Poslovni broj Gž-1059/2019-2

 

                           

                                                                    

Poslovni broj Gž-1059/2019-2

 

 

 

                                         

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja H. U. O., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici Z. P., odvjetnici iz S., protiv tuženice M. M. iz M. S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-708/2017 od 30. studenog 2018., 9. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-708/2017 od 30. studenog 2018. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D. posl.br. Ovrv-917/14 od 15. siječnja 2015. za iznos troškova ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn (preko iznosa od 500,00 kn do iznosa od 575,00 kn), u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kn za razdoblje od 15. siječnja 2015. do 30. studenog 2018. te za iznos predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn.

 

2. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se točka I. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-708/2017 od 30. studenog 2018., osim u dijelu u kojem je tuženici naloženo nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn (preko iznosa od 500,00 kn do iznosa od 575,00 kn), zakonsku zateznu kamatu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kn za razdoblje od 15. siječnja 2015. do 30. studenog 2018. i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn te točka II. izreke presude u cijelosti i sudi:

 

              „Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D. posl.br. Ovrv-917/14 od 15. siječnja 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženici solidarno sa L. Š. platiti tužitelju iznos od 12.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

 

-          na iznos od 5.000,00 kn počev od 31. prosinca 2009. do isplate,

-          na iznos od 500,00 kn počev od 30. siječnja 2010. do isplate,

-          na iznos od 5.000,00 kn počev od 6. veljače 2010. do isplate,

-          na iznos od 345,00 kn počev od 20. veljače 2010. do isplate,

-          na iznos od 1.000,00 kn počev od 14. prosinca 2010. do isplate,

-          na iznos od 615,00 kn počev od 05. veljače 2011. do isplate,

-          na iznos od 100,00 kn počev od 26. veljače 2011. do isplate,

 

po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena i nadoknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kn sa zateznom kamatom koja po toj stopi teče počev od 1. prosinca 2018. do isplate.

 

              Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.900,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

 

3. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

4. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D. posl.br. Ovrv-917/14 od 15. siječnja 2015. kojim je naloženo tuženici solidarno sa L. Š. isplatiti tužitelju iznos od 12.560,00 kn sa zateznom kamatom te mu nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu 575,00 kn i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na te iznose teče počev od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.              

 

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.790,00 kn.

             

Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

 

U žalbi, u bitnome, ističe da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da tuženica nije vlasnica predmetnog vozila kojim je prouzročena šteta jer je u pobijanoj presudi utvrdio da se tuženica tijekom postupka i deklarirala vlasnicom vozila, zbog čega da je presuda proturječna. Kako je tuženica vlasnica predmetnog vozila, to da za štetu isplaćenu trećim osobama odgovara solidarno sa L. Š. koji je upravljao vozilom.

 

Predlaže uvaženjem žalbe preinačiti presudu suda prvog stupnja, a potražuje i trošak sastava žalbe.

 

U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužitelja, a potraživala je i troškove sastava odgovora na žalbu.

 

              Žalba tužitelja je osnovana.

 

Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja za isplatu iznosa od 12.560,00 kn isplaćenog oštećenicima D. L. i N. J. u vezi prometne nezgode koja se dogodila 28. rujna 2009.

 

Sud prvog stupnja je u bitnome utvrdio:

 

- da je neosigurano osobno vozilo kojim je prouzročena nezgoda u suvlasništvu tuženice po osnovi bračne stečevine jer je to vozilo kupljeno za vrijeme trajanja braka tuženice i prijašnjeg supruga L. Š. (ugovor o kupoprodaji vozila sklopljen je 5. srpnja 2007.);

 

- da je tim vozilom prijašnji suprug tuženice L. Š. prouzročio predmetnu prometnu nezgodu 28. rujna 2009. i počinio štetu oštećenicima D. L. i N. J.;

 

- da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženici i L. Š. naložena solidarna isplata utuženog iznosa u odnosu na L. Š. postalo pravomoćno;

 

- da je tužitelj oštećenima D. L. i N. J. isplatio utuženi iznos od 12.560,00 kn;

 

- da tuženica u vrijeme kad se zbila prometna nezgoda više nije živjela sa L. Š. u bračnoj zajednici jer ga je napustila i preselila se zajedno sa zajedničkim sinom u S., te da su se tuženica i L. Š. naknadno i razveli.

 

Kod tako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je zaključio da tuženica L. Š. nije dala pristanak da vozi neosigurano vozilo, niti ju je L. Š. takav pristanak tražio iako je riječ o izvanrednom poslu uprave. Iz tih razloga sud prvog stupnja je utvrdio da L. Š. u odnosu na tuženicu predstavlja neovlaštenog korisnika vozila u smislu odredbe članka 1070. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje; ZOO ) pa je primjenom odredbe članka 1066. stavak 1. i 1070. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je isključivo on odgovoran za nastalu štetu.

