne i dodatne kriterije, da je u toj tablici navedeno koliko je koji radnik na radnom mjestu operater II dobio bodova po socijalnom kriteriju, te koliko je koji radnik dobio po dodatnim kriterijima, ocijenio da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je ocjena tužiteljici dana subjektivno i paušalno, odnosno da bi se radilo o primjeni nedopuštenog dodatnog kriterija, slijedom čega je zaključujući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

Zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji glede toga je li tuženik dokazao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici za sada se ne može prihvatiti.

 

U revizijskom stupnju postupka sporno je da li je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, odnosno sporno je tko čini usporednu skupinu radnika prema Programu zbrinjavanja viška zaposlenika, te je li tuženik kao poslodavac primijenio na sve radnike kriterije koje je prilikom izrade tog Programa sam utvrdio za bodovanje radnika (zakonske i dodatne), kao i ima li tužiteljica bolje ili lošije uvjete (veći ili manji broj bodova) po kriterijima koje je primijenio tuženik u odnosu na druge međusobno usporedive radnike.

 

Prema odredbi čl. 131. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12. i 73/13 – dalje: ZR) u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

 

Odredbom čl. 107. st. 1. t. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Prema odredbi čl. 107. st. 3. ZR pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Pritom valja reći da je autonomno pravo poslodavca prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika odlučiti kojim će od propisanih kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, a poslodavac odluku može donijeti uzimajući u obzir i druge posebne kriterije (kvalitetu, urednost u radu i sl.). U tom smislu Zakon dopušta poslodavcu utvrditi kriterije po kojima će bodovati radnike, a zatim ocijeniti tko od radnika ima manji broj bodova i prema tome ulazi na popis viška radnika. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije razmotriti i primijeniti na sve radnike.

 

U predmetnom slučaju iz Programa zbrinjavanja viška radnika u koji su sudovi izvršili uvid proizlazi da je tuženik kao poslodavac, naveo da je međusobno usporedive radnike poslodavac promatrao prema organizacijskim razinama u kojima radnici obavljaju poslove svog radnog mjesta sukladno Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H. ... d.d. te sklopljenim ugovorima o radu na neodređeno vrijeme. Također je kao kriterij za utvrđivanje međusobno usporedivih radnika poslodavac uzeo u obzir mjesto rada na način da će međusobno usporedivi biti oni radnici koji imaju ugovor o radu sklopljen za isto mjesto rada (npr. Z. ... odnosno G. Z.).

 

Dakle, iz navedenog proizlazi da bi u konkretnom slučaju međusobno usporedivi radnici bili tužiteljica i svi radnici u Diviziji mreža, Sektoru upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 3, S. ... županija (tako i ovaj sud u odluci Rev-902/17 od 7. veljače 2008.).

 

Međutim, iz obrazloženja presude prvostupanjskog suda proizlazio bi zaključak da u konkretnom slučaju mjerodavnu usporednu skupinu radnika čine radnici na radnom mjestu operater II unutar Divizije mreža koji rad obavljaju na području 3, S. ... županije.

 

I drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zaključuje da prema Programu zbrinjavanja viška radnika mjerodavnu usporednu skupinu čine radnici tuženika prema tom radnom mjestu (operator II unutar Divizije mreža koji rad obavljaju na području 3, S. ... županije, a ne prema mjestu rada (svi radnici u Diviziji mreža, Sektoru upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 3, S. ... županija).

 

Stoga su, prema ocjeni revizijskog suda, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, ostale neraspravljene odlučne okolnosti glede osnovanosti tužbenog zahtjeva (tko čini usporednu skupinu radnika prema navedenom Programu zbrinjavanja, nije utvrdio je li u konkretnom slučaju, kada bi se i uzeli u obzir kriteriji koje je odredio tuženik kao poslodavac prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška zaposlenika - zakonski i dodatni, došlo do povrede odredbe čl. 107. st. 3. ZR, odnosno nije utvrđeno je li tuženik kao poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici proveo uspoređivanje tužiteljice s međusobno usporednim radnicima te utvrdio je li u konkretnom slučaju tužiteljica imala veći broj bodova u odnosu na broj bodova usporednih radnika, između ostalih i u odnosu na radnike koje je poslodavac ostavio na radu, tj. nije utvrdio je li tuženik poštivao zakonske i dodatne kriterije koje je sam propisao i na temelju kojih je izvršio bodovanje svojih radnika.

 

Trebalo je, stoga. na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti dokaze po prijedlozima stranaka, utvrditi činjenice koje su bitne za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, imajući pri tome na umu odredbu čl. 107. st. 3. ZR, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Zagreb, 9. rujna 2020.