 

              Slijedom takvih utvrđenja, prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ukidanjem platnog naloga sadržanog u javnobilježničkom rješenju o ovrsi u odnosu na tuženicu.

                           

Pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, nije utvrđeno da bi kod donošenja pobijane presude bila počinjena neka od tih povreda zakona pa ni ona iz članka 354. stavak 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge te se može ispitati.

 

Utvrđeno je, međutim, da je sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

Na konkretnu pravnu situaciju primjenjuje se odredba članka 29. stavak 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/2009, 75/2009; dalje: ZOOP) temeljem koje za štetu koju je osiguratelj isplatio oštećenim osobama solidarno odgovaraju vlasnik vozila i osoba koja je odgovorna za nastalu štetu te je  irelevantno  je  li tuženica odobrila svom bivšem suprugu korištenje neosiguranog vozila.

 

Naime, tom zakonskom odredbom je propisano da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev H. U. O. , dok je stavkom 5. propisano da H. U. O. ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

 

Iz citirane odredbe koja se u primjenjuje kao lex specialis proizlazi da u slučaju kada je šteta prouzročena motornim vozilom koje vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, a osiguratelj je isplatio štetu oštećenim osobama, dolazi do prijelaza osiguranikovih prava na osiguratelja te osiguratelj ima pravo regresa prema osobi koja nije bila osigurana od odgovornosti. U situaciji kada bi neosiguranim vozilom upravljala treća osoba za isplaćenu štetu oštećenim osobama odgovarali bi solidarno vozač koji je upravljao vozilom i vlasnik neosiguranog vozila.

 

Budući je predmetno vozilo kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženice i prijašnjeg supruga L. Š., što tuženica ni ne spori, ono je sukladno odredbi članka 248. i 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04 i 136/04; dalje: OBZ) u njihovom suvlasništvu pa nije relevantno je li kupoprodajni ugovor o kupnji tog vozila sklopio prijašnji suprug tuženice L. Š. u ime tuženice ili je taj ugovor sklopila tuženica osobno.

 

Kako su tuženica i L. Š. (osoba koja je odgovorna za štetu) suvlasnici predmetnog vozila, to sukladno odredbi članka 29. stavak 4. ZOOP-a u vezi s člankom 1069. stavak 2. ZOO-a solidarno odgovaraju osiguratelju za isplaćeni iznos štete oštećenim osobama.

 

Iz navedenih razloga valjalo je preinačiti pobijanu presudu i udovoljiti tužbenom zahtjevu.

 

Kako je tužitelj u sporu uspio u cijelosti pripada mu sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a pravo na troškove postupka. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 kn. Sukladno odredbi članka 155. stavak 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) tužitelju su priznati troškovi sastava žalbe od 13. ožujka 2017. u iznosu od 500,00 kn, sastava podneska od 6. travnja 2018. i zastupanja na ročištima 12. travnja 2018., 14. lipnja 2018., 16. kolovoza 2018. i 15. listopada 2018, sve po 1.000,00 kn i troškovi sastava podneska od 24. travnja 2018. i 19. lipnja 2018. u iznosu od 250,00 kn za svaki ( Tbr. 8. točka 3. tarife), što uvećano za iznos PDV-a i troškove podmirene sudske pristojbe za presudu u iznosu od 400,00 kn, ukupno iznosi 7.900,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

Slijedom navedenog, žalba tužitelja je u tom dijelu prihvaćena i točka I. izreke presude suda prvog stupnja u odnosu na glavnu tražbinu u cijelosti preinačena a u odnosu na troškove ovršnog postupka preinačena je djelomično, dok je točka II. izreke preinačena u cijelosti temeljem članka 373.  točka 3. ZPP-a.

 

Tužitelju nisu priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn na ime poštarine i 37,50 kn na ime potvrde ovršnosti jer tužitelj nije dokazao da su mu ti troškovi nastali. Njegov je zahtjev također odbijen i u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na douđene troškove ovršnog postupka za razdoblje od od 15. siječnja 2015. do 31. studenog 2017. jer sukladno stavu sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog dana 2. lipnja 2017. zatezna kamata na troškove ovršnog postupka teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

Zato je u tom dijelu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a točka I. izreke presude suda prvog stupnja potvrđena.

 

Tužitelj sa žalbom nije uspio u neznatnom dijelu, pa mu sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a pripada pravo na troškove sastava iste u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. točka 1. Tarife), što uvećano za iznos PDV-a iznosi 1.562,50 kn, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen jer spisu ne prileži dokaz da je tužitelj sudsku pristojbu za žalbu podmirio.

 

Zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci, 9. rujna 2020.

 

                                                       

Sutkinja

 

Brankica Malnar, v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nevena Prpić